Tri bolesti ummeta: Mentalitet životinja, psihologija robova i priroda stada

Jedan mudrac je prikazao stanje današnjeg islamskog ummeta, opisavši ga veoma lošim

Opisao je njegovo mentalno, psihičko i praktično stanje, istakavši probleme, bolesti i zaostalost muslimana, nakon što su bili najbolji narod koji se pojavio: „Vi ste najbolji narod koji se pojavio među ljudima. Naređujte dobro, a zabranjujete zlo i u Allaha vjerujete.“ Vremenom, kako su srca grubjela, od ovakvog ummeta, islamski ummet je postao zajednica „zaražena“ sa tri bolesti: mentalitetom životinja, psihologijom robova i prirodom stada.

U početku sam se suprotstavio, čuvši ove riječi. Djelovale su mi itekako grubo i neodmjereno. Nisam ih mogao prihvatiti. Zamolio sam ga za objašnjenje ovih riječi pa je on kazao:

“Slušaj, sinko, prva bolest jeste mentalitet životinja, to je onaj niski, prosti poriv, lišen svakog promišljanja, stanje u kojem čovjek ne traga za uzrocima i uzrokovanim. To je mentalitet gdje čovjek ne nastoji raditi i tragati za istinom, pravdom, jednakošću, a niti o tome razmišlja. Ljudi ne nastoje izvući pouke i poruke iz iskušenja kroz koja prolaze u životu. Ne žele se prilagoditi realnosti. To je bolest u kojoj ljudi na sve gledaju crno-bijelo. Pribjegavaju legendama, nepoznatom, prihvaćaju stvari bez argumenata i dokaza. Njihov mentalitet je ‘potpuno otvorenih prozora i vrata’ u njega ulazi ko stigne, i šta stigne i ono vrijedno i ono nebitno. Nije ga briga odakle to dolazi, ne osvrće se na izvor svojih informacija koje na njega vrše utjecaj.
Ovaj mentalitet promovira slijepo slijeđenje, a protiv je svakog vida nezavisnosti u mišljenju. Čak ne dozvoljava ni pokušaj razmišljanja. Ovakav mentalitet odvodi čovjeka u propast, jer ne može razlikovati pravdu od zablude, istinu od laži. Nije u stanju pojmiti argumente i dokaze, a i kada mu se iznesu i predoče, nije u stanju shvatiti njihovu poruku i značenje. To je mentalitet lišen razmišljanja. Takve ljude u životu ne vodi promišljanje i shvaćanje, već životinjski instinkti preživljavanja. Takva osoba nema povjerenja ni u koga niti se u nju neko može pouzdati. Oni su gluhi i slijepi na istinu, podložni lažima i zabludi, a kukavice su u trenucima kada se susretnu sa snagom.
Ovaj mentalitet se može izliječiti jedino Allahovom uputom, Allahovom objavom, Knjigom jasnom, koja čovjeku može biti lijek. Jer, Allahova knjiga ističe značaj razuma, podstiče čovjeka na razmišljanje, na korištenje tog razuma. Podstiče ga da razmišlja o krupnim stvarima, ali i o sitnim. Poziva ga da ne prihvata ništa bez argumenta, uči ga kako razlikovati istinu od zablude, svjetlo od tame, dobro od lošega.

Treća bolest: priroda stada!

Pitate se, kako treća, šta je s drugom? E, ona će doći nakon treće, a vidjet ćete i zašto.

