Zasađivanje duha zajedništva u jedinkama ummeta

 Pored onoga što smo već spomenuli, od zasađivanja osjećanja prijateljstva i ljubavi prema islamskoj zajednici i islamskom ummetu, slijedi i pokazivanje brige za sve što je vezano za islamsko društvo i ummet, dajući tome prioritet na ljestvici interesa i potreba.

Primjetno je da islamsko zakonodavstvo nije zanemarilo problem zajednice ni u obredoslovlju, ni u ponašanju, ni u obrazovanju, ni u bilo kojim propisima. Naprotiv, ono jedinku priprema da postane cigla u zgradi zajednica i dio u tkivu tog živog tijela. Opis jedinke s ciglom u zgradi zajednice i dijelom u tkivu živog tijela nije moj lični opis, nego je to lijepi vjerovjesnički opis koji nalazimo u vjerodostojnom hadisu.

Od Ebu-Musa el-Eš’arija prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Vjernik je u odnosu na vjernika poput zgrade u kojoj se jedni dijelovi oslanjaju na druge.“[43]

Od En-Nu’mana ihn Bešira prenosi se da je s.a.v.s., rekao: „Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, samilosti i suosjećanjima jeste kao primjer jednog tijela: kada u njemu ispašta jedan organ to osjeća cijelo tijelo putem nesanice i temperature.“[44]

Islam je sa svojim Kur’anom i sunnetom kategoričan: u dušu muslimana zasađuje osjećaj za zajednicu svim svojim propisima i svim poukama.

Tako je u namazu propisao džema’at (tj. skupno obavljanje) te je propisao džuma-namaz, dva bajrama, ezan i mesdžide. Poslanik, s.a.v.s., nije ni slijepom čovjeku odobrio da klanja u kući, ako čuje ezan za namaz, a onima koji ne dolaze da zajednički obave namaz htio je popaliti kuće.

Pokuđeno je da čovjek u džamiji klanja sam izvan safova jer to ukazuje na odvajanje od džema’ata i stranačenje, makar i samo s vanjske strane.

Prenio je Bash Ibn Ma’bed, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka da sam klanja iza safa (reda) pa mu je naredio da ponovo obavi taj namaz.“[45]

Od Alije ibn Šejbana, r.a., se prenose riječi: „Izašli smo, otišli Vjerovjesniku, s.a.v.s., i dali mu prisegu, te za njim klajnali namaz. Zatim smo za njim obavili drugi namaz. Allahov Poslanik, s.a.v.s., završio je namaz i ugledao čovjeka kako klanja samostalno iza safa, i kada je čovjek završio namaz Vjerovjesnik, s.a.v.s., ustao je i rekao: ‘Ponovo obavi svoj namaz, jer nema namaza onaj ko klanja iza safa.“[46]

I kada musliman uđe u džamiju i nađe popunjene safove, treba potražiti prazninu u koju bi mogao ući ili povući jednog od klanjača sebi kako ne bi klanjao sam, a taj klanjač je dužan da mu se pokori i povrati nazad i za to će imati nagradu.”

Neki islamski učenjaci su hadis shvatili doslovno te su namaz osobe koja klanja sama iza safa proglasili neispravnim, dok su drugi rekli da je takvo obavljanje namaza pokuđeno.

Onim što smo spomenuli želi se istaknuti briga islama za jedinstvo i zajedinštvo, u suštinskoj a i u vanjskoj formi, zbiljski i formalno.

I kada sam klanja, musliman je dužan da osjećaj zajedništva nosi u svome srcu i da sa svojim Gospodarem, dok pred Njim stoji, razgovara u ime svoje zajednice, i da uči: Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put.”[47] I on ne traži uputu samo za sebe, nego je traži i za sebe i za svoju zajednicu.

On u Ramazanu ne posti sam ni onda kada vidi ramazanski mlađak, i ne prekida ramazan sam ni onda kada vidi vlastitim očima mlađak mjeseca ševala. Posti se samo kada i ostali ljudi poste, a baj­ram je kada i svi ostali bajramuju, kao što se to vjerodostojnim putem prenosi u hadisu.

Tako je i sa njegovim stajanjem na Arefatu. On na njemu stoji kada i ostali muslimani stoje.

Pitali su Ibn-Tejmija o stanovnicima sela u kome su neki ljudi vidjeli mlađak mjeseca zul-hidžeta a to nije potvrđeno od nadležnog u gradu, da li oni trebaju postiti deveti dan i ako je taj dan shodno njihovom viđenju deseti dan mjeseca zul-hidžeta? On je odgovorio: „Da, postit će deveti dan shodno uvjerenju ostalih muslimana, pa i kada bi taj dan istinski bio deseti u mjesecu, zbog hadisa koji prenosi Ebu­ Hurejre u kome kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Vaš je post onda kada svi poste, vaše iftarenje je ona kada svi iftare i prinošenje vaših kurbana je kada ih svi prinose.“[48]

Prenosi se od Aiše, r.a., da je kazala: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Post je na dan kada ljudi poste, a i kurbani se prinose na dan kada ih ljudi prinose.“[49]

Shodno ovome rade svi islamski učenjaci (imami). I kada bi ljudi greškom stali na Arefatu deseti dan, to njihovo stajanje bilo bi ispravno i taj dan bi, prema mišljenju svih, bio dan Arefata za njih.”[50]

Poglavlje iz knjige: RAZUMIJEVANJE PRIORITETA,

Autor: dr. Jusuf El-Karadavi, Izdavač: Bemust i AKOS

Sarajevo, 2000. godine

akos.ba