O obrazovanju i odgoju

Islamski koncept odgajanja ženske djece: Kur’anski primjer u ukazivanju časti ženskom djetetu

Kur’an nam pripovijeda o djevici Merjemi od njenog rođenja i odrastanja, pa sve do trenutka kada je zanijela Allahovog vjerovjesnika, Isaa, a.s. Ta nas priča poučava i ukazuje nam na čast koju Kur’an ukazuje ženskom djetetu. Naime, Merjemina je majka silno željela da dijete bude muško, kako bi ga mogla dati na službu u Bejtul-makdis, imajući u vidu da su se ljudi u tom periodu zaklinjali (prisezali) da će svoju mušku djecu dati na službu u Bejtu l-makdis. Tako je i Merjemina majka kazala: … "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!"[1]

Ona se, dakle, obavezala da će se njen sin posvetiti robovanju Allahu, dž.š., i služenju Njegove kuće.

U vezi s tim, u Kur’anu dalje stoji: “Poslije ona, kada je roddila,, reče: ‘Gospodaru moj, rodila sam žensko’, – a Allah dobro zna šta je rodila – ,’a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana." 

Riječi: “…a žensko nije kao muško… ” znače da žensko dijete nije kao muško u čvrstoći i izdržljivosti kada je u pitanju robovanje Alahu, dž.š., i služenje u Bejtu l-makdisu, imajući u vidu da je žensko, po svojoj pri­rodi, slabo i nemoćno, kao i to da je mjesečni ciklus sprečava da boravi tamo gdje se vrši ibadet, te da nije prikladno da bude u društvu učenja­ka i vjerskih velikodostojnika. Zato je Merjemina majka priželjkivala da to bude muško dijete, ali je, i pored toga, odabrala novorođenčetu lije­po ime, što je običaj vjerozakona prije nas koji je potvrdio i naš vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s. Tako Ebu Derda, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike rekao: “Doista ćete na Sudnjem danu biti prozivani po vašim i imenima vaših očeva, pa nadjevajte lijepa imena.”[2] Zatim je Merjemina majka uputila dovu Allahu, dž.š., za svoje novorođenče, te je od Njega zatražila da je zaštiti od šejtanovog zla, kao i za njeno potomstvo, pod kojim se podrazumijeva Isa, a.s., pa joj se On odazvao i uslišao joj’ dovu. S tim u vezi, Ebu Hurejre, r.a., pre­nosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nijedno se novorođenče ne rodi, a da ga pri porođaju ne dotakne šejtan pa se ono rasplače zbog njegovog dodira, osim u slučaju Merjeme i njenog sina.” Zatim je Ebu Hurejre dodao: “Ako želite, proučite sljedeći kur’anski ajet: ‘…i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”[3]

Tako je Merjema još pri porođaju radosno dočekana, što se oči­tovalo kroz nadijevanje lijepog imena te upućivanje dove Allahu, dž.š., za nju i traženje od Njega da je zaštiti od prokletog šejtana: “I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo… ” [4]

Njeno prihvatanje od Allaha, dž.š., (koje se u ovom kur’anskom ajetu spominje) jeste nagrada za iskrenost koja je krasila srce njene majke u trenutku zavjetovanja, a podrazumijeva potpunu izoliranost i pripremanje Merjeme za Džibrili-emina dah i Allahovu, dž.š., Riječ te da rodi Isaa, a.s., na način koji je među ljudima neuobičajen.[5]

Nakon što ju je rodila, majka ju je stavila u jednu staru tkaninu te odnijela do džamije i predala vjernicima koji su bili u Bejtu i-makdisu. Povjerena je Zekerijau, a.s., vjerovjesniku tog vremena koji se obavezao da će se brinuti o njoj te da će je odgajati i izdržavati. U tome se krije velika Allahova, dž.š., mudrost. Naime, Merjema je bila u situaciji da usvaja od njega korisno znanje, da ga slijedi u činjenju dobrih djela i da živi u svjetlu njegovog poslanstva i objave, imajući u vidu da joj je Zekerija, a.s., osigurao jedno časno mjesto u džamiji u koje je samo ona ulazila. Tu je činila ibadet Allahu, dž.š., i služila u hramu kada bi na nju došao red. Činila je ibadet danonoćno, tako da je sa svojim ibadetom navođena kao primjer među Israelićanima, a postala je poznata i po časnim i plemenitim osobinama. Kad god bi kod nje ušao Zekerija, a.s., nalazio bi hranu, koje u tom dobu inače nije bilo. Tako je zimi zaticao kod nje ljetno voće, dok je ljeti kod nje bilo zimskog voća: “I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerija. Kad god bi joj Zekerija u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘Odakle ti ovo, o Merjema?’ — on bi upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke. ’”[6]

Tako je odrasla i tako je odgojena Merjema. Oko nje je u izobilju bilo svakojakih dobara i opskrbe zahvaljujući ibadetu koji je svome Gospodaru mnogo činila te poslušnosti koju Mu je iskazivala, kao i onome što je naučila i usvojila od vjerovjesničkog svjetla koje se oči­tovalo kroz Allahovog vjerovjesnika, Zekerijaa, a.s.

