Oborio Portlandov rekord star 34 godine: Nurk groznica trese Ripcity
Piše: Jakub SALKIĆ
Sjećate li se Arvydasa Sabonisa? Bio je jednom gost u Sarajevu i ostat će zapamćen, između ostalog, i po tom gostovanju. Naime, košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine igrala je kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Francuskoj 1999. godine. Ljubitelji košarke pamte te kvalifikacije po dvije možda i najveće pobjede naših košarkaša protiv Hrvatske – u Sarajevu i Splitu. Ali, u tim smo kvalifikacijama iznenadili i Litvaniju u Kaunasu i pobijedili, a onda su Litvanci došli u Sarajevo. Sabonis nas je doslovno uništio. Litvanija je slavila s trideset razlike.
Dževad Alihodžić, tadašnji centar naše reprezentacije, za Dane je ispričao svoje iskustvo sa Sabonisom: “Moram priznati da sam se pored njega osjećao jako nemoćnim, jer je to igrač nevjerovatne visine, snage, ali pored toga je veoma pametan. Sa 150 kilograma, on razmišlja i igra kao bek. I pored ogromne visine, on ne igra na snagu, nego na tehniku. Sreća je pa on nije bio gladan koševa. Da je htio, mogao nam je zabiti 50 komada. A čini mi se sada, kada razmišljam o njemu, da je on u stanju da me, zajedno sa loptom, ubaci u koš.”
Baš nekako u to vrijeme na naše TV kanale došla je NBA košarka. Mnogo dječaka tih je godina ostajalo budno do jutarnjih sati kako bi gledali utakmice, pa bi sljedeći dan vježbali da ponove majstorije svjetskih zvijezda. U Portland Trail Blazersima igrao je tih godina i Sabonis. Čovjek visok dva metra i dvadeset centimetara, težak između 130 i 150 kilograma, očaravao je ljubitelje košarke. Primi loptu na niskom postu okrenut leđima košu, okrene se brzinom munje dok protivnički igrač stoji kao ukopan i već sljedećeg trena vidite kako polaže ili zakucava na drugom obruču. A tek asistencije, opet je na niskom postu okrenut leđima košu, ne gledajući svog igrača, iza leđa mu prebaci loptu, ili s vrha reketa okrenut leđima košu preko svoje glave daje pas suigraču. Nezaboravni momenti: Shaquille O’Neal iz LA Lakersa i Sabonis bili su dominantni centri lige, a utakmice Blazersa i Lakersa bile su pravi centarski rat. Obojica su svojim igrama zaslužili mjesto u košarkaškoj kući slavnih.
OBARANJE REKORDA
Nisu u Portlandu zaboravili legendarnog Sabonisa. Sve se češće baš ovih dana navijači Portlanda sjete velikog Litvanca. Dok gledaju Nurka, naviru im sjećanja na Arvydasa, snaga, tehnika, brzina, visina, skok… Baš mnogo liče. Dobro, da ne pretjerujemo, Nurkić barem mnogo podsjeća na Sabonisa. No, pred Jusufom Nurkićem, centrom košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine i Portlanda, zadatak je da pokaže šta umije i na parketu zaradi mjesto u srcima i sjećanju navijača.
Nurkić je u Portland došao prije mjesec iz Denver Nuggetsa, a u suprotnom smjeru otišao je Mason Plumlee. Još je Portland dobio 2,8 miliona dolara i pika iz prve runde drafta ove godine. U Denveru je Nurkić imao malu minutažu i prosjek poena oko osam. Preporodio se dolaskom u Portland, igra više i bolje. Obara rekorde. Već u prve četiri utakmice u dresu Portlanda imao je mnogo bolji prosjek nego u ostatku sezone u Denveru, za 25,3 minute na parketu postizao je 13 poena u prosjeku, 7,8 skokova, 3,25 asistencija, 1,75 ukradenih lopti i jednu blokadu.
