Mašinovođa koji je sakupio 50.000 stihova bošnjačke usmene poezije (2/3)
Piše: Mirsad Kunić O Kurtagićevoj prepisci s Maticom hrvatskom
Iz ukupno pet pisama, koliko se nalazi u građi koju posjedujem, može se vidjeti nekoliko stvari: 1) da je Muharem Kurtagić u burnim ratnim godinama Drugog svjetskog rata još uvijek bio živ; 2) da je, kao i većina stanovnika Bosne i Hercegovine tog doba, zapao u tešku materijalnu oskudicu i da je proživljavao pravu golgotu; 3) da je, upravo zbog toga, bio primoran moliti Maticu hrvatske da mu otkupi šest knjiga sabranih pjesama, kako bi mogao preživjeti; 4) da je od dvanaest knjiga, koliko kaže da je imao, uspio sačuvati samo šest; 5) da je upravo u tom razdoblju u zimu 1943/44. godine došlo do primopredaje Zbirke i 6) da su se predstavnici Matice sasvim pozitivno izjasnili o vrijednosti sakupljenih pjesama.
Prvo Kurtagićevo pismo od 18. marta 1943. godine nije proizvelo nikakvu reakciju niti odgovor od strane Matice hrvatske. Preklinjućim tonom (“molim kao i svaki smrtnik što Svemogućeg moli, za produljenje života“) Muharem obavještava predstavnike Matice hrvatske da je nastupio težak period za njegovu porodicu1, da je od septembra 1942. godine stalno u izbjeglištvu, da je dva puta već dolazio u Zagreb da moli za obećanu isplatu. Pošto na jednom mjestu kaže da mu je ovo već peto pismo, moram priznati da ne znam kakva je sudbina prethodnih četiriju pisama. Drugo pismo2 iz moje građe nudi više informacija: od datuma slanja i prijema3 pa do čitavog niza korisnih podataka o samoj zbirci. Tekst je pisma intoniran na potpuno suprotan način, kao da ne postoji prethodni pismo, puno očaja i preklinjanja, kao da je ovo prvo ili jedno od prvih obraćanja Kurtagića Matici hrvatskoj. U njemu Muharem Kurtagić obavještava predstavnike Matice hrvatske da šalje popis narodnih junačkih i ženskih pjesama s pitanjem da li žele otkupiti zbirku. Zatim piše o svojim nevoljama u ratu, o tome kako je uspio sačuvati tek šest od sakupljenih dvanaest knjiga, kako je štamparskom mašinom prekucao sve pjesme iz tri knjige junačkih i dvije ženskih, a da se ženske pjesme iz šeste knjige upravo prekucavaju, o tome kako su zbirku pozitivno ocijenili Antun Šimčik i Alija Nametak, kako su o njemu i njegovom sakupljačkom radu već pisali Husein Šehić u Narodnoj uzdanici i Ivan K. Ostojić u Obzoru,4 kako je nekolicinu zapisanih pjesama objavio u časopisima Gajret, Biser, Napredak, Novi Behar i Narodna uzdanica.
Zanimljiva je jedna Kurtagićeva opaska u kojoj za sebe kaže da je čovjek sa četiri razreda osnovne škole, “a može biti da imam nešto više školske naobrazbe, da ne bi bilo ni ovih pjesama“. Ova tvrdnja o suprotstavljenosti usmene tradiciji i pismenosti jese jedna od važnijih spoznaja savremenih istraživača usmene tradicije. Ona je posebno bila važna za američke istraživače Milmana Parrya i Alberta B. Lorda prilikom rada na sakupljanju i proučavanju naše tradicije upravo tih godina. Ovdje se, zapravo, radi o tezi da je autentična usmena tradicija bila moguća jedino u uvjetima odsustva pisma i pisane komunikacije i da je, upravo, pojava pisma i ekspanzija pisane komunikacije dovela do dekadencije usmene tradicije.
