Ljepota Poslanikovih s.a.v.s. riječi

U svijetu književnosti naviknuti smo na umijeće izražavanja, na kreiranje prelijepih metafora, izraza, opisa i svega drugog što književnost nudi. Svi imamo omiljenu pjesmu, priču, autora, svi imamo par citata u  glavi o kojima razmišljamo i svi imamo poneki stih koji pjevušimo ili recitujemo. U oblasti islamske znanosti jedna grana se bavi proučavanjem onoga što je Muhammed s.a.v.s rekao, a ta se grana zove hadis.

Najkraće rečeno, hadis je sve ono što je Poslanik s.a.v.s rekao, a njegove supruge ili ashabi prenijeli, pri čemu su vjerodostojnost predaje potvrdili islamski učenjaci dubokim analiziranjem svakog hadisa, počevši od lanca prenosilaca, tj. osoba koje prenose njegove s.a.v.s. riječi.

Književnost kao umjetnost nudi jedan drukčiji pristup čak i samim hadisima, jer za razliku od islamskih učenjaka, književnici i lingvisti obraćaju pažnju na druge stvari, recimo raspored riječi u rečenici, izbor riječi i njihovo kombiniranje, stilske figure i dr.

Za ovu priliku izabrao sam jednu od Poslanikovih s.a.v.s. dova koja se uči na večernjem i jutarnjem zikru. Dovu je zabilježio imam Muslim u svojoj hadiskoj zbirci:

“Slavljen neka je Allah i hvala Mu onoliko koliki je broj Njegovih stvorenja i koliko je zadovoljstvo Njegovo i koliko je ukrašen Njegov Arš i koliko je potrebno da se ispišu Njegove riječi.”

Ako za trenutak razmislimo shvatit ćemo mudrost i ljepotu poređenja koja je Poslanik s.a.v.s. izabrao.

Dovu možemo podijeliti na četiri dijela:

1. dio: Slavljen neka je Allah i hvala mu onoliko koliki je broj Njegovih stvorenja – izricanje pohvale Uzvišenom Allahu brojem Njegovih stvorenja čiji broj samo zna On, a nama ljudima bi to bila beskonačnost budući na neistraženost vrsta živih bića.
2. dio: I hvala Mu onoliko koliko je zadovoljstvo Njegovo – uistinu mi ne znamo koliko je Allahovo zadovoljstvo, još jedna beskonačnost, nedokučivost ljudskom umu, jer Allahovo zadovoljstvo je poznato samo Njemu.
3. dio: I koliko je ukrašen Njegov Arš – jasno nam je da se Allah dž. š. uzdigao nad Aršom onako kako je samo Njemu poznato, odnosno da je zagospodario Aršom, kakav prijevod imamo kod Besima Korkuta, no, bilo kako bilo, nama je ovdje bitan ukras Arša. Allahovo prijestolje (Arš) je nama nepoznanica, mi ga možemo zamišljati shodno mogućnostima naše mašte, a samo Allah zna ljepotu kreacije koju je stvorio.
4. dio: I koliko je potrebno da se ispišu Njegove riječi – Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je uistinu, silan i mudar. (sura Lukman, 27. ajet)
   Allah dž. š. nam objašnjava u Kur’anu i pokušava približiti koliko je ustvari velik Njegov govor poređenjem sa morem kao sredstva za pisanje.

Poslanik s.a.v.s. je znao da je sve ovo poznato samo Allahu i Allah zna koliko je svaki čovjek izgovorio riječi za svoga života, jer Allah je taj koji sve zna, ali broj Allahovih riječi je ljudima naravno nepoznat.

Ograničiti Allaha bi značilo počiniti nevjerstvo, stoga je ovo mudro biranje poređenja dokaz inteligencije i umijeća izražavanja posljednjeg Poslanika, Muhammeda s.a.v.s. čiji je govor istinit i naijljepši.

Prilikom izgovaranja svakog dijela dove, čovjeka podstiču ove riječi na razmišljanje, barem za trenutak da razmisli u jednoj ovako jednostavnoj dovi, o veličini njegovog Gospodara i mudrosti Poslanika s.a.v.s.

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza