Vjera nalaže jedinstvo i harmoniju
Osnova vjere jeste ispoljavanje ljubavi i mržnje u ime Allaha i radi Allaha, pomaganje samo radi Allaha, upućivanje cjelokupnog ibadeta Njemu, traženje pomoći od Njega, strahovanje samo od Njega, nada u Njegovu milost, uskraćivanje i davanje radi Njega. Sve ovo se ne može ostvariti izuzev slijeđenjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čije su naredbe ujedno Allahove naredbe i čije su zabrane ujedno Allahove zabrane. Pokoravanje Poslaniku istovremeno je pokoravanje Allahu, neprijateljstvo prema Poslaniku je neprijateljstvo prema Allahu, griješenje prema njemu je griješenje prema Allahu Uzvišenom.
Sljedbenika strasti njegove strasti učine slijepom i gluhim, pa ne poziva Allaha i Njegovom Poslaniku, niti podstiče druge da djeluje u tom pravcu, ne iskazuje zadovoljstvo stvarima kojima je zadovoljan Allah i Njegov Poslanik, niti se ljuti u stvarima koje izazivaju srdžbu i ljutnju Allaha i Njegovog Poslanika, već je zadovoljan ako postigne ono što njegove strasti nalažu i priželjkuju, a ljuti ga ono što se razilazi s njegovim strastima. Zbog svega navedenog kod takvog se nalazinejasnoća (šubha) vjere i znanja, dok sa druge strane možemo sresti čovjeka koji djeluje na promicanju slijeđenja sunneta i pobjedi vjere, a njegova nutrina u potpunosti je suprotna principima koje javno zagovara.
Ako se desi da je ono što zagovara jasna istina, ali s tim da teži da pomogne sebe i svoju korist, a ne da kompletna vjera pripada Allahu i da Allahova riječ bude gornja, već mu je namjera odbrana sebe i svoje skupine, ili mu je namjera dvoličnjaštvo, da ga ljudi veličaju i hvale, ili je to uradio iz hrabrosti ili zbog dunjalučke vrijednosti, sve to nije radi Allaha, niti na Njegovom putu. A šta je tek sa situacijom kada u onome što zagovara ima istine i neistine, sunneta i novotarije, a i s njegovim protivnikom je isti slučaj. Ovo je stanje onih koji se razilaze i koji se dijele po pitanju vjere, pa postaju grupacije.
Razilaženje koje se nađe u jednoj skupini potpuno je pokuđeno, jer vodi do sukoba i podjele, a vjera nalaže jedinstvo i harmoniju.
Kaže Uzvišeni: “A neslozi onih čija su mišljenja o Knjizi suprotna doista nema kraja“ (El-Bekare, 176.); “Ljudi su jednu zajednicu sačinjavali, a onda su se jedan drugome suprotstavili“ (Junus, 19.), pa su ukoreni zbog razilaženja. Ako razilaženje bude između sljedbenika imana i kufra, poput govora Uzvišenog: “…neki od njih su vjerovali, a neki su poricali“ (El-Bekare, 253.), to je ono što se traži, jer je u tome odvajanje istine od neistine i marljivo proučavanje neistine i udaljavanje od nje.
Ako dođe do razilaženja među pripadnicima islama, obaveza je tada pribjeći i težit pokornosti Allahu i odvajanju istine od neistine u dušama ljudi… iz milosti i dobročinstva prema njima, tražeći Allahovo zadovoljstvo. Čak i onda kada se odgovara sljedbenicima novotarije, poput rafidija, i tada je obaveza da se želi pojašnjenje istine i uputa stvorenjima, iz milosti i dobročinstva prema njima. A ako pogriješi u pojašnjenju same novotarije ili onoga što se pod njom razumijeva, ili griješenja, obaveza je da mu namjera bude pojašnjavanje štetnosti koju ta stvar sa sobom nosi, kako bi se ljudi upozorili. U nekim situacijama postaje potrebno bojkotovati određenu osobu s ciljem kažnjavanja (zbog nekog njenog postupka) ili upućivanja prigovora (na neki njen stav), ili upućivanja opomene kako dotičnoj osobi tako i onima koji su joj slični, ali sve ove mjere poduzimaju se zbog milosti i dobrote, a ne zbog smutnje i osvete.
A Allah najbolje zna! Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe.
IZVOR: Strasti i njihov utjecaj na razilaženje
AUTOR: Abdulah El-Gunejman
PRIJEVOD I BILJEŠKE: Mithad R. Ćeman
ZA AKOS.BA PRIREDILA: Medina Kanlić
