Ponašanje u džamiji

Osoba koja prisustvuje skupnom klanjanju mora se ponašati prema pravilima džamijskog reda. U džamiju, odnosno mesdžid, treba ulaziti s abdestom i krajnjim stepenom skrušenosti. Trčanje do džamije se ne preporučuje. Resulullah, s.a.v.s., jednom je za vrijeme namaza čuo bat nogu. Poslije namaza je upitao: “Šta vam je bilo?” “Požurili smo da stignemo na namaz,” rekoše. Na to im on reče: “Ne radite tako! Kada dolazite na namaz budite smireni. Na što stignete – to klanjajte, a što propustite – to naklanjajte.” (BUhari)
Budući da su džamije nazvane Allahovim kućama, one imaju određenu svetost i moraju se maksimalno poštivati. Pejgamber, a.s., je ulazio u džamiju desnom nogom, moleći Allaha, dž.š., sljedećim riječima:

اللّهًمّ افْتَحْ ليِ أبْوأبَ رَحْمَتِكَ .
“Allahu moj! Otvori mi vrata Svoje milosti!”
Izlazio je iz džamije lijevom nogom govoreći:
اللّهُمّ إنّيِ أسْألُكَ مِنْ فَضْلِكَ.
“Gospodaru moj, molim od tebe Tvoju dobrotu.” (Muslim)

U džamiji treba izbjegavati privatne i glasne razgovore i sve što uzrokuje buku. U džamiju treba ići u lijepoj i čistoj odjeći. Pokuđeno je uznemiravanje drugih vjernika na bilo koji način. U tom smislu grijeh je prolaziti ispred drugog dok klanja, osim ukoliko se želi popuniti upražnjeno mjesto ispred njega, jer je spomenuti izgubio pravo poštivanja. Nije lijepo u džamiju odlaziti s veoma jakim mirisima (kao što je miris bijelog ili crvenog luka, pràse i sl.) koji bi, eventualno, uznemirili ostale džematlije.

hafiz prof dr Halil Mehtić