Zekerija, a.s., se divio čudesima koja je kod nje viđao, pa ju je pitao odakle joj sva ta dobra. Zbog svoje skromnosti i poniznosti, kojom se odlikuju samo vjernici, te svijesti o Allahovim, dž.š., blagodatima i Njegovoj milosti, Merjema je samo kazala da je sve to od Opskrbitelja, Gospodara svjetova Koji bez ikakvog računa (bez muke) opskrbljuje onoga koga hoće. Zato ju je Allah, dž.š., kada je odrasla i postala punoljetna, odabrao i uputio joj meleka da je o tome obavijesti: “I kada meleki rekoše: ‘O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. "

Allah, je dž.š., odabrao Merjemu i odlikovao je, a zatim ju je oči­stio od loših svojstava i opskrbio je dobrom koje će je pripremiti za veliki događaj. Naredio joj je da se mnogo moli i da čini sedždu. Allah, dž.š., odabrao ju je dva puta: jednom zbog njene neporočnosti, a drugi ju je put odabrao između svih žena svijeta. Tako se od h. Alije, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike rekao: “Najbolja među ženama svijeta jeste Merjema bint Imran, a najbolja među ženama ovoga umeta jeste Hatidža bint Huvejlid.”[7]

Tako je Merjema postala spremna za ono čime će je Allah, dž.š., obradovati nakon što ju je odabrao te joj naredio da obavlja molitvu i da čini sedždu i ruku’: “O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i s onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!’

Time je upotpunjeno njeno duhovno pripremanje za prihvatanje odredbe od velikog značaja posredstvom meleka koji su joj saopćili radosnu vijest da ju je Allah, dž.š., odabrao te da će joj darovati kre­posnog sina koji će biti plemenit, neporočan, poštovan i mudžizama potpomognut vjerovjesnik. Ona se, naravno, začudila rođenju djeteta bez oca, imajući u vidu da nije imala muža i da nije bila od onih koji stupaju u brak. Međutim, meleki su je obavijestili da je Allah, dž.š., u stanju učiniti sve što želi te da, kada nešto odluči, samo kaže budi i to biva. Merjema se tome pokorila i povinovala, te sve to Allahu, dž.š., prepustila, s tim da je znala da je to veliko iskušenje za nju. Naime, bila je svjesna da će je ljudi ogovarati zbog tog djeteta zato što neće biti upoznati s onim što se iza toga krije i zato što će sve to, bez ika­kvog razmišljanja i razmatranja, samo površno posmatrati.[8]

Prema onome što se nalazi u tefsirskim djelima i kazivanjima o vjerovjesnicima, ovako glasi predanje o Merjemi i njenom djetetu. Kur’an, dakle, kroz ovaj svima bliski i lahko shvatljivi primjer, formira i gradi islamsku predstavu o ovim velikim istinama,[9] te izlaže kaziva­nje o Merjemi od njenog rođenja, preko odrastanja i sazrijevanja, sve do trudnoće i rađanja Isaa, a.s.

U ovom jedinstvenom kur’anskom primjeru zapažamo sljedeće:

1.         položaj žene u Kur’anu te obavezu iskazivanja poštovanja prema njoj od rođenja do odrastanja i sazrijevanja;

2.         kad je žena trudna i zna da nosi žensko dijete, ne treba se srditi i tugovati, nego za tu djevojčicu treba uputiti dovu Allahu, dž.š., i od Njega tražiti zaštitu za nju protiv prokletog šejtana;

3.         obavezu odabira lijepog imena za to dijete;

4.         obavezu njegovanja tog djeteta i brige za njega od samog rođenja te njegovog poučavanja vjeri;

5.     svijest o tome da Allah, dž.š., bdije nad nama u svakom trenutku te obavezu podsticanja na izvršavanje Njegovih zapovijedi i iska­zivanja apsolutne poslušnosti Gospodaru svjetova;

6.         strpljivost i samosavladavanje u slučaju iskušenja kojima u životu bivaju izložene žene.

To bi bile osnovne odlike i glavna obilježja koja karakteriziraju kazivanje o djevici Merjemi bint Imran.

 


[1]t Ali Imran, 35.

[2] Bilježi Ebu Davud, 5/236 (br. 4948). El-Hartabi kaže da je ovo munkati’hadis. Mnogo je hadisa koji govore o nadijevanju imena novorođenčadima, a spomenut ćemo ih kada za to dođe vrijeme.

[3]  Ali Imran, 36. Hadis bilježe Buhari, 2/123 i Muslim, 2/41.

[4]   Ali Imran, 37.

[5]  Fi zilzalil-Kuran,1/393.

[6]  Ali Imran, 37.

[7]  Bilježi Buhari, 2/177. Knjiga o pohvalnim svojstvima i vrlinama (Zasluge i dobročinstvo h. Hatidže, r.a.).

[8]   Ibn Kesir, Kisasu l-enbija’,stručna obrada: Muhammed Abdulvahid, 2/660.

[9]   Fi zilzaliI-Kur’an,str. 1/398.

Nastavlja se, ako Bog da.

Iz knjige: ISLAMSKI KONCEPT ODGAJANJA ŽENSKE DJECE

 Autor: Jusuf Rešad

Odgajanje ženske djece veoma je težak i komplikovan zadatak, osim onima kojima to Allah dž.š. olakša i koje On nadahne razboritošću i oštroumnošću, te onima koji budu slijedili uputu najboljeg među vjerovjesnicima i budu se pridržavali njegovih smjernica i direktiva. Ova knjiga je pokušaj da se roditelji upute kako pružiti kćerkama ispravan islamski odgoj…

Tvrdi uvez; 265 str

Knjigu možete naručiti na br: 061 757 652

Akos.bA

Povezani članci