Kako je vrijeme odmicalo, tako je Nurkić postajao još bolji. Prvo je oborio Portlandov rekord star 34 godine. Nurkić je prvi Portlandov košarkaš nakon Cliffa Robinsona koji je u jednoj utakmici imao više od 15 poena, 10 skokova, 5 asistencija i 5 blokada. U utakmici protiv Oklahoma City Thundera Nurkić je uradio ono što ni veliki Sabonis nije. U dvije utakmice u nekoliko dana pala je Oklahoma dva puta, tim koji je, doduše s Kevinom Durantom, prošle godine igrao konferencijsko finale, a ove godine u svojim redovima ima Russela Westbrooka, najboljeg igrača lige, koji je oborio sve rekorde u triple dublovima u jednoj sezoni. U istoj utakmici Nurk, kako ga zovu navijači, postao je tek treći igrač lige u ovoj sezoni koji ima učinak 15+ poena, 10+ skokova, 5+ asistencija i 5+ blokada u jednoj utakmici, pridruživši se time Kevinu Durantu i Giannisu Antetokounmpou. Portland u posljednje četiri utakmice ne zna za poraz, a Nurkić ne planira stati s obaranjem rekorda. Prvi je put u karijeri Nurkić postigao više od 15 poena u tri uzastopne utakmice. U posljednjih pet utakmica igranih do 5. marta Nurkić je, kao centar, skupio ukupno 23 asistencije, odnosno 4,6 po utakmici. A onda je došla utakmica protiv Philadelphia 76ersa. Pobjeda u kojoj je Nurk oborio skoro sve lične rekorde. Ubacio je 28 poena (najviše u NBA karijeri), imao 20 skokova (najviše u karijeri), 8 asistencija (najviše u karijeri), 2 ukradene lopte 6 blokada (najviše u karijeri). Sve to za 37 minuta igre. Time je stao rame uz rame s legendama. Prvi je igrač nakon 31 godinu koji je nakon Charlesa Barkleya i Shaquillea O’Nealea ostvario učinak 28+ poena, 20+ skokova, 8+ asistencija i 6+ blokada.
Zato ne čudi što u Portlandu vlada “Nurk fever”, odnosno “Nurk‑groznica”. U dvorani u Portlandu pjevaju se bosanske pjesme, vihore naše zastave, ističu transparenti “Naša bosanska zvijer”. Na kraju utakmice Nurkić, pored Portlandovih zvijezda, ponajboljih igrača cijele lige, Damiana Lillarda i C. J. McColluma, dobija ovacije.
Nurk često ističe da je konačno, nakon dvije godine u NBA ligi, zaista sretan i da mu je zabavno igrati, suigrači su ga odlično prihvatili, trener ga poštuje, publika ga voli. RipCity, kako je nadimak Portland Trail Blazersa, voli Nurkića, a on uzvraća odličnim partijama. Voli dodavati loptu suigračima, otvara mnogo više opcija u napadu, a u odbrani je neprobojni zid. Zaista, kada ga pogledate kada primi loptu na niskom postu, okrene se i krene na koš, na trenutak pomislite da je to Sabonis. Cjelokupni utisak može pokvariti samo njegova frizura.
KAPITEN LILLARD ODUŠEVLJEN
Portland je u ovoj sezoni imao vrlo lošu odbranu, ali otkako je Nurkić tu, stvari su se promijenile. Defanzivni je rejting ekipe u posljednjih šest utakmice, kada je Nurkić na parketu, 99,9, što je najbolji skor od svih NBA ekipa u ovoj sezoni. Najvažnije što je Nurkić donio Portlandu jeste sigurnost u završnici – igrač je odluke koji povuče kada treba i tako rastereti suigrače. Do sada je to bio isključivo zadatak Lilladra i McColluma.
Kapiten Portlanda Lillard oduševljen je novim suigračem. “Jusuf našoj igri donosi nešto što nismo imali posljednjih godina. Može dodati loptu na post, može probiti i poentirati. Ima odličan kvalitet i dobro razumije igru. Kada imate takvog igrača, onda se možete prepustiti vašoj košarkaškoj inteligenciji. Nemam problema s njim. Dodam mu loptu, on će dalje na pravi način da je proslijedi ili će poentirati. Pun je energije, radi sjajan posao na oba dijela parketa. To su sve stvari koje nismo imali”, rekao je Lillard.
