Šaljiva priča: Merhaba hodža

Mrzovoljnim korakom je išao na sabah u džamiju. Da mu žena nije bila kao što jeste, taj ne bi džamije vidio očima, osim u ramazanu, petkom kada je džuma i za dva Bajrama. Stara se Zulejha držala dobro, a Reuf ne zna je li to sreća ili nesreća po njeg. Ujutro bi po povratku iz džamije kahvenisao sa Ibrahimom. Mahalom bi se začula škripa vrata, dućani i radnje bi se polahko otvarale, a zvuk čekića svirao zanatsku simfoniju.

Kako je ramazan pa kahve nema, Reuf je sjedio i gledao Ibrahima kako pravi džezve i tacne, a onda, istim onim mrzovoljnim korakom Zulejhi na noge, jer je posla za njega uvijek bilo, donesi ovo, kupi ono. Iako se činilo da nije sretan, bio je, ali ters je ters.

Znala je mahala Reufa i voljeli su ga, a i hodža ga je volio iako mu ovaj nikada selam nije nazvao. Hodža bi selam Reufe, a Reuf bi merhaba hodža, i tako svaki put. Kada bi mu hodža rekao da meleki na  vratima Dženneta stoje i selam nazivaju, Reuf bi ga pogledao rekavši kako kome hodža, kako kome, nakon čega bi nastao smijeh.

Ramazanski dani su mu bili dugi. Dobrovoljno je išao u džamiju, a između namaza je gledao kako samo da mu dan brže prođe, kahva i duhan su mu neprestano šetali mislima, a hrana za Reufa kao da nije postojala.

Pod izgovorom da ide na akšam u džamiju i da će se iftariti kada završi, Reuf se krio od nane kod Ibrahima, gdje bi sa zvukom topa i mujezinovog prvog Allahu ekber, srknuo gutljaj kahve i zapalio dobri heregovački duhan koji je Ante svakog mjeseca slao po jednom musafiru i onda trk na iftar.

Pročulo se da hodža ide u grad sa svojom porodicom i da će službovati u gradskoj džamiji tih par godina do penzije. Avdo-efendija se poselami sa svima, a Reuf nagnu fes na desnu stranu, pogladi se po malo brade što je imao i izusti Allahu na emanet hodža, a masa se nasmija znajući da selama nema pa makar.

Sutradan je došao novi hodža. Mladić koji je tek završio nauke, došao je u ovo malo mjesto da uči zanat. Po običaju nakon sabah-namaza, Reuf je gledao Ibru kako pravi džezve i tacne, a golobradi hodža naiđe i nazva selam. Reuf ga pogleda i uzvrati sa merhaba hodža. Širokim osmijehom je mladić nastavio ići do kuće prisjećajući se riječi Avde-efendije uoči njegovog dolaska u Reufovu mahalu.

Za akos.ba piše: Mirza Pecikoza