Nezaštićena kolonija slijepih miševa u pećini Mišarica: Praznovjerja uništavaju šišmiše

Pećina Mišarica u naselju Bijeli Potok na granici Banjaluke i Čelinca bila je čuvena kao mjesto najveće porodiljske kolonije slijepih miševa na Balkanu, ali u posljednje vrijeme broj jedinki koje borave u njoj veoma se smanjio, pa umjesto nekadašnjih 10.000, sada u njoj boravi tek dvije ili tri hiljade  Pećina Mišarica u naselju Bijeli Potok na granici Banjaluke i Čelinca bila je čuvena kao mjesto najveće porodiljske kolonije slijepih miševa na Balkanu, ali u posljednje vrijeme broj jedinki koje borave u njoj veoma se smanjio, pa umjesto nekadašnjih 10.000 sada u njoj boravi tek dvije ili tri hiljade.

“Zbog konstantnog uznemiravanja ta kolonija se smanjila na par hiljada jedinki tako da mislimo da je sad poslednji trenutak da se ta pećina proglasi spomenikom prirode i da se na neki način zakonski zaštiti”, kaže Jasmin Pašić, iz organizacije Centar za životnu sredinu.

On je bio vodič ekipi Anadolu Agency (AA), do koje se od ceste koja vodi prema naselju Bijeli Potok dolazi strmom šumskom stazom.

Govoreći o slijepim miševima, odnosno šišmišima, Pašić je istakao da ljudi na našem području uglavnom nisu svjesni koliko su korisne ove životinje. Pričajući o tome kako u drugim svjetskim državama mnog umjesto kućica za ptice sada prave kućice za šišmiše istakao je i facinanstan podatak da jedan slijepi miš na primjer, za noć može da pojede i oko 1.000 komaraca.

“Oni su vrlo korisne životinje u prirodi, važni su regulatori brojnosti insekata i najvažniji prirodni pesticid. Veoma su fascinantne životinje zbog same orijentacije u prostoru koristeći ultrazvuk po mraku. Imaju karakteristične životne navike kao što je hibernacija, spavanje zimskog sna i tako dalje. U Evropi su sve vrste šišmiša zaštićene, kod nas to još uvijek nije praksa, jer BiH jedina, čak i u regionu, nije potpisnica tog evropskog sporazuma o zaštiti šišmiša”, rekao je Pašić.

– Dom za pet vrsta šišmiša 

Postoji čitav niz predsrauda vezanih za ove životinje, da piju krv, da se upliću u kosu, za koje Pašić tvrdi da su neistinite.

“Iz filmova o Grofu Drakuli postoji mišljenje da šišmiši piju krv. Postoje neke vrste u Južnoj Americi, kod nas ne. Sve evropske vrste i vrste kod nas se hrane insektima. Postoje vjerovanja da kada mlad čovjek pogleda kroz krilo šišmiša neku mladu damu da će se ona zaljubiti u njega, što je naravno jedna od legendi koja je aktuelna, ali to nema nikakve veze sa istinom”, rekao je Pašić.

Smatra da su upravo te predrasude najviše naštetile porodiljskoj koliniji u Mišarici. Radi se pećini dugoj oko 40 metara, koja se sastoji od ulaznog kanala, iz koje se ulazi u veliku galeriju. Od velike galerije uži kanal vodi ka završnoj, maloj galeriji u kojoj je i smještena porodiljska kolonija. Kako bi smo što manje uznemiravali koloniju u malu galeriju ekipa AA ušla je samo na kratko, dok smo veliku galeriju u koju kroz ulaz prodire dnevna svjetlost iskoristili za snimanje i fotografisanje šišmiša koji su povremeno dolazili u nju. U fantastičnu orijentaciju slijepih miševa u mraku uvjerili smo se i sami, jer iako su letjeli oko nas ni jedan nas nije ni dotakao.

“Samim tim što je pećina dosta pristupačna, može se lako doći do nje, tako je bilo dosta primjera vandalizma, unošene su gume, paljene vatre, mislimo upravo zbog tih praznovjerja vezanih za ove životinje tako da apelujemo i ovom prilikom da se te stvari ne dešavaju, jer Mišarica predstavlja jedan prirodni biser” istakao je Pašić.

U ovoj pećini trenutno obitava pet vrsta šišmiša.

