Topoljak: Sačinite listu problema, a njihovo riješavanje nek vam bude izazov u ramazanu
Prof. dr. Sulejman Topoljak je stručnjak za islamsko pravo, a njegova uža specijalnost je nauka koja se bavi smislom i ciljevima islamskih propisa. Redovni je profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću i vanjski saradnih na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru od njegovog osnivanja i član Ustanovg suda Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
U predramazanskom intervju za portal Akos.ba prof. dr. Topoljak govori o intencijama ramazana i njegovih propisa, najčešćim greškama u pogledu ramazana koje su prisutne kod muslimana Bošnjaka, olakšicama vezanim za ramazan, te o pretjerivanju i nemaru u pogledu ramazana i njegovih propisa.
Razgovarao: Fahrudin Vojić
AKOS.BA: Možete li našim čitaocima pojasniti osnovne ciljeve ramazana i kako se što bolje za njega pripremiti, te ukazati na najčešće greške koje se prave kada je u pitanju mjesec ramazan?
Naime, islamsko pravo, za razliku od ostalih prava, u svom zakonodavstvu poznaje dvije dimenzije; formalno – pravnu i moralnu – vjersku. Normalno, moralna je važnija jer ona je biti i suština svakog zakona a može se načelno reći i da je radi nje propisan svaki zakon, te da se putem realizacije tj. formalno – pravne dimenzije mora realizovati moralna da bi primjena zakona u šerijatu bila validan. Stoga ćemo često puta naići na sentence ili pravne klauzule da je neki propis formalno – pravno ispravan ali moralno nije. Dakle, pravnu stranu interesuje samo forma, po većini pravnika, dok se moralna ili vjerska dimenzija prepušta Bogu i Sudnjem danu da On odluči o ispravnosti svakog našeg postupka.
Dakle, prva stvar koje se treba uraditi prije dolaska ramazana je da se istinski pripremimo za tog najboljeg nam gosta. To, prije svega, podrazumijeva materijalnu pripremu kao i duhovnu, a najvažnija je pokajanje i čvrsta odluka da će se sljedeći ramazan postiti, jer dobra priprema u svakom poslu znači pola odrađenog posla. Prenosi se da su se naši prethodnici uistinu pripremali za taj mjesec pa bi stoga svaki vjernik trebao vidjeti da mnogo prije ramazana uskladi svoje obaveze i poslove prema ovom gostu, kako bi ga dostojanstveno dočekao i na taj način izbjegao kršenje njegove svetosti na bilo koji način.
Druga stvar koja je neophodna za ispravnost ramazana jeste da svaki dan, koliko je u mogućnosti, kada ustanemo na sehur nanijetimo u ime Allaha da ćemo postiti taj dan. Tačno je da ima mišljenja koja smatraju da je dovoljno samo prvi dan donijeti taj nijet, ali je bolje da se on obnovi svaki dan i na taj način podsjeti nas u ime koga postimo. Ukoliko se zaboravi, neće štetiti jer i samo ustajanje na sehur je jedna vrsta nijeta.
Zatim je bitno znati zbog čega se posti, tj. šta je cilj posta i da je to, prije svega, izvršenje božije naredbe, te postizanje bogobojaznosti i ništa drugo. Jer mnogi od nas poste zbog zdravlja, dotjerivanje linije, dijete, zbog društva, tradicije, itd. Samo poštenje u ime Allaha će biti primljeno pa stoga ne dolaze u obzir bilo kakve druge namjere, jer će one doći same po sebi.
Pretjerivanje kod spremanja iftara i sehura, jer to nije cilj od propisivanja posta, on je upravo suprotan tome, da se muslimani nauče štednji i skromnosti i osjete patnje gladnih kako bi se socijalno i duhovno solidarisali s njima. Pretjerivanja u svemu pa i u jelu i piću je zabranjeno muslimana u svakoj prilici a posebno u ramazanu.
Prije iftara je posebno odabrano vrijeme koje treba iskoristiti za dove, zikr, razmišljanje o Allahovim blagodatima. Međutim, većina nas gledam tv u to vrijeme i neke emisije koje su kao navodno snimljene radi ramazana a u većini slučajeva malo govore o cilju propisivanja ramazana i duha posta.