Kao odgovor na prethodno Kurtagićevo poslano je pismo iz Matice hrvatske s datumom slanja 28. IX 1943. U njemu se iznosi uvjerenje da će upravni organi Matice pozitivno odgovoriti na Kurtagićev prijedlog otkupa zbirke. Zbirka se ocjenjuje pozitivno i dobrodošlom, unatoč činjenici da je Matica u prethodnim desetljećima radila na sakupljanju junačkih i ženskih muslimanskih pjesama, njena je važnost i u broju pjesama i zapisanih stihova (“ima blizu 50000 stihova“). Stoga se, zbog stalne promjene vrijednosti novca, insistira na što skorijem slanju svih knjiga. U završnoj napomeni ukratko se pred sakupljača iznose osnovni metodološki zahtjevi:
Molimo Vas, da pjesme sredite točno onako, kako ste ih čuli. Mnogi su izdavači učinili temeljnu pogrješku, što su ikavske pjesme sami pretvarali u ijekavske. Bile one ikavske, ili ijekavske, ili miešano, njihova je kulturno-historijska vriednost u točnoj reprodukciji tekstova, kako su ih pjevači ili recitatori govorili.
Naredno Matičino pismo od 23. marta 1944. nastalo je kao reakcija na prispijeće Kurtagićeve zbirke, koju čine šest rukom pisanih knjiga, sa 30 junačkih pjesama od 28.137 stihova i 455 ženskih pjesama od 21.315 stihova. Predstavnici Matice hrvatske obavještavaju Muharema Kurtagića da je njegova zbirka konačno pohranjena, da je njena vrijednost u pjesmama “koje nadmašuju neke dosad poznate inačice“. Prihvaćena je njegova cijena otkupa te mu se uz ranije isplaćenih 30.000 kuna obećava isplatiti dodatnih 90.000, čime će cjelokupna zbirka prijeći u vlasništvo Matice. Od Kurtagića se na kraju traži da dostavi što više biografskih podataka o pjevačima i kazivačicama, “gdje su živjeli, od koga su čuli, kako su kazivali pjesme (brzina i sl.)“, makar i po sjećanju. Ovo je još jedan metodološki zahtjev prema sakupljaču, ali, koliko je meni poznato, Muharem Kurtagić, izuzev osnovnih podataka ispod svake pjesme od koga, kada i gdje je zapisao pjesmu, nikada nije dostavio tražene informacije. Posljednje Kurtagićevo pismo od 14. aprila 1944. zapravo ima formu ugovora s Maticom hrvatskom oko otkupa i primopredaje zbirke.
Ovih pet pisama vjerovatno su samo dio obimnije prepiske između sakupljača usmene narodne poezije Muharema Kurtagića i Matice hrvatske. Ni iz jednog Matičinog pisma ne može se otkriti ko je ustvari u ime Matice, pisao pisma Muharemu Kurtagiću. Dio građe koji se odnosi na prepisku, premda nije kompletan, važan je zbog toga što nam nudi niz dragocjenih informacija o samom sakupljaču, o vremenima i uvjetima u kojima je sakupljao, o načinu na koji je sakupljao, kao i o samom sadržaju zbirke. Iz prepiske se također vidi da je Muharem Kurtagić, zapravo, skupio duplo veći broj pjesama od pohranjenih u arhivima Matice hrvatske. Pretpostavljam da je izgubljeni / uništeni dio bio istog obima, vjerovatno i iste vrijednosti, ali bi zbirka od oko 100.000 stihova utoliko bila važnija i vrednija od ove. Međutim, ni ova od pedesetak hiljada stihova, odnosno, 30 junačkih i 455 ženskih pjesama, ne zavređuje da bude ignorirana.
Prepiska između Matice hrvatske i Muharema Kurtagića
Prvo pismo
Priedor, dne 18. ožujka 1943.
P.n.
MATICA HRVATSKA
ZAGREB
Upućujem p.n. evo i peto pismo i molim kao i svaki smrtnik što svemogućeg moli, za produljenje života, tako i ja molim pošto i ja spadam u red takvih.
