Mr. Mirza Mešić: „Vjera i porodica – naše bogatstvo koje moramo čuvati“

U intervjuu za portal Akos.ba, sa mr. Mirzom Mešićem, imamom Zagrebačke džamije te voditeljem Ureda za dawu i mladež pri Mešihatu IZ Hrvatske, smo razgovarali o proteklim mubarek danima ramazana i Bajrama, Bošnjacima u Hrvatskoj, međureligijskoj saradnji te mladima.

Razgovarao: Nedim Botić

Koje duhovne lekcije su vjernici mogli usvojiti u mjesecu posta?

Prije svega, upućujem dove Allahu, dž.š., da od nas primi sve naše ibadete i dobra djela koja smo, nadam se, izvršili i revnosno činili u blagoslovljenom mjesecu ramazanu.  Nadam se da smo ga iskoristili na najbolji mogući način i da smo iskrenom tevbom, propisanim ibadetima  i dobrim djelima zavrijedili Allahovu Milost, Njegov oprost i Njegov Džennet. Ramazan nam je nudio brojne odgojne i poučne lekcije.

Učio nas je da nam je vjera naša najveća vrijednost koja nam život čini smislenim i potpunim; da je Kur’an naš Vodič, naša Uputa i Lijek kroz dunjalučka iskušenja, koji oživljava naša srca i liječi naše duše; ramazan nas je učio da je u pomaganju drugima i brizi o potrebitima izvor naše sreće i zadovoljstva;  da su džematske veze ili veze saffa naše najvažnije veze, naša najvažnija institucija, naše uže spasa koje čuva nas i našu zajednicu od svih opasnosti  i koje svi zajedno moramo konstantno jačati i održavati. U ramazanu, putem propisanih ibadeta posta, namaza, učenja Kur’ana, sadekatu-l-vitara, obilaska bolesnih i potrebitih jačali smo našu intimnu vezu sa Stvoriteljem svjetova, ali i naše međuljudske odnose. A ti su odnosi najbolji pokazatelj da li nas je ramazan odgojio i popravio, da li smo usvojili ramazansko gradivo ili smo ga samo formalno/običajno iskusili; da li smo samo nijemo slušali ramazanske lekcije ili smo naučeno i primijenili.

Nažalost,  naše nam ukupno stanje govori da je puno lakše postiti, makar se radilo i o najdužim danima u godini, ali je svoj ego teško zauzdati odnosno svoju dušu od zlobe, zavisti, ljubomore, lijenosti, pakosti, oholosti, zluradosti, pretjerane ljubavi prema dunjaluku i prolaznome očistiti;  lahko je Kur’an po tedžvidu naučiti čitati, a takvih je hvala Allahu među nama sve više, nego njegove uzvišene propise u svakoj situaciji primijeniti, posebno kada su upereni protiv nas i naših dunjalučkih  interesa. Da li smo naučili ramazanske lekcije, odnosno da li smo na pravi način shvatili bit ramazana i u njemu propisanih ibadeta, posebno posta,  svjedočit će upravo vrijeme koje je pred nama.

Ako u ramazanu revnosno izvršavamo sve propisane ibadete: postimo, klanjamo, učimo Kur’an, priređujemo iftare obilazimo rodbinu i bolesne, čuvamo se harama; od nas se prirodno očekuje da s takvim žarom imana nastavimo svoj život uređivati i nakon mjeseca ramazana. Ako smo takvi, ili se barem trudimo biti, onda je to pokazatelj  da smo naučili, usvojili i primijenili ramazanske lekcije.

Kako su Bošnjaci u Hrvatskoj proveli blagdanske dane?

Bošnjaci, kao i svi drugi muslimani koji žive i rade u Hrvatskoj,  koji znaju za ramazan (nažalost puno je onih koji ne znaju za ramazan, a nose muslimanska imena) proveli su ovaj blagoslovljeni mjesec u nastojanju da izvrše Kur’anom i sunnetom propisane ibadete.  Osim posta, koji je posebna tajna između vjernika i njegova Gospodara i za koji će Gospodar svjetova posebno od Sebe nagraditi Svoje iskrene robove, ono što možemo i smijemo svjedočiti jeste, hvala Allahu,  dž.š., pojačan dolazak vjernika u džamiju, posebno na teraviju namaz, redovno prisustvo na mukabelama, vazovima, priređivanje zajedničkih iftara za prijatelje i porodicu, priređivanje omladinskih iftara, organiziranje humanitarnih akcija prikupljanja hrane i organiziranja iftara za socijalno ugrožene džematlije i naše muhadžire iz Sirije, Iraka, Afganistana i ostalih muslimanskih zemalja koji su se zatekli ili su sada stalno nastanjeni u Republici Hrvatskoj.