A najveća greška kod većine nas jeste što ne nastojimo putem posta ostvariti njegov cilj radi kojeg je i propisan, pa stoga se čuvamo i brinemo da nam ni kap vode ni trun prašine ne uđe u našu utrobu, dok na drugoj strani bez problema na svakom koraku jedemo ljudsko meso, gazimo tuđe časti i svetinje, činimo dvoličnjaštvo, potpomažemo nasilnike, glumce i poltrone, itd. Dakle, ne nastojimo da u ramazanu definitivno donesemo odluku da se promijenimo i odbacimo od sebe kukavičluk, poltronstvo, podrepaštvo, itd., i izađemo iz ramazana čisti od grijeha kao da nas je majka tek rodila, tj. slobodni od svih tih neljudskosti i strahova, bojeći se jedino Onoga koji jedini zaslužuje da ga se bojimo, jer koliko je samo postača koji će od posta imati samo glad i žeđ…
AKOS.BA: Možete li navesti neke osnovne propise i olakšice vezane za mjesec ramazan?
Olakšice su posebni propisi koji su propisani za izuzetne slučajeve i situacije, kada primjena osnovnih propisa, koji se primjenjuju u normalnim uvjetima, ne pribavlja koristi pravnom adresatu, niti uklanja štetu od njega, jer svaka primjena propisa mora pribaviti koristi i ukloniti štetu od čovjeka, pa ukoliko to u datim situacijama zakaže, onda je primjena takvog propisa zabranjena, bez obzira na njegovu osnovnu dozvoljenost i tada se primjenjuje propis olakšice. I ovo je u stvari filozofija olakšice. S toga su olakšice propisane kao i osnovni propisi od strane Zakonodavca. pa njihova primjena ima istu važnost kao i osnovni propisi. Allah voli da uzmete olakšicu kao što voli da primjenite osnovni propis. Svaka neuobičajena poteškoća pri primjeni šerijatskih zakona/propisa i normi, priziva i olakšicu. Pošto i ramazanski post, kod određenih kategorija ljudi i u posebnih situacijama, može izazvati neuobičajenu poteškoća, onda je normalno da se pribjegne primjeni olakšice.
Mnogobrojne su olakšice propisane za postače od kojih su: onome ko se nađe na putu tj. putniku je dozvoljeno mrsiti i pored toga što mu je bolje da posti ako mu putovanje ne uzrokuje poteškoću. Bolesnici koji se smatraju da su bolesnici u našem narodu i običaju, nisu dužni postiti ramazan. Dojilje i trudnice koje se boje za svoju djecu da će im mlijeko prestati ili da će post naštetiti plodu, nisu dužne postiti ramazan. Ali sve nabrojene kategorije su dužne napostiti dan za dan kada im se pruži prilika. Zatim stare osobe i bolesnici koji se ne nadaju ozdravljenju nisu dužni postiti ali su dužni za svaki dan nahraniti po jednog siromaha u iznosu hrane kojom sebe hrane. Radnici koji rade teške poslove u firmama, rudnicima, poljima, itd., dužni su svaki dan zapostiti i kada osjete da neće moći izdržati ako nastave postiti, dužnost im je prekinuti post i napostiti dan za dan kaka budu i prilici. Isto tako dozvoljeno je primati za vrijeme posta vakcine, popravljati i prati zube, vaditi krv, kupati se, raditi uobičajene poslove, itd.
AKOS.BA: Neki primjeri pretjerivanja i nemara u pogledu ramazanskih ibadeta, te pravni lijek za njih?
Svako pretjerivanje u bilo čemu je neispravno i neprihvatljivo pa makar se radilo u o namazu i postu. Stoga je islam srednji put, jer je svaki njegov propis mjeren po osnovu mogućnosti većine ljudi. Sve što je islam propisao i zabranio je srednji put i svako i najmanje odstupanje od njegovih propisa, bilo afirmativnih ili negacijskih, smatra se ekstremnošću i ne može biti niti se nazvati srednjim putem.
