Otvorena Spomen soba u Bratuncu u znak sjećanja na užase kroz koje su prošli logoraši u BiH
Stravične fotografije koje prenose dio užasa iz koncentracionih logora i masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini iz proteklog rata izložene su i mogu se pogledati u Spomen sobi, koja je danas, povodom Dana logoraša BiH, otvorena u okviru Memorijalnog centra i šehidskog mezarja Veljaci u Bratuncu, javlja Anadolu Agency (AA).
Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša Opštine Bratunac, jedan je od onih koje su komšije odvele sa kućnog praga. U bivšoj Osnovnoj školi Vuk Karadžić, koja je od maja 1992. godine predstavljala logor, trpio je torture o kojima, kako kaže, govori samo da bi buduće naraštaje opominjao i podsjećao na strašne zločine koji su se desili u ovoj pitomoj podrinjskoj dolini.
“Zarobile su me komšije i odvele na stadion, gdje je već bilo mnogo muškaraca i djece. To je bio stravičan prizor, jer smo u sali škole zatekli ljude koji su 10-15 dana prije bili odvedeni i za koje niko nije znao gdje se nalaze i šta se s njima desilo. Stanje je bilo haotično. Bila je gužva, a gurali su nas da ulazimo, dok smo se mi zbijali uz zidove. Odjednom je započela pucnjava. Ubijali su one koji nisu mogli stati u salu”, rekao je u razgovoru za AA Ahmetović, napominjući da je sa područja Bratunca broj žrtava ubijenih u logorima između 600 i 700, a tačan broj nije utvrđen.
Prema izjavi Jasmina Meškovića, predsjednika Saveza logoraša u BiH, nijedna institucija nema tačan podatak o broju logora, ubijenih, silovanih i preživjelih logoraša.
“Borimo se za usvajanje zakona o pravima žrtava torture u BiH. Prema našim podacima, 200.000 ljudi je prošlo kroz 657 logora, gdje je 30.000 osoba ubijeno, a 25.000 muškaraca i žena silovano. Dok Evropa slavi Dan pobjede nad fašizmom, mi poručujemo da je fašizam iz 1990-ih godina imao veći stepen zločina i torture za razliku od zločina iz prethodnih ratova. Ovaj posljednji fašizam bio je isplaniran s ciljem da se istrijebi jedan narod”, rekao je Mešković.
Dug je spisak monstruoznih zločina počinjenih u Bratuncu. U proteklih osam kolektivnih dženaza na Veljacima su ukopana 273 tijela, a 12. maja ove godine klanjat će se dženaza za još deset ubijenih, među kojima su braća Hajrudin i Nurdin Omić, koji će biti položeni u isti mezar, jer njihova spaljena tijela nisu mogla biti razdvojena.
Ranije je ukopano tijelo tromjesečne djevojčice kojoj su zločinci pucali u glavi. Na Veljacima su 2011. godine ukopani i posmrtni ostaci dvogodišnjeg Ardinela Kunića, dok Ismira Mehilovića, koji je u trenutku smrti imao 19 godina niko od bliže familije nije imao spustiti u raku, jer su svi ubijeni.
U obližnjim masovnim grobnicama pronađena su tijela četiri majke sa djecom u naručju, dok su još dvije nađene kako grle dječicu.
Jedno od najpotresnijih iskustava za stručnjake koji rade na poslovima ekshumacija iz masovnih grobnica je slučaj Zekire Begić, koja je ubijena u devetom mjesecu trudnoće. Pronađena je u masovnoj grobnici Suha kod Bratunca, a jedna od povreda koje su ljekari uočili na njenom tijelu je zrno koje je prošlo kroz trbuh i ubilo nerođeno dijete.
“Udarali su nas i iživljavali su se nad nama. Ljudi su bili prisiljeni da piju vlastitu mokraću da ne bi umrli od žeđi, a palili su nam kosu, udarali nas kablovima i gurali ljudima petarde u usta. Oca i sina tjerali su da jedan drugog tuku stolicama”, posvjedočio je za AA Mevlid Krdžić, koji je u logoru u školi Vuk Karadžić proveo 29 dana, a kasnije je spašen u razmjeni.
Sa današnjeg otvaranja Spomen sobe u Veljacima, u kojoj je izloženo 150 fotografija iz perioda 1992-1995. poručeno je da su ostala sjećanja koja ne dozvoljavaju da historija isčezne.
Akos.ba