Ramazan je i po tome blagodat sama za sebe. U njemu su vjernici doista  više nego inače bili spremni dijeliti i pomagati te žrtvovati dio svog imetka, slobodnog vremena i komoditeta kako bi usrećili potrebite i siromašne. Pokušali smo svojoj braći i sestrama u vjeri, barem malo olakšati ramazanske dane koje provode bez svojih obitelji, bez svojih domova i domovine. Kada razgovarate s tim ljudima vidite golemu tugu u njihovim očima, a opet su tako ponosni, skromni i zahvalni na malom da čovjeka jednostavno zastide. Mi toliko toga imamo u usporedbi sa njima, a tako smo malo zahvalni svome Stvoritelju Allahu, dž.š.

Izvješća iz hrvatskih gradova u kojima imamo organizirane džemate govore o pojačanim džematskim aktivnostima tokom ramazana;  naši imami i džematski odbori trudili su se da svojim džematlijama ponude različite sadržaje i programe kako bi svi zajedno na najljepši način doživjeli čari i radost ramazana. Nažalost, moramo konstatirati da nam se broj džematlija u pojedinim  džematima  osjetno  smanjio zbog sve većeg iseljavanja mladih ljudi iz Hrvatske u bogatije zemlje Evropske Unije. Zato se mi u Islamskoj zajednici trudimo  svojim aktivnostima i različitim programima  doprijeti do svakog muslimana koji živi u Hrvatskoj nudeći im različite sadržaje, razlog i priliku da se povrate svome džematu; da postanu i ostanu dijelom  naših safova kao najsigurnijeg okvira za očuvanje našeg ukupnog identiteta.

Kako ste Vi i Vaša porodice proveli ramazan, i u kakvom raspoloženju ste dočekali Bajram?

Svaki pojedinac i svaka porodica ramazan doživljavaju na svoj, poseban i neponovljiv način. Za mene je to jedna vrsta duhovne intime koju treba sačuvati samo za sebe i svoje najdraže.  Vrijeme je to duhovnog narastanja, zajedničkog obavljanja ibadeta, jačanja međusobnih porodičnih veza, neponovljivih trenutaka,  koji trajno ostaju urezani u naša  sjećanja, posebno našoj djeci.  Kako mi sin ide u Tuzlansku medresu, pa rijetko dolazi  u Zagreb, ramazan je bila prilika da budemo svi na okupu, da ramazan provedemo u porodičnoj atmosferi, a nema veće blagodati nego kada su članovi jedne porodice na okupu te još zajednički obavljaju propisane ibadete. To je pravo dunjalučko bogatstvo i istinska sreća.

Moram ovdje izdvojiti svog mlađeg sina Lukamana, učenika 6. razreda osnovne škole, koji posti cijeli ramazan već nekoliko godina.   Znajući da posti, njegovi su ga  profesori stalno ispitivali o načinu i razlozima  posta, čudeći se  kako jedan dječak može izdržati 18 sati bez vode i hrane i uz to redovito obavljati sve svoje učeničke zadaće. A on im je mudro odgovaro na njihova pitanja poučavajući ih o ramazanu i njegovim sadržajima.  Ovaj će nam ramazan ostati upamćen i zbog mladog hafiza Hamde Sole iz Tešnja, učenika 3. razreda Behram-begove medrese iz Tuzle,  prijatelja moga starijega sina Mustafe – Alija.  Cijeli je ramazan proveo  s nama te nam  dodatno uljepšao i ispunio ramazanske noći i dane.  Usto je učio hafisku mukabelu u Zagrebačkoj džamiji s našim drugim hafizima.

Bajramski dani dolaze kao svojevrsna nagrada za sva odricanja tokom ramazana. Koje su to univerzalne poruke ovog praznika?

Vjernika na kraju ramazana uvijek obuzme neki strah u pozitivnom smislu i dilema; jesmo li ramazan mogli i kvalitetnije iskoristiti? Svaki onaj koji je osjetio slasti mubarek  mjeseca osjeća tugu u svom srcu zbog njegovog odlaska te s nestrpljenjem očekuje dolazak sljedećeg, kako bi ga još bolje iskoristio.   Jasno,  vjernik se  raduje i Bajramu, jer je Bajram vrijeme dobivanja zaslužene nagrade od Gospodara svjetova kojoj se nadamo cijeli ramazan, kako nas uči naš dragi poslanik Muhammed, s.a.v.s.  Na Bajram dobivamo naše plaće za uloženi trud i odrađeni posao. Bajramski dani  su dani radosti, veselja, sreće i bereketa.  U bajramskim danima posjećujemo roditelje, braću i sestre, užu  i širu porodicu, drage prijatelje, upućujemo dove jedni drugima sa željom da dočekamo još koji ramazan.

Kako predstaviti Bajram komšijama i sugrađanima koji nisu muslimani, kako da duh Bajrama osjete svi ljudi oko nas?

