Kad smo dužni ispuniti, a kada prekršiti zakletvu ili iskupiti se?

Zakletva znači potkrijepiti svoju tvrdnju zakletvom Allahom dž.š., ili jednim od Njegovih imena i svojstava.

Zakletva se obično izražava riječima Vallahi, Allaha mi ili Boga mi. Zakletvom se smatra i kada se kaže Zavjetujem se, ili Zaklinjem se, bez spominjanja Allahovog dž.š., imena.

Nije lijepo svaku tvrdnju, pa makar bila i značajna, potvrđivati zakletvom Allahom dž.š. Isto tako, zabranjeno je (haram), kleti se dinom, imanom, pejgamberom, Kabom, očnim vidom, jer to, zapravo, i nije zakletva i ne povlači nikakve posljedice.

Zakletva može biti:
          – gamus
          – lagv, i
         – munakide.

Gamus je namjerno zaklinjanje u nešto što nije istina. Posljedica takve zakletve je veliki grijeh i nema drugog kefareta (otkupa) osim tevbe – pokajanja Allahu,dž.š., i traženje oprosta od onoga kome je šteta nanesena.

Lagv je zakletva u nešto, misleći i vjerujući da je tako, a uistinu nije, ili bude drugačije.
Ta zakletva nema nikakve posljedice. U vezi sa ovakvom zakletvom Kur’an, a.š., kaže: “Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete.”  (el-Bekare, 225)

Munakide je zakletva da će se nešto izvršiti, ili da neće. Posljedica te zakletve je ili njeno izvršenje ili kefaret, ako se ne izvrši. Kefaret se sastoji u tome da se nahrani deset siromašnih osoba, ili da se obuku, ili da se posti tri dana.

S obzirom na posljedice zakletve, treba napomenuti četiri slučaja:

1) dužni smo izvršiti zakletvu, ako time činimo nešto što nam je inače dužnost raditi (npr. farz- namaz klanjati), ili da nećemo nešto učiniti što nam je inače zabranjeno – haram;

2) dužnost je zakletvu prekršiti i učiniti kefaret (iskupljenje), ako smo se zakleli da nećemo učiniti nešto što je naređeno – farz, ili ako smo se zakleli za nešto zabranjeno – haram;

3) bolje je prekršiti zakletvu ukoliko će biti povod da se učini neko dobro djelo;

4) u svim ostalim slučajevima treba izvršiti zakletvu, u duhu Kur’anskog ajeta: “Čuvajte svoje zakletve!” (el-Maide, 89)

Zakletva može biti vremenski ograničena ili neograničena. Ako se neko zakune, ne ograničivši vrijeme, pa to ne izvrši, smatra se da je zakletvu prekršio u zadnjim trenutcima svoga života, pa je dužan oporučiti da se poslije njegove smrti izvrši kefaret.

Izvor: Ilmuddin – B. Hasanović

Za Akos.ba priredila: Adna Čakar