Mještani Umoljana koriste ljetne dane i pripremaju se za zimu koju u selu dočeka samo šest žitelja
I dok su visoke temperature još uvijek prisutne na cijelom području BiH mještani Umoljana, oni koji ostaju i zimi u ovom selu polako se pripremaju za nju. Život u ovom nekada autentičnom selu nije isti kao prije. Nekada autentično bosansko selo izgubilo je tu titulu kada je u potpunosti spaljeno ratne 1993. godine
Piše: Vesna Bešić
Umoljani, bosanskohercegovačko selo smješteno na planini Bjelašnici, na nadmorskoj visini od 1.353 metara jedno je od rijetkih planinskih sela gdje se i tokom zime odvija život.
Unatoč velikim snjegovima, koji znaju prelaziti i nekoliko metara, šest stanovnika Umoljana ostaje u selu. Međutim, tokom ostalih godišnjih doba Umoljani su puni života, ali i stanovnika. Svi se vraćaju u svoje rodno selo i dane, kako kažu, provode na zdravom zraku.
I dok su visoke temperature još uvijek prisutne na cijelom području BiH mještani Umoljana, oni koji ostaju i zimi u ovom selu polako se pripremaju za zimu. život u ovom nekada autentičnom selu nije isti kao prije.
Nekada autentično bosansko selo izgubilo je tu titulu kada je u potpunosti spaljeno ratne 1993. godine.
– Netaknuta priroda
Obnovljeno je, ali ne u svom prvobitnom obliku. To više nisu krovovi sa šindrom, kamene kuće i seoski put, nego moderne kuće od novog građevinskog materijala i asfaltom kroz selo. Imaju uličnu rasvjetu, asfalt, kuće su priključene na električnu energiju.
Proplanci, netaknuta priroda, ovce i krave na cesti prizor je koji prolazi svako ko se odluči iz gradske vreve zapustiti put Umoljana. Mir i tišina, samo prostranstvo prirode ispred ekipe Anadolu Agency (AA).
Na ulazu u selo komšije se druže. Žene sjede u dvorištu i razgovaraju. Iznenađeno gledaju ko ih ovaj put posjećuje. Mnogo je onih koji dođu ali, kako kažu, još brže odu. Dive se ovoj prirodi ali samo na par dana. Život i stvarnost u selu je drugačija. Nema briga i gradske gužve, ali ima posla. Obrađuje se zemljište, cijepaju drva, čuvaju krave, ovce… Pripremaju zimnice za sebe, ali i djecu koja su uglavnom po gradovima. Ne žele se vraćati u ovo selo.
Jedan od najmlađih stanovnika Umoljana koji u selu ostaju i preko zime je 66-godišnji Muharem Fatić.
U Umoljanima živi sa suprugom Džemilom, a bave se poljoprivredom i stočarstvom. Muharem je rođen u Umoljanima. Jedno vrijeme je živio u Sarajevu, ali je 1997. odlučio da se vrati u svoje rodno selo i tamo živi.
“Djeca su u Sarajevu. Ovdje sam se našao. Ovaj život ne bi zamijenio sa drugim. Ovdje sam rasterećen psihički, finansijski i zdravstveno. Najbitnije je da je ovdje čisto i zdravo. Bavimo se svojom proizvodnjom. Ono što proizvedemo sve je zdravo. Bavimo se i stočarstvom, imamo krave i ovce. Ovdje je sve zdravo i ne bi zamijenio za grad”, ispričao je Muharem.
Mnogi stanovnici tokom zime odlaze iz Umoljana u grad, a Muharem kaže da on od 1997. nije napustio svoje selo.
“Ovdje zimujem, živim. Međutim, problem je što nema mladih ljudi. Od 1997. sve ih je manje. Ja bih im poručio da boljeg života nema od onog na svome i u svome. Vidio sam kakav je život i u gradu i selu. Ja se sa njima ne bih zamijenio”, poručio je Muharem.
– Uzgajaju sve za sebe
Obilazimo selo i dolazimo pred Muharemovu kuću gdje Džemila cijepa drva. Priprema ogrev za zimu.
“U Umoljanima se može živjeti ukoliko si zdrav i mlad. Sve uzgajamo, krompir, luk, kupus, mrkvu, peršun,. grašak, sir, kajmak…Sve imamo svoje. Ko ima krave i ovce može ovdje normalno živjeti”, ispričala je Džemila.
Teško je, kako kaže, kada je samo dvoje u kući.
“Muž i ja moramo sve. Kosimo travu, kupimo sijeno, drva…Prošla zima je bila teška. Bio je veliki snijeg. Čiste nam put i to je veliki spas. Već se pripremamo za zimu. Sada su drva pa će krompir i sve ovo što treba za zimnicu. Nešto ćemo upakovati, nešto sebi i djeci. Ne bih mogla živjeti u gradu. Meni je ovdje super, samo da smo zdravi”, poručila je Džemila.
Duran Elezović je rođen u Umoljanima. Sa 30 godina odlazi u Sarajevo da radi i tamo je napravio kuću nakon rata.
“Ovdje je dobro. Lijepo vrijeme, zdrav zrak. Malo imamo problem sa vodom, ali podnošljivo je. Sve ostalo je super. Svaku zimu odlazim u grad, ali ne bih podnio da ljeto ne provodim ovdje”, ističe Duran.
Akos.ba