Dupli aršini

“Ako je čovjek kulturan i ima lijepo ponašanje stavi mu 1. Ako je još i lijep, dodaj jedinici nulu (10). Ako je bogat, dodaj još jednu nulu (100), a ako je iz ugledne porodice, onda još jednu nulu (1000). Ako takav izgubi jedinicu (ponašanje), on će izgubiti svu svoju vrijednost i ostat će mu samo nule!” Muhammed el-Hawarizmi

Ovdje želim da govorim o nepravdi koja se vuče stoljećima i o kojoj se tek u zadnje vrijeme malo govori – o doprinosu islamske civilizacije nauci i modernoj kulturi općenito.

Krenimo od mračnog srednjeg vijeka: ideja Crkve je bila da stagnira svaki svjetovni napredak, a to vidimo iz pokušaja da 1209. godine zabrani izučavanje Aristotelovih djela, ali na sreću čovječanstva već 1254. odustaje od te odluke, mada ipak cenzuriše Aristotelovu filozofiju i fiziku. Aristotel je stoljećima bio intelektualna gromada, mnogi su u njegovim djelima pronalazili inspiraciju za nova otkrića, ali nažalost rijetki znaju da su Aristotelova djela na europsko tlo došla upravo preko arapskog prijevoda. Recimo i to da je arapski jezik bio jezik nauke srednjeg vijeka, kao što je to bio grčki jezik u doba antičke kulture ili engleski jezik u savremenom dobu.

Upitajmo sebe znamo li ko je bio Muhammed el-Hawarizmi. Bojim se da mali broj nas zna odgovor na ovo pitanje. Razmišljajući zbog čega je to tako došla sam do sljedećeg zaključka: Kada se u gimnazijama učenici prvi put susreću sa psihologijom uče da riječ psihologija potiče od grčkih riječi “psiho” i “logos” ali kad se ti isti učenici prvi put susretnu sa algebrom oni ne uče da ona potiče od arapske riječi “al-gabr” – to su ti dupli aršini za sve ono što nosi islamski predznak. Nikada ili jako rijetko se islam i muslimani spominju u kontekstu nauke i naučnih dostignuća.

Muhammed el-Hawarizmi je naučnik čija su se djela u XVI vijeku izučavaju na europskim univerzitetima. Bio je to izvrstan matematičar, a riječ al-gabr potiče iz naziva jednog od djela ovog velikog islamskog mislioca. ( Al-Kitāb al-mukhtaṣar fī ḥisāb al-gabr wa-l-muqābala)

Bavio se i prirodom broja nule, rekavši: “Ako je čovjek kulturan i ima lijepo ponašanje, stavi mu 1. Ako je još i lijep, dodaj jedinici nulu (10). Ako je bogat, dodaj još jednu nulu (100), a ako je iz ugledne porodice, onda još jednu nulu (1000). Ako takav izgubi jedinicu (ponašanje), on će izgubiti svu svoju vrijednost i ostat će mu samo nule!”

Stari indijski spisi su zahtjevali da nula podijeljena sa nulom bude jednaka nuli. No, on je znao da dijeljenje sa nulom u ovom kontekstu nema smisla. Na kraju je došao do zaključka da nula mora biti prihvaćena, jednostavno, bez dokazivanja. I riječ algoritam potiče od al-Hawarizmijevog naziva, prilagođenom latinskom jeziku – vjerujem da se ni ova činjenica ne uči u školama.

Svi smo mi čuli za Njutna i njegove zakone, a ništa ne znamo o al-Andalusī aẓ-Ẓāhirī, ibn Hazmu, čovjeku koji je začetnik ideje o fotoaparatima i kamerama, možemo ga smatrati i ocem savremene optike. To je čovjek koji je prvi govorio o privlačnim silama među masama, te se čini da je on bio svjestan veličine gravitacionog ubrzanja. Izučavao je i kretanja, i pisao o neprestanom kretanju tijela sve do trenutka kada vanjske sile ne zaustave ili promijene pravac kretanja toga tijela. Vidimo da se ove tvrdnje podudaraju sa Njutnovim zakonima kretanja.

Prema nekim podacima napisao je dvije stotine knjiga od kojih je svega nekoliko njih preživjelo, a tokom latnskog srednjeg vijeka mnoge njegove knjige su prevedene na latinski, hebrejski i druge jezike, pa prema tome postoji vjerovatnoća da se Njutn oslanjao upravo na ove izvore.

Upitajmo se da li je slavni Englez, sir Isaac Newton, do svoga zakona gravitacije došao izučavajući drevne tekstove islamskih autora, prije svega ibn Hazma, ili je zaista jabuka koja mu je pala na glavu zaslužna za njegovu današnju slavu. 

Autor: Studentica, Sarajevo