Istaknuti Bošnjaci: Ahmed ef. Burek (1876 – 1948)
Među istaknutim učenicima Gazi Husrev-begove Kuršumlije medrese zadnje decenije devetnaestog stoljeća bio je i Ahmed-efendija Burek, kasnije muderris i upravitelj ove medrese.
Ahmed-ef. rođen je 1876. godine u Batuši kod Gornjeg Vakufa. Tu je stekao i početno vjersko obrazovanje. Kasnije dolazi u Sarajevo u Kuršumliju medresu i sluša predavanja Mehmed-ef. Muftića, istaknutog i u cijeloj Bosni priznatog učenjaka i muderrisa. Uporedo sa učenjem u Medresi pohađa i nastavu u Daru-l-mualliminu. Po završetku ovoga, Ahmed-ef. odlazi u Carigrad, gdje nastavlja naukovanje pred Salih-efendijom Denizlijom, učenikom Ahmeda Šakir-ef., poznatog pod imenom hafiz Šakir-ef. Istanboli. I jedan i drugi su u svoje vrijeme slovili kao veliki i priznati učenjaci. Burek je od Denizlije uzeo i idžazet 1322. godine po hidžri (1904-1905).
Po povratku sa studija iz Carigrada, Ahmed-efendija je predavao na Daru-l-mualliminu, Merhemića i Ismaila Misrij (Atmejdanskoj) medresi. Krajem 1910. godine Ahmed-ef. je imenovan vjeroučiteljem na Velikoj gimnaziji u Sarajevu, gdje ostaje do početka školske godine 1921-1922., kada je premješten za profesora na Šerijatsku sudačku školu. Godine 1915. položio je profesorski ispit pred posebnom komisijom koja je postojala pri Ulema-medžlisu. Predsjednik komisije bio je reisu-l-ulema Bosne i Hercegovine. U međuvremenu je Ahmed-ef. predavao vjeronauku i na Učiteljskoj školi (Preparandiji) nekoliko godina, kao što je honorarno predavao u godinama 1915. i 1918-1921. i na Šerijatskoj sudačkoj školi. Kao profesor Šerijatske sudačke škole Burek je ostao do kraja 1925. godine, kada je umirovljen.
Rješenjem Ulema-medžlisa u Sarajevu od 4. IX 1924. g. Ahmed-ef. je imenovan za prvog muderrisa Gazi Husrev-begove medrese, a počeo je predavati tek početkom 1926. godine, pošto je umirovljen kao profesor Šerijatske sudačke škole. Kada je rahmetli Muhamed Emin-ef. Dizdar, upravitelj medrese, imenovan za rektora Više islamske šerijatsko-teološke škole, Burek je postavljen i za upravitelja Medrese 1938. godine. Kao prvi muderris i upravitelj Ahmed-ef. ostao je do l. XI 1947. godine, kada je konačno umirovljen. U višem tečaju Gazi Husrev-begove medrese (Alijja), koji je postojao u školskim godinama 1930-1931. i 1931-1932. (četiri semestra), Ahmed-ef. bio je rektor i glavni predavač. (Pored- njega na Alijji su predavali Salim-ef. Muftić, predsjednik Ulema-medžlisa, Šakir ef. Mesihović, član Ulema-medžlisa, Muhamed Emin-ef. Dizdar, upravitelj i drugi muderris Gazi Husrev-begove medrese i Hamdija KreševIjaković, profesor). Na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi je predavao honorarno od 1938. do 1945. godine akaid (dogmatika i apologetika) i hadis (islamska tradicija).
Pored toga Ahmed-ef. je dugi niz godina početkom prije i poslije podne u prostorijama medrese predavao za širi krug slušatelja tefsir prevodeći i tumačeći Nesefijin Envaru-t-tenzil… i Buharijin Sahih. U užem krugu prijatelja preveo je i protumačio djelo I’džazu-l-Kur’an egipatskog istaknutog učenjaka i pisca Ahmeda Rafije. Poznato lingvističko djelo Eš-Šafi od Ibu Hadžiba Ahmed-ef. preveo je i protumačio rahmetli dr. Šaćiru Sikiriću, hafizu Omer-ef. Mušiću i Abdulah-ef. Derviševiću. Fajzulah-ef. Hadžibajrić je pred Ahmed-efendijom prešao potrebno gradivo iz tefsira, hadisa i usuli fikha (osnovi i filozofija šerijatskog prava), našto je 1944. godine dobio i uobičajenu diplomu (idžazetnamu).