Od 6. rujna 1942. godine već treći put se nalazim kao izbjeglica prvi put iz Kulen Vakufa, a zadnja dva puta iz Ljubije rudnika sa pet članova obitelji. Ovaj smo put izašli samo što je tko imao na sebi od odjeće i već je šesti mjesec nastupio, da se takav život provodi.
Ja sam dva puta u Zagreb dolazio u tuđoj odjeći, samo da ne budem strašilo naroda, u jednoj sobici živim sa deset članova obitelji i Boga molim da imademo kruha, a o drugom nije ni govora. Zato ovo peto pismo i upućujem i molim Vas u koliko je moj rad pregledan da mi javite da mogu doći i novac primiti. Da su dobra vremena i da nije ratni vrtlog ne bih tražio ni jedne banice da mi se plati, a ovako moram još malo, pa da i milostinju tražim, a da do tog ne dođe molim Vas što prije riješenje i odgovor.
Prilažem i kovertu za odgovor.
Muharem Kurtagić
Izbjeglica iz Ljubije u Priedoru.
(Slijedi potpis)
Drugo pismo
Opis pisma: štamparskom mašinom kucano. U lijevom gornjem uglu pečat sa datumom prijema pisma: 20. IX 1943, broj 325. u desnom gornjem uglu je rukom napisan datum 29. X 1943., a ispod mašinom otkucan podatak: Ljubija dne 15. IX 43. Još je rukom dopisano “48000-50000 stihova”.
Mnogo ugledna
MATICA HRVATSKA
Šaljem popis narodnih pjesama junačkih i ženskih, s molbom da mi odgovorite, bili htjeli odkupiti. Ja sam pjesme počeo sakupljati g. 1908. pa dalje do 937., siromašnog sam stanja, obterećen sa obitelji, koju teškom mukom kruhom hranim. Zaposlen sam u rudniku Ljubija, zima ide, kao mač koji odrubljuje glave, briga kako ću prehraniti obitelj, a da o odjeći i obući i ne govorim. U Kulen Vakufu mom rodnom mjestu sve što sam imao to su bande Partizana i četnika porobili, popalili i pokolj napravili, pa sam sad puka sirotinja.
Tri knjige junačkih i dvije ženskih dao sam prepisati na pisaću mašinu, a treća se prepisuje, za ovaj rad oko prepisa već dva mjeseca po završetku posla u rudniku radim dnevno 3 sata za gos. koji prepisuje. Slučajno su mi ostale ove knjige, da ih banditi i plačkaši ne unište pošto su mi 6 knjiga, četiri junačkih i dvije ženskih sa ostalom arhivom i bibliotekom uništili.
Ove su knjige pjesama bile na proučavanju kod gospodina Antuna Šimčika u Zagrebu, a po naputku g. Alije Nametka skoro cijelu godinu 1937., on je o njima lijepu ocjenu donio, teko je meni rekao pri boravku u Zagrebu.
O meni kao sabiraču pisao je u kalendaru “Narodna uzdanica” mislim g. 937 ili 938/, više se ne sjećam/ Husein Šehić, a u “Obzoru” Ivan K. Ostojić dva broja – u pameti mi je jedan broj, a to će biti drugi nastavak g. 1940. u podlistku “Sevdah” br. 189. od 16. kolovoza.
Ja sam vam čovjek sa četiri razreda osnovne škole, a može biti da imam nešto više školske naobrazbe, da nebi bilo ni ovi pjesama.
Ako želite odkupiti mogao bih vam poslati knjige u rukopisu i prepisane na pisaćoj mašini. Ispod svake je pjesme napisan dan i mjesec kad je zabilježena od koga i iz kojega mjesta. Od njih nekoliko štampano je u “Gajretu” 911-912, u mostarskom “Biseru”, kalendaru “Napredak”, “Novom Beharu” i kal. “Narodna uzdanica”.
