Sportske novosti

Arnela Sudar iz Livna državna prvakinja u taekwondo-u u kategoriji juniora

Arnela Sudar, rođena 1998. godine, trenutno pohađa drugi razred srednje Ekonomske škole u Livnu. Završila je Osnovnu školu „Fra Lovro Karaula“, također u Livnu. Sportom se bavi oko 8 godina, tačnije, taekwondo trenira punih 8 godina, a uz to i mažoretkinje 4 godine.

 

Živi sa roditeljima, mlađim bratom i nanom.
Arnela je vrlo produktivna i aktivna djevojka, te je uzela učešće na brojnim takmičenjima, izuzimajući uspjehe u sportu, s kojima je ponos cijele države BiH.
U sedmom razredu osnovne škole osvojila je 2. mjesto u BiH na takmičenju likovnog stvaralaštva na temu„Moja BiH-moje nasljeđe.“ Godinu kasnije, mlada kreativka ulazi u krug među 10 najboljih u Bosni i Hercegovini za pisanje najljepših pisama, na temu „Pismo za najboljeg sportaša.“. S mažoretkinjama osvaja zlatnu medalju u nastupu duo juniori, te 1. mjesto u Kiseljaku u grupnom izvođenju. 2014. godine, zlatnu medalju sa mažoretkinjama opravdava i na takmičenju u Banja Luci.

Arnela je vrlo aktivna članica Udruženja žena što svjedoče brojni nastupi na svim manifestacijama u organizaciji Udruženja.

Međutim, Arnelin uspjeh na sportskom planu posebna je priča, o kojoj se malo zna i govori, iako sve nagrade koje je ova mlada sportistkinja osvojila, ponos su nacije, a ne nje same. Za taekwondo osvajala je mnoga priznanja i nagrade, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou.
Najveći uspjeh Arnela je ostvarila ove godine na državnom takmičenju u Visokom održanom 21. marta, 2015., gdje je osvojila zlatnu medalju i tako postala državna prvakinja u ovoj disciplini, u kategoriji juniora ispod 68 kg.

Prije ove važne pobjede, tačnije, prošle godine (2014.), osvojila je srebrnu medalju i postala viceprvakinja države, ponovo u istoj disciplini, i time opravdala teške i kontinuirane treninge.

Na lokalnom nivou, 2014. godine, osvojila je zlatnu medalju u rodnom gradu, Livnu. Kako kaže, Arnela pamti 2014. godinu kao izuzetno produktivnu, jer je u istoj godini još osvojila srebro u Mostaru, a Fojnici se također ponovo okitila srebrom. Ovo su samo nagrade koje je zasluženo osvajala u zadnje dvije godine, ne brojeći prijašnje uspjehe, obzirom da se taekwondo-m bavi dugih 8 godina.

Obzirom da je ovo malo grublji sport, Arnela ističe da je na zadnjem takmičenju u Visokom, gdje se obojila zlatom, konkurencija bila izuzetno teška, stoga je i osvojena nagrada bila mnogo izazovnija i slađa.

Motivaciju za bavljenjem sportom najviše je pronašla u riječima svojih roditelja, koji su je od malih nogu poticali geslom „U zdravom tijelu, zdrav duh“. Međutim, što se tiče taekwondo-a, to je bio njezin lični odabir. Na samim počecima, majka se dijelom i suprotstavljala, jer je usmjeravala na neke druge sportove, koji zahtijevaju manje discipline i grubosti, da tako kažemo, ali ništa drugo je nije uspjelo privući. Kada su i roditelji vidjeli kako se nižu uspjesi, nisu se pokajali što su joj omogućili da trenira taekwondo, štaviše, ponosni su na njezin izbor.

Nakon Arneline kraće biografije, u nastavku donosimo razgovor koji smo obavili sa mladom produktivkom, koja će, nadamo se, mnogim djevojkama biti motivacija i inspiracija kako da svoje vrijeme aktivno i uspješno iskoriste.

Divithana: Draga Arnela, prije svega iskrene čestitke za tvoj posljednji uspjeh, zaista se ponosimo tvojim zlatom, i želimo ti da uspjesi budu boja tvoga života, ako Bog da. Ti kao jedna mlada, lijepa i pametna djevojka, koliko inspiraciju za svoje aktivnosti nalaziš u vjeri? Da li je vjera tvoj životni pokretač?

Arnela: Vjera u Boga, kao Onoga koji nam daje sve i Kome se trebamo najviše zahvaljivati, moj je veliki pokretač i motivacija za bavljenje bilo čime u životu, pa tako i sportom. Vjera u Boga, a onda u sebe i svoje sposobnosti uvijek je na prvome mjestu, bez toga nema koraka ka uspjehu. Naravno, svi mi imamo i svoje lošije dane, svi imamo i neke poraze u životu, ali ja te poraze nikada ne shvatim doslovno kao poraze već samo kao lekciju za budućnost. Kako nas vjera i uči, nikada vjernik ne može biti na gubitku, naprotiv, on uvijek dobija.
Kada se desi i taj neki trenutak slabosti, da imaš protivnika koji je možda imao više sreće od tebe, opet kažem, hvala Bogu, idemo dalje, jer život je pun i uspona i padova. Kako jedna poslovica kaže: „Preko trnja do zvijezda.“
Ja vjerovatno imam sreću što su me roditelji odgojili da se kroz život vodim vjerom u Boga, međutim, nije teško otkriti vjeru kroz bavljenje nekom aktivnošću koja zahtijeva ne samo snagu i sposobnost, nego i pravednost, sreću i zdravlje, jer bez Božije intervencije, ove stvari brzo nam ne moraju ići u korist.