Iako relativno mlad (35 godina) Burek je bio izabran u prvu Hodžinsku izbornu kuriju, izabranu na osnovu propisa Statuta za autonomnu upravu muslimana Bosne i Hercegovine u vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima 1910. godine. Kurija je birala reisu-l-ulemu i članove Ulema-medžlisa u Sarajevu. Sa nepunih četrdeset godina Ahmed-ef. je 1914. godine bio kandidat za muftiju u Banjoj Luci, a 1938. prilikom izbora za reisu-l-ulemu, po broju dobivenih glasova, bio je drugi kandidat za to najviše zvanje u našem vjerskom životu.
Ahmed-ef. bio je istaknut i kao društveni radnik. Kada je 1912. godine osnovano Udruženje bosanskohercegovačke ilmijje – Džemijjeti ilmijje, Burek je biran u njegov prvi glavni odbor. I u EI-Hidaji, organizaciji ilmijje Kraljevine Jugoslavije, bio je više godina biran ili u Radni odbor, ili u Sud časti. Nekoliko godina bio je član Redakcionog odbora lista El-Hidaje. Zapažen je njegov rad i u Muslimanskom antialkoholičarskom društvu Trezvenost u Sarajevu.
Kao već zapažen priznat stručnjak i pedagog Burek sudjeluje u radu Islamskih prosvjetnih anketa u godinama 1911-1912. i 1921-1922. Biran je u radnu grupu, koja je izradila plan i program za vjeronauku u srednjim i srednjim stručnim školama u Bosni i Hercegovini. Konsultiran je i pri izradi programa za osnovno školstvo. Recenzirao je i udžbenike za vjeronauku u srednjim školama, kao i gramatiku arapskog jezika za niže razrede medresa i srednjih škola, što su je izradili dr. Šaćir Sikirić, Muhamed Pašić i H. Mehmed Handžić.
Bivao je određivan i za člana komisije pred kojom su polagali profesorski ispit vjeroučitelji na srednjim školama.
Po prirodi nadaren i bistar, neobično jake i izražene memorije, Burek se isticao još kao đak medrese. Uz to je stalno čitao i na taj način svoj vidokrug proširivao. Po povratku sa studija iz Carigrada odmah je zapažen kao odličan poznavalac svih islamskih disciplina kao i sva tri islamska orijentalna jezika. Bio je dobar poznavalac i prirodnih nauka. Isticao se posebno u vrlo dobrom poznavanju fizike. Sve to ogromno znanje Ahmed-ef. vrlo je vješto komponirao u svojim predavanjima. Za svako pitanje, koje je u svojim predavanjima tumačio, imao je potvrdu ne samo u vjerskim izvorima, nego i u prirodnim naukama. Otuda su njegova predavanja i tumačenja uvijek bila i zanimljiva i jasna. Njegovi đaci su ih dobro i razumjeli i pamtili. Još je jedna odlika Ahmed-efendijinih predavanja i odnosa prema đacima. Sve učenike je zvao samo po imenu, rijetko po prezimenu. Nikad nije posebno ocjenjivao učenike. Putem ponavljanja i nevezanih razgovora, on je svakog đaka već ocijenio i prilikom unošenja ocjena u glavni katalog, rijetko je kada pogriješio. Sa svojim učenicima nije prekidao veze ni po završetku njihova školovanja. Malo ih je bilo, koji pri dolasku u Sarajevo, ne bi potražili i posjetili svoga nekadašnjeg profesora. Otuda je kod svojih đaka ostao u najljepšoj uspomeni i svi su se, skoro bez izuzetka, prema njemu odnosili sa najvećim poštovanjem i uvaženjem.
I u običnom razgovoru sa rahmetli Ahmed-efendijom čovjek je redovno nešto novo naučio. Nije štedio znanja i uvijek ga je na drugog prenosio. Imao je uži krug prijatelja, koji su se svaki dan kod njega sastajali. I pri tim sastancima Ahmed-ef. je često održao prava predavanja iz raznih oblasti nauke. A to je opet činio na način da niko nije osjetio umora ili dosade. Svoja predavanja i uopće razgovor znao je začiniti kakvom prikladnom dosjetkom ili šalom, što je redovno unosilo veselost i okrepljenje među prisutne.
U 1946. godini počeo je češće pobolijevati. Sve je više ostajao u postelji. Umro je 13. juna 1948. godine ožaljen od brojnih svojih učenika, kao i još većeg broja poštovatelja. Pokopan je u groblju Pod trešnjom preko puta džamije u Vinogradu. Tarih povodom njegove smrti ispjevali su mu rahmetli hadži Mujaga Merhemić i rahmetli prof. dr. Šaćir Sikirić.
(Prvi put objavljeno u: Zemzem, VI/l973, br. 4-6, str. 37-38.)
Preuzeto iz knjige:
hfz. Mahmud Traljić, “Istaknuti Bošnjaci” Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998.,
Akos.ba