Očekujem, da će mi p. n. Odgovoriti bilježim se
Muharem Kurtagić
Slijedi potpis i u lijevom donjem uglu dopisano rukom: P. S. Pjesme su prepisane u formatu vel. 8 na jednoj strani. Format kao pjesama M. H.
U desnom donjem uglu dopisano rukom: Mjesto: Ljubija kod Priedora
Treće pismo (od Matice hrvatske Muharemu Kurtagiću)
28. IX 1943.
Gospodinu
MUHAREMU KURTAGIĆU
LJUBIJA k. Priedora
Poštovani gospodine!
Primili smo Vaše cij. pismo od 15. o. mj. s popisom Vaše zbirke narodnih junačkih i ženskih pjesama.
Vašu ponudu ćemo iznieti na prvu odborsku sjednicu ali Vam već sad možemo javiti da ne sumnjamo, da će odbor prihvatiti Vašu zbirku, jer predpostavljamo da će u njoj biti ili novih pjesama ili dobrih varianata onih muslimanskih pjesama, koje je Matica već prije sabrala, te se nalaze u njezinoj pismohrani između kojih su odabrani primjeri objavljeni u dvije knjige junačkih pjesama i u knjigama ženskih pjesama.
Vaša zbirka je velika, jer prema našem računu ima blizu 50.000 stihova, pa i po tome će po svoj prilici biti vriedna.
Da što prije ovo pitanje riešimo, izvolite nam sigurno poslati svih šest knjiga, da se mogne odmah odlučiti. Budite uvjereni, da će Matica hrvatska prema svojim mogućnostima ovom prilikom izići Vašim potrebama u susret, ali će biti potrebno, da nam označite svotu, o kojoj bi raspravio i odlučio odbor.
Moramo i na Vašu korist pripomenuti, da je potrebno što prije odboru predložiti Vaš rukopis, zbog stalne promjene vriednosti novca u ratnom vremenu.
Predsjednik:
Tajnik:
Napomena: Molimo Vas, da pjesme sredite točno onako, kako ste ih čuli. Mnogi su izdavači učinili temeljnu pogrješku, što su ikavske pjesme sami pretvarali u ijekavske. Bile one ikavske, ili ijekavske, ili miešano, njihova je kulturno-historijska vriednost u točnoj reprodukciji tekstova, kako su ih pjevači ili recitatori govorili.
Rukom dopisano: odpremlj. 28. 9. 1943.
Četvrto pismo
Rukom pisan odgovor Matice Muharemu Kurtagiću:
Broj: 49
23. 3.1944.
Gospodin
Muharem Kurtagić
Priedor
Dne. 12. X 1943. primili smo od Vas pet knjiga Vaše zbirke narodnih pjesama, a dne 10. XI 1943. šestu knjigu; u svemu smo primili šest knjiga rukom pisanih muslimanskih narodnih pjesama, a to je, kako smo razabrali iz Vašeg saobćenja, cjelokupna Vaša zbirka i sadrži 30 junačkih pjesama sa 28137 stihova i 455 ženskih pjesama sa 21315 stihova, svega 49542 stiha.
Vaša spomenuta zbirka, koja je sada pohranjena u Matici hrvatskoj, plod je dugogodišnjeg prigodnog rada i predstavlja vriednost za kulturnu prošlost hrvatskih muslimana. Da se sačuva to blago, u kojemu ima nekoliko pjesama, koje nadmašuju neke dosad poznate inačice, Matica je razpravila i pitanje odkupa, s osobitim obzirom na Vaše prilike, u kojima živite.
Odkupna vriednost te zbirke znači za Maticu hrvatsku osjetljivu žrtvu, koju joj nije lako snositi. Ali s obzirom na Vašu nuždu i na naknadni rad, koji nam je potreban, da Vaša zbirka dobije potrebne podatke, Odbor Matice hrvatske je prihvatio Vašu ponudu koju ste stavili u pismu dne. 23. XII 1943., nakon što Vam je izplaćeno na račun Kn. 30.000 -, tj. da Vam povrh te svote izplati iznos u Kn 90.000 -, da tako Matica hrvatska steče pravo vlasništva spomenute zbirke.
