A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio!
Izgleda da ženidba Poslanika (alejhi’s-selam) sa Zejnebom binti Džahš (Allah bio zadovoljan njome), protivno arapskom predislamskom običaju kojeg je islam namjerno odlučio da dokine ovim praktičnim slučajem, izgleda da ova ženidba neće proći tako lahko i jednostavno
Mnogi licemjeri i oni čija su srca bolesna kao i oni koji još u svojim srcima nisu čvrsto prihvatili ovo islamsko jednostavno i čisto shvaćanje, krenuli su u ogovaranje, optuživanje, kritikovanje, komentarisanje, šaptanje, trabunjanje krupnim riječima!
Licemjeri i oni koji šire lažne vijesti nikada nisu šutjeli. Uvijek su koristili svaku priliku da smutnju posiju kao onu koju smo vidjeli u savezničkom vojnom pohodu protiv muslimana, u velikoj potvori Aiše (Alah bio zadovoljan njome) u podjeli ratnog plijena i u svim prilikama koje bi mogle da Poslanika (alejhi’s-selam) izlože uvredama na pravdi Boga.
U ovo vrijeme, nakon deportovanja Benu Kurejza i od ranije drugih Jevreja u Medini nije bilo nikoga ko je javno ispoljavao kufr. Njeni stanovnici u cjelini bili su muslimani, oni iskreni u svome vjerovanju i oni koji su bili licemjerni. Licemjeri su bili ti koji su širili ove laži. Neki vjernici našli su se čak u njihovoj mreži i s njima išli ukorak u širenju ovih laži. Kur’an koji je tim povodima objavljen upozoravao je na ove uvrede Vjerovjesnika (alejhi’s-selam) i navodio primjer Sinova Israilovih koji su vrijeđali svoga poslanika Musaa (alejhi’s-selam) Kur’an ih je usmjeravao da govore istinu, da budu precizni u onome što govore, ulijevao im ljubav u pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku i da će samo tako postići ono što žele:
“O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemirivali, pa ga je Allah oslobodio onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa.” (33/69).
“O vjernici, bojte se Alaha i govorite samo istinu.” (33/70)
“On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (33/71).
Kur’an ne precizira o kakvom se uznemiravanju Musaa (alejhi’s- selam) radi. Postoje predaje koje to preciziraju. Nema potrebe da se u to upuštamo. Ostajemo pri ovom sažetom kur’ anskom iskazu. Allah je htio da upozori vjernike na sve ono što Poslanika uznemirava pa im je naveo primjer sklonosti Sinova Israilovih ka devijaciji na mnogim mjestima u Kur’anu. Ovdje je dovoljno daje ukazano na njihovo uznemiravanje Musaa (alejhi’ s-selam), njihova poslanika. Tekst upozorava muslimane da ih u tome ne slijede, da se svaki musliman u svome osjećaju udalji od toga, od tih disidenata koji su u Kur’anu navedeni kao tipični predstavnici devijantnog ponašanja i pokvarenosti.
Allah je oslobodio Musaa (alejhi’s-selam) od onoga što je protiv njega govorio njegov narod: On kod Allaha ugled uživa (33/69). On je uvažena i ugledna ličnost. Allah je oslobodio Svoje poslanike od svih potvora i laži i drugih sumnjičenja. Muhammed (alejhi’s-selam), kao najbolji među njima, preči je da ga Allah oslobodi od ovih optužbi i da ga zaštiti od toga.
Kur’an usmjerava vjernike da govore samo istinu, da u govoru budu precizni i da raspoznaju njegove ciljeve i smjernice prije nego što budu slijedili licemjere i one koji šire lažne vijesti, prije nego što o svom Vjerovjesniku, prijatelju i usmjeritelju čuju nepromišljeni, zalutali, tendenciozan i opak govor. Kur’an ih usmjerava ispravnoj besjedi koja ih vodi ispravnom radu. Allah štiti one koji istinu govore, usmjerava ih i za istinu i dobra djela nagrađuje. Allah oprašta grijehe onima koji dobro čine i koji istinu govore. Oprašta grijehe i loša djela, a one koji ih čine može spasiti samo oprost.
A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio (33/71).
Pokornost je ustvari velika pobjeda. To je ustrajnost na Allahovom programu, a ustrajnost na ovome programu daje punu sigurnost i vodi na pravi, jasni put koji je nagrada sama po sebi pa makar iza ovoga i ne bilo neke druge nagrade. Onaj ko ide trasiranim, osvijetljenim putem, a sva Allahova stvorenja su u njegovom okruženju kooperativna s njim, nije kao onaj ko ide mračnim, nesigurnim putem, a sva Allahova stvorenja oko njega su neprijateljski raspoložena prema njemu, vrijeđaju ga i sa njim se sukobljavaju. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku je nagrada sama po sebi. To je velika pobjeda prije Dana obračuna i prije uživanja u blagodatima. Blagodati drugog svijeta su višak za nagradu pokornosti, višak Allahove plemenitosti i njenog prelijevanja koji ne traži protuvrijednost. A Allah daje u obilju onome kome On hoće, bez računa.
Odlomak iz djela:
“U okrilju Kur’ana”, Sejjid Kutb, 22 džuz, sura Al-Ahzab, ajeti 69 – 71
Izdavač: FIN, Sarajevo, 1999.
Obrada: Akos.ba
