Poučna priča: Starac i drvena posuda
Bio jedan starac koji je živio sa sinom, snahom i unukom. Kada je zapao u jako duboku starost više nije bio u stanju da jede normalno, jer su mu se ruke tresle, zbog čega bi mu ponekad ispadala hrana iz ruku.
Jednoga dana ispade starcu posuda sa hranom iz ruku i razbi se, na što se snaha jako naljuti i zatraži od muža da nađe neko rješenje.
Sin razmisli, pa odluči da napravi ocu posudu od drveta, kako ne bi prosipao hranu po stolu. Počeše tjerati starca i da jede sam, odvojen od porodice. Starac je bio jako tužan zbog osjećaja kako je odbačen po stare dane i prisiljen da jede sam dok svi ostali članovi porodice jedu za stolom.
Kako je vrijeme prolazilo povećavale su se zabrane nametnute starcu od strane njegovog sina i snahe i više nije mogao da ih podnese…
Nakon nekoliko mjeseci starac je umro i obavljena mu je dženaza.
Kada je obred završen supružnici su htjeli da se riješe starih dedinih stvari, tako što će ih pokloniti siromašnima ili baciti. Iznenada dotrča unuk i uze dedin drvenu posudu, na što ga otac upita: „Šta će ti ta devena posuda? Šta ćeš da napraviš od nje?“. Na to mu dječak odgovori: „Želim da ja sačuvam da mogu hraniti tebe ili majku kada ostarite kao dedo.“
Prijevod sa arapskog: Adina Muratović-Voloder
Akos.bA