Budući da Vam je Matica na Vaše molbu dne 17. 1. o. g. već izplatila Kn. 20.000-, preostaje, da Vam izplati ostatak u iznosu od Kn 70.000-.
Izvolite nam javiti, na koji naslov treba poslati novac, ako Vi sami ne bi ovih dana došli u Zagreb, da osobno preuzmete tu svotu.
Molimo Vas ujedno, da nam popunite podatke o pjevačima i kazivačicama, od kojih ste preuzeli pjesme, da njihovi likovi budu što jasniji. Što god znate o njima, bit će koristno i poučno za postanak, dotičnu predaju sabranih pjesama. Životni podatci, zanimanje, društvo, gdje su živjeli, od koga su čuli, kako su kazivali pjesme (brzina i sl.) i t. d. Ono, što Vam bude moguće po Vašem sjećanju.
Pozdravljamo Vas
Slijede dva nečitka potpisa.
Peto pismo
Rukom dopisano na vrhu: Priepis
MATICI HRVATSKOJ
ZAGREB
U dva roka, dne 12. X 1943. i dne 10. XI 1943. predao sam Matici hrvatskoj šest rukom pisanih knjiga muslimanskih narodnih pjesama, a to je cjelokupna moja zbirka narodnih pjesama, koje sam godinama zapisivao od raznih kazivača, te sadrži 30 junačkih pjesama sa 28137 stihova i 455 ženskih pjesama sa 21315 stihova, svega 49542 stihova.
Tu sam zbirku ponudio Matici hrvatskoj, da je odkupi.
Budući da je Matica hrvatska prihvatila moje uvjete, te mi je izplatila na račun Kn 30.000.-, a zatim novi iznos od Kn 20.000.-, te danas dopunski iznos od Kn. 70.000.-, svega Kn. 120.000.- (kuna stotinu i dvadeset tisuća) kao odkupnu svotu, te izjavljujem, da se odričem svih prava vlastništva i objavljivanja (tiskanja) bilo koje pjesme iz spomenute zbirke hrvatskih muslimanskih narodnih pjesama, te sva prava kao sakupljač i vlastnik odstupam Matici hrvatskoj, koja može tu zbirku u cielosti ili u djelovima objaviti kako bude odgovaralo njezinim osnovama i njezinoj odlusi.
Ujedno obećajem, da ću Matici hrvatskoj naknadno dati podatke o kazivačima tih pjesama, koliko budem o njima znao, i o pjesmama, koje su već objavljene.
U Zagrebu 14. travnja 1944.
Preda mnom: (potpis Muharema Kurtagića) (nečitak potpis, nešto kao Marin Jurkić?)
- Od 6. rujna 1942. godine već treći put se nalazim kao izbjeglica prvi put iz Kulen Vakufa, a zadnja dva puta iz Ljubije rudnika sa pet članova obitelji. Ovaj smo put izašli samo što je tko imao na sebi od odjeće i već je šesti mjesec nastupio, da se takav život provodi. – Kurtagićevo pismo broj 1 od 18. marta 1943. Dio dostupne građe.
- Sva su pisma prekucana mašinom, izuzev drugog Matičinog pisma od 12. 3. 1943., koje je do mene došlo u rukopisu.
- U Lijevom gornjem uglu pečat s datumom prijema pisma: 20. IX 1943. broj 325.; u desnom gornjem uglu napisan je rukom datum 29. X 1943., a ispod mašinom otkucan podatak: “Ljubija dne 15. IX 43.” Još je rukom dopisano “48.000-50.000 stihova”. Treći datum koji se nalazi na ovom pismu vjerovatno predstavlja datum ponovnog čitanja pisma od strane neke odgovorne osobe ili, eventualno, datum prispijeća zbirke.
- Ovaj tekst Ivana K. Ostojića iz Obzora dio je dostupne građe i o njemu će biti riječi kasnije.
Objavljeno: 29.7.2015.
BEHAR.HR
