Nauka i tehnologija

Kako internet i nove tehnologije utječu na pažnju i koncentraciju kod djece?

Stoga je normalno da se roditelji pitaju – kako nove tehnologije utječu na razmišljanje i pažnju kod djece?

Nema uopće sumnje da nove tehnologije, predvođene internetom, oblikuju naše razmišljanje i načine na koje razmišljamo. Ponekad se to događa vidno i neposredno, gotovo namjerno, a ponekad suptilno i slučajno. Ono što roditelje čini nesigurnima je činjenica da je to novo tehnološko “bojno” polje još u svojim povojima, a razvoj je brz, pa ne stignemo i ne možemo dobiti nikakav uvid u njegov uticaj na našu djecu.

Ipak, postoji nekoliko istraživanja, i svakim ih je danom sve više, koja pokazuju da tehnologija može biti i štetna i korisna kad je u pitanju njezin utjecaj na djecu. Taj utjecaj nije samo površan jer se dječji mozak još uvijek razvija i podložan je promjenama. Tehnologija utječe na stvaranje drugačijih veza i drugačije povezivanje informacija u dječjem mozgu nego što je to bilo kod prošlih generacija.

Učenjem čitanja slova naš mozak naučio se fokusirati i zamišljati. Pojavom interneta naš mozak se morao prilagoditi i naučiti brzo i učinkovito pretraživati (skenirati) informacije i izdvojiti one važne od nevažnih.

Utjecaji tehnologije na djecu su komplikovani, te imaju svojih prednosti, ali i svoju cijenu. Hoće li tehnologija pomoći ili odmoći razvoju vašeg djeteta i načinima na koje razmišlja, ovisi koju specifičnu tehnologiju koristi, koliko često i na koji način. Barem u prvim godinama života, roditelji su ti koji mogu odrediti koliko i kako će dijete koristiti tehnologiju, a time i njezin uticaj na njihovo razmišljanje.

Osim na usvajanje informacija, donošenje odluka i pamćenje (učenje), nove tehnologije imaju najveći utjecaj na pažnju kod djece.

Što je pažnja i kako se razvija kod djece?

Pažnja je preduslov za razmišljanje. Bez pažnje, ostali aspekti razmišljanja kao što su percepcija, pamćenje, govor, učenje, kreativnost, zaključivanje, rješavanje problema i donošenje odluka su smanjeni ili se uopće ne događaju. Sposobnost djece da se nauče fokusirati dosljedno i efektivno vrlo je važna, jer su pažnja i fokus osnove za gotovo sve aspekte njihova rasta i razvoja.

Tu pažnju prekinula je televizija koja je novoj generaciji djece ponudila vizuelnu stimulaciju, a za uzvrat tražila rascjepkanu pažnju i gotovo nikakvu maštu. Internet generacija s razvojem tehnologije našla se pred novim izazovima. Potpuno nova virtuelna okolina djeci je ponudila svijet u kojem je odvlačenje pažnje na sve strane gotovo norma. Postojana pažnja je nemoguća, mašta je potpuno nepotrebna, a pamćenje ograničeno.

Kako moderna tehnologija utječe na pažnju djece?

Ukratko, tehnologija uvjetuje mozgu da pažnju pridaje informacijama na potpuno drugačiji način od čitanja. Ova različitost najlakše bi se mogla opisati kao razlika između ronjenja i jet-skija. Čitanje knjige je poput ronjenja tijekom kojeg je osoba uvučena u tihi, vizualno ograničeni svijet, u kojem vrijeme prolazi sporije i bez nekih većih prekida pažnje. Rezultat je ravnomjerna pažnja i fokus te duboko razmišljanje o ograničenom broju primljenih informacija. S druge strane, korištenje interneta je poput jet-skija tijekom kojeg skijaš skija po površini velikom brzinom, izložen je širokom rasponu prizora, okružen mnogim distrakcijama i ne može se ozbiljnije fokusirati ni na jednu informaciju.

Studije su potvrdile da čitanje neprekinutog, ujednačenog teksta rezultira bržim završavanjem i boljim razumijevanjem, boljim prisjećanjem pročitanog i učenjem, u uskoredbi s čitanjem teksta koji je prošaran hiperlinkovima, oglasima i drugim ukrasima kakve nalazimo u tekstovima na internetu.

Izloženost tehnologiji nije u potpunosti loša. Neka druga istraživanja pokazuju da, primjer, neke video igrice i drugi sadržaji poboljšavaju vizualno-spacijalne sposobnosti, vrijeme reakcije na podržaje i sposobnost da se uoči detalj i izdvoji ono što je važno. Tehnologija djecu ne čini glupljima, već drugačijima. Djeci je jednostavno postalo puno važnije znati gdje nešto potražiti, nego znati nešto konkretno. Današnja djeca informacije više ne moraju nositi u glavi, jer ih uvijek imaju uz sebe zapisane na mobitelima koji su zapravo mali računari. To može značiti da se njihovi mozgovi prebacuju na tzv. razmišljanje “višeg reda” te procesuiraju zahtjevnije informacije kroz kritičko mišljenje i rješavanje problema.

Što roditelji mogu učiniti?

Dok vrijeme ne pokaže kako će nove tehnologije i ubrazani razvoj promijeniti način razmišljanja kod naše djece, ono što roditelji mogu je dozirati stara i nova okruženja u odrastanju djece. Djeci treba ograničiti vrijeme provedeno pred ekranom i poticati ih na aktivnosti poput čitanja, maštanja i slobodne nestrukturirane igre.

klinfo.rtl.hr

Povezani članci