Znaj, sinko, da su životinje i ptice ummeti poput nas. Uzvišeni Allah ih je podčinio da nam služe na ovom svijetu. Neke od njih žive u stadu, krdu, jatu, ne mogu živjeti samostalno. Neke od njih mogu živjeti samostalno, ali biti povezane sa ostalim jedinkama iz svoje vrste, shodno situaciji i okolnostima. Kada smo ovdje spomenuli prirodu stada, mislili smo na one životinje koje su date nama na raspolaganje, kao što su ovce, deve i slično. To su životinje koje jedno stado ili krdo i od hiljadu jedinki može voditi jedan čovjek, ako uz to ima i štap, a potpomognut je još s par pasa, onda će, zasigurno, imati potpunu kontrolu nad njima. Ukoliko ijedna jedinka napusti stado, tu je pas koji je odmah vrati u stado. Ovo je posebno karakteristično za ovce i kamile. Ukoliko je i hiljadu kamila u stadu, njima može upravljati jedan čovjek. Dovoljno je samo da upravi onu čeonu, i sve druge idu za njom.
Ovo je primjer i ljudi današnjice koje vode diktatori i tirani, a kojima se oni pokoravaju. Veoma mali broj razmišlja svojim mozgom. Ostali se uglavnom povode za „kolektivnim razmišljanjem“, kao što je slučaj sa stadom. Jedna osoba ih nadzire, kontrolira i njima upravlja bez ikakvog njihovog suprotstavljanja i razmišljanja, bez ijednog pitanja: „Zašto?“
Ovakva priroda ukazuje na odsustvo razmišljanja, nepostojanje volje, entuzijazma i pokretačke snage. Jedina pokretačka snaga ovih ljudi je naredba „vođe stada“.
I za izbavljenje iz ove bolesti jedino rješenje je Kur’an. Ako u Kur’anu ne nađemo lijek, nećemo ga naći nigdje drugdje. Jer, Kur’an je objavljen da izvede ljude iz tame na svjetlo, uz dozvolu Gospodara svijetova.

Druga bolest: psihologija robova

O ovoj bolesti namjerno govorimo kao trećoj. Zašto? Jer je ovo psihološko stanje posljedica dva već spomenuta stanja. Prirodan rezultat mentaliteta životinje i prirode stada jeste psihologija robova. To su ljudi kojima upravljaju drugi u potpunosti. Taj sistem ropstva je već u fizičkom smislu iščezao, ali u psihi i mentalitetu ljudi nije.
Druga vrsta robova su narodi koji žive pod diktaturom tirana željnih vlasti, prestiža i dominacije. Najupečatljiviji primjer ovakve psihologije jeste primjer Jevreja u Egiptu, naroda kojeg je faraon tlačio i učinio svojim robljem. Faraon je ubijao njihovu mušku djecu, a žensku ostavljao u životu. To je bio uzrok da se u njihove duše usadi psihologija robova. Slobodarski duh u njihovim srcima je potpuno iščezao. Sjetimo se koje su samo muke imali vjerovjesnici Musa i Harun da ih uvjere da se trebaju boriti protiv ropstva, da se trebaju boriti za svoju slobodu.
Svaki ajet koji im je Uzvišeni objavio, oni su porekli. Ne mogavši se spasiti robovske potčinjenosti počeli su obožavati tele! Uzvišeni Allah im je slao najljepšu hranu sa nebesa, ali šta su oni željeli? Željeli su plodove zemlje koji su ih podsjećali na dane ropstva i faraonove tiranije! Musa, a.s., ih je pokušavao uvjeriti da ne trebaju mijenjati ono što je bolje za nešto beznačajnije, nešto iz vremena ropstva, ali njihov mentalitet to nije mogao prihvatiti!
Dakle, psihologija robova je takvo stanje u kojem čovjek gubi svoju ljudskost i zadovoljava se poniženjem i potčinjenošću. Ne može se lahko osloboditi takvog stanja, čak i ako ne postoje fizičke pretpostavke za tako nešto.
Ova bolest zahtijeva vraćanje svijesti, oslobađanje svijesti, nema nikakve veze sa fizičkom slobodom. To se jedino može ostvariti uz Allahovu objavu, uz Kur’an časni, koji ističe:

 „A dostojanstvo pripada Allahu, i Poslaniku Njegovom i vjernicima, ali munafici to ne znaju.“

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Taha Džabir el-Ulvani

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba