Kockanje i igre na sreću: Poroci ili sindrom kolektivnog primitivizma?
Čovjek često biva okupiran vlastitim problemima, životnim izazovima, iskušenjima koja su u službi testiranja kakvoće njegove ličnosti.
Svaki novi dan je nova bitka; hitro žurimo kako bismo ostvarili zacrtane ciljeve, borimo se poput ratnika i pokatkad nas okolnosti sputaju u našim intencijama iako smo željeli biti dobronamjerni. Zajednica u kojoj živimo, čiji smo član (željeli mi to ili ne) i koja je centar zbivanja, mjesto u kojem je nastanjen naš život i naše prilike, poprima nove oblike djelovanja kroz vrijeme. Koliko god mi pokušavali razumjeti sve promjene koje se odražavaju na nas, ipak je vrijeme dalo glavno obličje postojanju svijeta, kretanja u njemu i svih zbivanja koja pored nas prolaze. Naš dan biva ispunjen obavezama, i upravo to čini smjesu našeg života u koju dodajemo mnoštvo sastojaka i začina koji će dati okus našim navikama i vlasitim interesima. Osjećamo kako nas neke neznane sile ubrzavaju, predosjećamo kako ćemo biti uskraćeni za predah, za trenutke odvojene samo za sebe i dušu. Ne razmišljamo o smislu života i traganju za mudrostima življenja. Ubrzani ritam nam je već ušao u krv, teško bi bilo usporiti i osvrnuti se na ono što je ostalo iza nas: šta smo postigli zarad dobra vlastite porodice i društvene zajednice, da li smo utjecali na džemat-čvrstu i neraskidivu vezu koja povezuje ljudska srca, jesmo li radili i djelovali na vlastitio zadovoljstvo? Potrebno je preispitati vlastite odluke koje našu personu čine upotpunjenom, jer su odluke dio nas i našeg razmišljanja, činilaca vlastitog života sklonog promjenama.
Dominantno svojstvo zajednice- „sindrom klađenja“ kao sveprisutna atrakcija među mladima
Naša zemlja se suočava sa mnogim izazovima koji, ako govorimo u negativnom kontekstu, mogu promijeniti smjer putanje od pojedinca-do cjelokupne društvene cjeline koja čini sistem funkcioniranja jedne države. Kockanje i igre na sreću su postali sveprisutni faktor zabave, simbol atrakcije, kolektivne euforije i nažalost, djelotvoran način aktiviranja psihološkog efekta zadovoljstva i osjećaja duševne ispunjenosti. Satisfakcija koja se nalazi skrivena u porocima našeg doba stoji između čovjekove svijesti i nekontrolirane ovisnosti. „Sindrom klađenja“ ulazi u pore mladalačke etape stasavanja i na taj način znatno utječe na formiranje stava i načina viđenja svijeta kao pogodne prilike u kojoj će do izražaja doći ono što je nekada bilo latentno u spletu osobina koje čovjeka čine jedinstvenim. Budući da govorimo o dominantnim svojstvima zajednice, te da imamo u vidu kako ovaj rastući omladinski trend počinje da dobiva formu egzaltacije, krajnje bi vrijeme bilo da počnemo razmišljati o posljedicama koje ostaju urezane kao trajni pečat, biljeg promjene i simbol nazadovanja u korijenima odrastanja svakog pojedinca. Iako postoje problemi koji stoje na suprotnoj strani od pitanja svojevrsne ovisnosti koja nesmetano funkcionira i obezbjeđuje brz protok novca i širenje općeg stava o prednostima nečujnog zla, naš pristup promjenama je i dalje u pasivnom stanju. Gledamo, osjetimo ali ne reagiramo i propuštamo priliku da damo svom glasu jako uporište. Obično mislimo kako je svako od nas kreator vlastitog života i kako svako utječe na svoje odluke, te da stoga nije potrebno odražavati svoj stav i osjećaj gađenja, prijezira prema činu koji je uvertira u propast kada je materijalno stanje u pitanju.
Vrijeme-naš pogon i kreator životnih promjena
Niko neće osjetiti dugotrajnu korist u stanju opisanom kao „kolektivni poremećaj u razumijevanju životnih prioriteta i ciljeva“. Drugim riječima, niko se neće obogatiti pukim i besciljnim traganjem za srećom u brojevima, kvotama kladioničarskih društava i drugim vidovima prividne ali isto tako i primitivne nade za trajnim uspjehom i načinom izgradnje sopstvene slike budućnosti. Da bismo vjerovali u bolja vremena obilježena jasnim i konciznim stavovima, potrebno je biti akter u društvenim događajima kako bi se ukazala važnost na ovaj gorući problem u našoj domovini te stoga nećemo smatrati kako postoje mitovi koji opisuju isklišeiziranu bolju budućnost od onakve kakva zaista jeste te ćemo jasno moći prepoznati odlike fantazije koje se propagiraju kroz društvo i zajednicu. Vrijeme je naš pogon koji nas tjera da kreiramo svoja djela, slike na kojima su živahne konture predstavljene bojama uspjeha, ljubavi, sreće i solidarnosti.
Za Akos.ba piše: Kerim Sefer