Od od nemarnog odnosa spram ramazana, koji se kod nas često dešava, spada i prebrzo klanjanje teravijh-namaza. Istina je da je taj običaj uveliko smanjen, ali još je prisutan i kao da se takmiče ko će za manje minuta klanjati teraviju i jaciju, a upravo teravija znači tehirenje, odmaranje i ne žurenje pri njenom klanjuju. Isto tako, ponegdje se previše sporo klanja teravija gdje većina ljudi radi i ima svojih obaveza. To se također ne bi smjelo dešavati. Moguće je da se u gradu odredi jedna džamija gdje će se klanjati sa hatmom ili s dužim učenje i da se zna gdje je, pa bujrum ko ima vremena neka ide i klanja. Ali nametati svim ljudima u svakoj džamiji takav nači klanjanja, smatram da je to neprihvatljivo i neispravno. Zatim, davanje prednosti teraviji nad ostalim namazima, što je odraz jasnog neznanja, jer Allah neće primiti ni od koga nafile ako nije izvršio farzove pet dnevnih namaza koji su stubovi vjere i oni se moraju izvršavati, a teravija je samo nafila/dobrovoljni namaz koji je propisan uz ramazan. Isto tako, provođenje ramazanskih noći po kafanama i nekim sijelima gdje svega više ima nego duha islama i posta, takva sjela su idealna mjesta za podučavanja i osvještavanja omladine o vjeri i našem identitu. Isto tako je neprihvatljivo da se ramazan provede u spavanju i neradu. Ramazan je upravo i propisan da nas nauči redu, radu i disciplini, jer su se najveće bitke u historiji islama odigrale upravo u tom mjesecu, što znači da su se naši prethodnici kalili u tom mjesecu da savladaju sebe i svoje strasti, kako bi mogli savladati svoje dušmane. Kako je onda moguće prihvatiti i reći da je mjesec ramazan mjesec spavanja i nerada. Apsolutno oprečno duhu ramazana i učenju islama. Nestalo je više pravljenje iftara u kućama i haman više i nema iftarske atmosfere i draži kada je svaka kuća u selu spremala iftar i pozivala efendiju i komšiluk. Sad ako se to i desi, desi se u restoranima, hotelima i to su više iftari elite i posebnih i posebno posebnih. A gdje smo zaboravili siromahe, nemoćne, gladne radi kojih Allah još i drži ovaj svijet? Nema se od njih nikakve koristi pa se zbog toga i ne zovu a niti im se iftari spremaju. Sve smo komercijalizovali i sve gledamo kroz interes, pa čak vjeru i vjerske propise, pa i pravljenje iftara.
AKOS.BA: Kratak savjet muslimanima u pogledu nadolazećeg ramazana
Dati nekome savjet je nešto najteže, jer da bi ga mogao dati i da bi savjet bio primljen i dao rezultate, čovjek mora biti na nivou tj. da ono što priča i sam primjenjuje i radi. Međutim, danas svako dijeli savjete i vazi, a nikavih bitnih promjena nema. Što znači da se govori samo radi govora i da se savjetuje ono što se ne primjenjuje pa Allah ne da berićeta.
Stoga je bolje govoriti o iniciranju zajedničkih problema o kojima moramo svi razmišljati ako želimo biti istinski postači i vjernici, nego praviti se previše pametan i dijeliti neke velike riječi i savjete u koje prvo sami ne vjerujemo, a niti ih primjenjujemo.
Ramazan treba promatrati kao jednu godišnju priliku koja se svake godine ponavlja kao milosti Božija, koju bi muslimani svake godine trebali iskoristiti da se u njoj duhovno očiste i ojačaju, pripreme, obnove a potom se oslone na Allaha i odlučno krenu u suočavanje, uklanjanje i rješavanje najvažnijih problema koji ugrožavaju njihovu duhovnu i biološku egzistenciju. Prema tome, najsavjesnijih ili oni koji su preuzeli na sebe brigu o islamu i muslimanima na ovim prostorima, svake godine prije ramazana bi morali sačiniti listu najopasnijih problema i postaviti ih kao cilj i moto tog ramazana da se oni moraju riješiti te godine poslije ramazana. Na taj način bi se sigurno mnogi problemi korjenito uklonili, ramazan bi dobio svoju svrhu i smisao u životu muslimana, a slijedila bi se praksa naših prethodnika koji su na isti način rješavali najopasnije probleme svog vremena, vodili najteže bitke i ostvarili najveće i najvažnije pobjede, jer su savladali neprijatelja koji je ugrožavao njihov islamski identitet i biološki opstanak. Normalno, to podrazumjeva prije svega obnovu i uspostavljanje čvrstih i iskrenih veza sa samim sobom, svojom porodicom, bližnjom i daljnjom okolinom, prirodom i Allahom. Samo ovako prihvatanje ramazana može nam pomoći da shvatimo i razumijemo predaje koje se prenose od naših prethodnika da su molili pola godine da im Allah usliša sevape ramazana a drugu polovicu da ih poživi i da dočekaju novi ramazan, kao i to da su molili jedan za drugog da ih Allah počasti i poživi da dočekaju sljedeći ramazan.
Svima muslimanima svijeta a posebno našim Bošnjacima čestitam nadolazeće mubarek dane mjeseca ramazana, da ih u postu i Allahovom zadovoljstvu izposte i da im ramazan bude istinska inspiracija i snaga za rješavanja najopasnijih problema koje su doživjeli, mita korupcije, nepotizma, populizma, bijele kuge, itd. Molim Allaha da nam primi sva naša djela i nagradi nas za njih. Amin!
Akos.ba