Bajram je vrijeme radosti i sreće  prije svega za one koji su postili. Jasno da oni tu svoju sreću i radost mogu i trebaju podijeliti i sa drugima pa i sa susjedima nemuslimanima.  Za nas koji živimo kao vjerska manjina u nemuslimanskoj zemlji ponekada se to nameće kao potreba. Mi u Hrvatskoj kroz različite vjerske i kulturne programe pokušavamo promovirati vrijednosti naše uzvišene vjere te razbijati strahove, predrasude i neznanje koji se nameću kroz medije.  Kao muslimani, dužni  smo paziti na svoje susjede nemuslimane i mimo Bajrama; dužni smo svojim lijepim ponašnjem i odnosom svaki dan širiti univerzalne vrijednosti i ljepote islama. Ja nisam baš zagovornik javnog obilježavanja Bajrama po gradskim trgovima ili pozorištima ili drugim neprikladnim javnim ustanovama. Bojim se da često gubimo mjeru i pomičemo granicu, opravdavajući ono što se šerijatom nikako ne može opravdati, no danas  u vrijeme opće antiislamske histerije,  kontrolirani i dobro osmišljeni programi u granicama halala, mogu odaslati snažnu poruku mira, tolerancije, zajedničkog života i univerzalnih vrijednosti.

Bajram je vrijeme kada muslimani odašilju snažnu poruku da žele normalno i u miru živjeti sa svojim susjedima nemuslimanima,  ali i sačuvati svoju vjeru i svoj ukupni identitet u sredini u kojoj žive  i djeluju.  Neke  od takvih programa uspješno su organizirali neki naši Medžlisi. Zagrebački Medžlis je organizirao veliki iftar na otvorenome za 1500 zvanica. Osim postača, tom prelijepom i nesvakidašnjem ugođaju prisustvovali su i brojni nemuslimani koji su bili oduševljeni iftarskom atmosferom.  MIZ Sisak organizirao je drugi dan Bajrama na glavnom gradskom trgu  svečani bajramski program  kojemu je prisustovalo oko dvije tisuće građana Siska, uglavnom nemuslimana. Tom prilikom odaslana je jaka poruka mira, tolerancije, međusobnog uvažavanja,  poštovanja, otvorenosti i dijaloga.

Popularni ste među mladim ljudima, koji rado poslušaju Vaš savjet i lijepe riječi. Imate li neki savjet kako da omladina iskoristi dane Bajrama?

Našoj dragoj islamskoj omladini poručio bih da njihova ustrajnost u očuvanju Allahovih granica i nakon ramazana, treba da bude odlučna i nepokolebljiva, na svakome mjestu i u svako vrijeme. Posebno bi ih posjetio i ohrabrio da čuvaju svoj obraz, svoj stid i moral te budu na hizmetu svojim džematima.   Svakodnevno, pa i sa malim nastojanjima, naša omladina, treba  ostati ustrajna i vjerna svojim životnim/islamskim načelima. Na putu dobra moraju znati pobjeđivati vlastite slabosti. Moraju znati izboriti pobjedu dobra, prije svega, u svojoj vlastitoj duši. Neka uvijek imaju na umu da je jedna od osnovnih odlika pravog vjernika, po čemu će ga neko prepoznati, ustrajnost u održavanju i čuvanju islamskih propisa. Tako treba biti i sa svima nama, posebno u ovim postramazanskim danima.

Mi stariji ili zreliji moramo im bratski/prijateljski pomoći da ostanu na pravome putu, da ne pokleknu pred brojnim izazovima današnjice koji prijete da im oslabe i ugroze njihovu vjeru i moral. Isto tako, oni mladići i djevojke koji su, nadamo se, samo privremeno skrenuli sa ispravne staze,  trebaju znati da im njihov Gospodar Allah, dž.š., Koji ih je stvorio, i Koji im daruje sve što u životu imaju, stalno nudi priliku za povratak, priliku za novi početak. Zato je važno da mladići i djevojke koji su čvrsti i postojani u vjeri prilaze svojim vršnjacima i  na najljepši i najmudriji način približe im ljepote uzvišene vjere islama.

Jako važno da mladi  tokom svog mladalačkog sazrijevanja ne doživljavaju vjeru kao teret i ogradu koja sputava njihovu kreativnosti i slobodu. Jako je važno da mladi imaju nekoga dostupnog  ko će im dodatno i strpljivo na lahak i prijemčiv način objašnjavati vjeru, ukazivati na njenu važnost i ljepotu, poticati ih da ustraju u suočavanju sa bezbrojnim izazovima koje sa sobom donosi mladost i ubrzani tempo savremenog života; da imaju nekog ko će im pomoći  da pronađu ravnotežu između zloupotrebe slobode i mogućnosti konzumiranja različitih grijeha koji su im u današnje vrijeme  na dohvat ruke i radikalizma i isključivosti koji zarobljavaju i sputavaju mladalački um.

Akos.ba