“Ova velika kolinija koja se formira sa krajem proljeća i početkom ljeta, to je ta porodiljska kolinija gdje majke formiraju koloniju rađajući mlade u tom periodu. Kolonija je sastavljena iz dvije vrste, velikog šišmiša (Myotis myotis) i Šrajbersovog šišmiša (Miniopterus schreibersii). Taj veliki šišmiš je najveći koji živi u BiH, a Šrajbersov je na visokoj listi ugroženosti po IUCN Crvenoj listi. Vrlo je bitna i važna kolonija, nekad je bila među najvećim na Balkanu i brojla je preko 10.000 jedinki, a sad je znatno manja upravo zbog konstantnog uznemiravanja i paljenja vatri u unutrašnjosti pećine”, smatra Jasmin Pašić.

Raspon krila kod najveće vrste iznosi oko 30 centimetara, dok vrste kao što su pipistrelosi (pipistrellus), koje obitavaju po urbanim područjima mogu biti veličine nekoliko centimetara.

“Šišmiša odnosno slijepih miševa imamo svugdje, oni koriste pećine u specifičnim fazama svog života, kada hiberniraju zimi ili kada formiraju različite vrste kolonija, kao što su porodiljske, kada majke rađaju mlade, ili kolonije kada se mužjaci i ženke nalaze da se pare. Dok nisu u pećinama vrlo često koriste šupljine u drveću pa ih imamo i u urbanim područjima, koriste šupljine u krovovima, pod mostovima, građevinskim objektima, možemo ih pronaći svugdje gdje je mračno i gdje je pukotina dovoljna da oni mogu da se provuku”, rekao je Pašić.

U porodiljskim kolonijama mladunci sisaju, a njihove majke se hrane tako što drže mladunce na leđima i u letu love insekte. U blizini Mišarice nalazi se manja Hajdučka pećina. U njoj i u Mišarici vršena su arehološka istraživanja, a pronađeni su brojni nalazi iz srednjeg vijeka kao što su sjekire, alati i slično.

“Još 2007. godine urađen je elaborat zaštite ove pećine koji je predan na protokol Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS ušlo se u proceduru zaštite. Međutim, kako smo dobili informaciju iz ministarstva proces je zaustavljen iz razloga što se pećina nalazi na privatnoj parceli i vjerovatno vlasnik parcele nije bio za to da se donese potpuna zaštita a mi ga ovim putem molim i apeliujemo da ovakve prirodne vrijednosti moraju da budu zaštićene, što je praksa svuda u Evropi i svijetu”, kazao je Pašić.
Borci za zaštitu ove pećine ne razumiju ni zašto ne može biti zaštićena pečina obziroma da su “pećine i svi podzemni objekti državno vlasništvo, dok ono što je na površini pripada vlasniku”.

Kako bi zaštitili porodiljsku koliniju, u saradnji sa Zavodom za zaštitu kulturno istorijskog i prirodnog naslijeđa RS postavili ogradu na ulaz u pećinu, koji su dizajnirali tako da ne ugrožava šišmiše u Mišarici, ali nakon samo par dana ograda je srušena.

– Prijedlog odluke o zaštiti na čekanju 

U Ministarstvu za prostornu uređenje, građevinstvo i ekologiju kažu da su na osnovu Studije zaštite – stručne osnove “Prijedlog za stavljanje pod zaštitu spomenika prirode Pećine Mišarica kao prirodnog dobra od izuzetnog značaja”, Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, analize svih dostupnih podataka i informacija, te pribavljenih mišljenja nadležnih institucija pripremili Prijedlog Odluke o zaštiti Spomenika prirode “Pećina Mišarica”. U skladu sa Zakonom o zaštiti prirode organizovano je učešće javnosti, putem javnog uvida.

“Međutim, tokom javnog uvida, vlasnik parcele na kojoj se nalazi pećina Mišarica izrazio je izričito protivljenje, ističući da njegova porodica i on ne žele da se njihovo privatno zemljište uzurpira. S obzirom da dogovor nije postignut, postupak nije završen. U skadu sa Zakonom o zaštiti prirode pravo svojine na zemljištu ili drugoj nepokretnosti koja se nalazi u zaštićenom području može se oduzeti ili ograničiti samo u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji”, navodi se u odgovorima Ministarstva na pitanja da li mogu zaštiti ovu okaciju i da li vlasnik parcele može zaustaviti proces zaštite.

Akos.ba