Nakon meča s Philadelphijom, Lillard je nastavio u istom ritmu: “Bio je zvijer zaista. Očigledno je šta je sve uradio – postizao je poene na različite načine, hvatao je lopte na obje strane parketa, a naročito su važni bili neki u napadu, poslije kojih je poentirao u finišu. Štitio je reket, sjajno dodavao, definitivno je bio zvijer. Govorim mu: ‘Te stvari koje radiš možeš da radiš sve vrijeme’, to se vidi po tome koliko je vješt. Miran je i kada vodi loptu, izgleda prirodno kada dijeli pasove. Daje slobodna bacanja, pogađa i s distance, počistio je situaciju u reketu ili blokadama ili time što je mijenjao šuteve. Teško je ponoviti ove brojke, ali mislim da redovno može da bude na, recimo, 20 poena, 12 skokova, uz koju asistenciju i rampu.”
No, vratimo se malo do Bosne i Hercegovine, odnosno čovjeka koji je otkrio, tada dječaka, Jusufa Nurkića iz Živinica i počeo ga trenirati. To je Ozren Selesković, trener koji vjerovatno najbolje poznaje Jusufa.
Selesković je mišljenja da je Jusuf bio zapostavljen u Denveru. “Nije bio problem u njegovoj formi, u prvih šesnaest utakmica sezone bio je starter i dobro je igrao. Nakon toga je počeo dobijati manju minutažu. Nije bio povrijeđen, nije imao problema s trenerom, jednostavno bio je na ledu, nije znao šta se dešava. Jusuf je imao kontinuirano dobre igre i sad je samo nastavio ondje gdje je stao na početku sezone”, kazao je Selesković za Stav.
Dodao je da se Jusuf brzo uklopio u novi tim, što ga ne čudi jer je on komunikativan, cijeni trenere i suigrače. U timu je, vidi se to, odlična hemija. Jusuf je dobro startao, vratilo mu se samopouzdanje, zdravlje ga služi, možemo očekivati samo još bolje partije od njega.
“Mene to ne iznenađuje, on je jak karakter. Ima cilj od malih nogu i ide ka tome”, istakao je Ozren Selesković. Bilo bi izuzetno dobro da Portland dohvati play-off o kojem sanja i zbog Nurkića, da produži sezonu, ali i da prvi put u karijeri zaigra u doigravanju, a kako igraju, protiv njih niko ne može reći da je favorit.
“Iako je dominantni centar, Jusuf izuzetno dobro razumije igru. On ne igra naučenu, šablonsku košarku, jako je dobar i u napadu i odbrani. Kada smo počinjali raditi, kada je bio klinac, govorio sam mu: ‘Sada radiš stvari koje više trebaju bekovima, ali ako budeš mogao da igraš na više pozicija, bit ćeš bolji igrač, više će te cijeniti.’ Fascinantno je da igrač takvih gabarita igra na takav način. Pred njim je tek prava karijera, ove tri godine bile su zagrijavanje”, zaključio je trener Selesković.
Kao dječak, Jusuf je vjerovao u sebe. Bio je pun samopouzdanja. Selesković se prisjetio jednog slučaja iz Italije. “Odveli smo ga na probu u neki klub u Italiju. Pošto ne govori italijanski, menadžer mu je prevodio. Trener u klubu u koji smo ga doveli tražio je da Jusuf uradi neke vježbe. Između ostalog, trebao je da brzo starta i trči. Objašnjavao mu je kako to treba da uradi, mimikom pokušavao dočarati, i rekao da treba da potrči kao kada neko hoće motkom da ga udari po leđima, a on hoće to da izbjegne. Kada mu je menadžer to preveo, Jusuf je hladno odgovorio: ‘Ali niko nikada nije ni pokušao to da uradi i ne znam kako to izgleda.’ Italijanski trener bio je iznenađen odgovorom i samo se nasmijao na to”, ispričao je Selesković.
