Reis Husein ef. Kavazović – gazija i dizdar časti
Od svih kandidata za reisu-l-ulemu u medijskom prostoru je najmanje bilo tuzlanskog muftije mr. Huseina ef. Kavazovića. Posljednjih godina je imao nekoliko izvanrednih poteza, odvažnih i hrabrih, kakav je onaj da zatraži zaštitu uhapšenih muslimana u policijskoj akciji u Gornjoj Maoči, ili onaj da klanja dženazu rahmetli hfz. Jusufu Barčiću. Dok su svi išli niz vjetar, tadašnji tuzlanski muftija je išao uz vjetar, braneći istinu, prava i dostojanstvo muslimana. Upamtilo se to u narodu. Ipak, javna pojavljivanja muftije tuzlanskog odvijala su se, uglavnom, putem saopćenja za javnost, a veoma, veoma rijetko javnost je imala priliku u direktnom obraćanju, a pogotovo u dijaloškoj formi, čuti kako razmišlja Husein ef. Kavazović – borac s prve linije fronta, koji je direktno sa vrelog gradačačkog ratišta došao na poziciju tuzlanskog muftije.
Riječ je o prirođenoj skromnosti, o uvjerenju da se insan cijeni po djelima, a tek onda po riječima, zbog čega je muftija Kavazović dane i dane proveo na terenu, u brizi za povratnike u Podrinje, a da se o tome malo saznavalo. Ostalo je neuočeno, i nenagrađeno, ono historijsko obraćanje prognanim Srebreničanima, kada je muftija Kavazović suptilno poručio da je naš put tolerancija, a ne osveta, što je bila javna uputa da su Srbi u Tuzli i okolnim mjestima sigurni i zašićeni. Sadašnji reis Kavazović jedan je od najzaslužnijih što u tuzlanskom kraju nije bilo ni najmanjeg incidenta, nalik na sarajevske Kazane. Da neko drugi ima takva konkretna djela dosad bi bio kandidat za Nobelovu nagradu za mir i toleranciju. Ali, nije kasno da se ova nepravda ispravlja u narednom periodu, posebno u kontekstu jačanja poruke mira i tolerancije koju će, prateći kontinuitet reisa Cerića, zastupati reis Kavazović.
Sve ovo navodimo kako bismo istakli zašto su intervjui sa reisu-l-ulemom Kavazovićem bili prvorazredni medijski događaj. Ne samo reigionalna javnost, već i bošnjački narod, imao je cjelovitu priliku da se upozna sa razmišljanjima novog reisa. A ta razmišljanja su upravo ono što su željeli čuti prijatelji Bosne i Bošnjaka, i što kao odlučan stav vjerovatno nije godilo onima koji su se možda ponadali da će reisu-l-ulema Kavazović izbjeći sudar sa najvažnijim temama bošnjačkog bitka. Izjava riesa Kavazovića da „negiranje genocida vidimo kao opasnost“ zapravo implicira da je pamćenje genocida bošnjački nacionalni interes, a što podrazumijeva da će Islamska zajednica i u budućnosti biti noseći stub kulture pamćenja. Sve drugo proizilazi iz ove pozicije, u kojoj Islamska zajednica ostaje uz osjećanja naroda, a gdje je imperativ da se politika toj osjećajnosti prilagođava. Izjava reisa Kavazovića da će „Islamska zajednica svojim angažmanom pokazati koliko želi prosperitetnu i stabilnu BiH“ – računa na suštinu, a ne na frazu – jer stabilnosti nema ako Bošnjaci trpe diskriminaciju po ma kojoj osnovi.
Iz preciznih i staloženih promišljanja reisu-l-ulema Kavazovića apsolutno je jasno da će Bošnjaci i dalje u instituciji Reisu-l-uleme i Islamske zajednice imati prvorazrednog zaštitnika svojih građanskih prava, a što će, kao i do sada, moći biti uzor i za političke i za društvene subjekte. Time je otklonjena blaga zebnja koja se uvukla u Bošnjake, u strahu da bi izbor novog reisa mogao dovesti do negativnih promjena. Bošnjaci su dobili pravu osobu na pravoj poziciji. Bošnjacima je Allah dž.š. ukazao veliku milost kada im je dozvolio da ličnost poput Huseina ef. Kavazovića biraju za svog duhovnog poglavara. Vremena koja slijede dodatno će, uz Allahovu pomoć, potvrditi ispravnost ovog izbora, pogotovo kada se radi o djelovanju Huseina ef. Kavazovića u ratnim i poratnim godinama, u kojima je bio i gazija i istaknuti čuvar bošnjačke časti.
mr. Semir Imamović
Preuzmite BESPLATNO najnoviji broj SAFF-a (broj 328) ovdje
(akos.ba/saff.ba)