Divithana: Koliko su djevojke, a posebno srednjoškolke kod nas, svjesne važnosti sporta i tjelesne aktivnosti u svom životu? Koliko je ta svijest razvijena kod mladih Bošnjakinja u Livnu, šta misliš?

Arnela: Prije svega, mislim da se naša država može pohvaliti sa motiviranošću mladih ljudi za bavljenjem sportom. U ovako teškim uvijetima u našoj zemlji, samo nas sport drži na toj nekoj razini na kojoj se možemo pohvaliti. To je ipak generalna situacija, jer ima tako mnogo djevojaka kojima je važnije dotjerati se i otići u grad, opijati se i riskirati svoj obraz, od bavljenja bilo čime korisnim što svaki grad u suštini nudi. Takav nehajan stav prema sebi i životu tek kasnije će im se pokazati kao neispravan, kada mladost i mladalački elan prođu.
Omladina općenito nije svjesna koliko ih sport može daleko odvesti, prije svega bavljenjem sportom čuvaju svoje zdravlje. Opet imamo i djevojaka kojima treba samo malo motivacije da krenu tim putem, ali tu najveću odgovornost preuzimaju roditelji, ako ih oni okrenu na pravi put tako će i ostati, a ako roditelji puštaju da dijete radi što poželi, neće izaći na dobro. A što se tiče Livna, znam dosta djevojaka koje se bave sportom, ali nažalost znam i druge, koje su brojnije od ovih prvih.

Divithana: Koliko je za važnost uspjeha u ovom sportu važna pravilna ishrana? Da li preferiraš zdravu ishranu?

Arnela: U ovome sportu kao i u mnogim drugima, ishrana je jedna od najvažnijih stvari. Po pitanju taekwondo-a, prije svakoga natjecanja imamo mjerenje kilaže, što je dokaz da trebamo voditi brigu o tome. Ja se povodim ajetom: „Jedite i pijte, ali ne pretjerujte”, što znači, jedi kada si gladan, a ne kada ti je dosadno, i jedi malo, ali više puta dnevno, jer drugačije narušavaš svoje zdravlje.

DivithanaKako izgleda jedan tvoj dan kada imaš treninge, a uz to moraš da uskladiš i obaveze u školi, druženje s prijateljima?

Arnela: Moj dan, (osmijeh), to je pitanje na koje nije teško odgovoriti. Škola, kuća, trening. Moj jedan dan je toliko prebukiran, da i ja sama nekada zablokiram, ne znam šta više od obaveza imam tog dana. Naravno u svemu tome, trebam naći vremena za obitelj i prijatelje. Ali moji prijatelji znaju za moje obaveze, pa se prilagođavaju tome, na čemu sam im mnogo zahvalna. Međutim, ukoliko nekoj od mojih prijateljica ili članu porodice zatrebam, bez pogovora im izlazim u susret, jer mnogi moji uspjesi ne bi bili mogući da nije baš njih. Pokušavam sve svoje obaveze da uskladim, jer smatram da se sve u životu može postići, samo kada smo organizirani i spremni da žrtvujemo neke prohtjeve i zadovoljstva zarad većih stvari.

Divithana: Da li planiraš nastaviti bavljenje ovim sportom u budućnosti, tačnije kada kreneš na studije?

Arnela: Ako Bog da, planiram naravno. Razmišljam da nakon srednje škole upišem studij DIF-a, jer se za sada pronalazim u tome. Voljela bih upisati nešto što volim i što želim da radim u životu uz Allahovu pomoć.

Divithana: Šta bi mogla poručiti mladim djevojkama danas koje ne vide neku korist u bavljenju sportom, kako bi ih motivisala da promijene mišljenje? (Obzirom da većina mladih radije sjedi u kafićima nego da se bavi nečim korisnim…)

Arnela: Pa moja preporuka da od sjedenja u kafićima i noćnim izlascima neće nikada imati nikakve koristi, dok od sporta u samom početku imaju veliku korist. Prije svega, sport čuva naše zdravlje, kako fizičko, tako i psihičko, što je vrlo važno obzirom na negativni stav prema životu, koji omladina gradi u vrlo ranim godinama svoga života. Također, svoju vrijednost dokazujemo kroz sport.
Želim još napomenem da sport nije samo slušanje trenerovih uputa i vraćanje kući sa nekim rezultatom, uz to imamo najviše druženja. Upoznajemo prijatelje iz drugih gradova, i svako iduće takmičenje se dočekuje sa ushićenjem radi toga druženja. Onda, tu je ljubav prema klubu u kojem se trenira. Ja za svoje prijatelje iz kluba mogu reći da su moja druga obitelj, da mi u bilo kojem trenutku nešto zatreba, imam njih, na koje znam da mogu računati.

Draga Arnela, želimo ti da ostaneš tako aktivna i vrijedna cijeli svoj život, da nižeš zaslužene uspjehe u svim segmentima života, a što je najvažnije, da tvoja životna vodilja zauvijek ostane vjera u Allaha, dž.š., bez kojega nijedan uspjeh ne bi imao smisla. Ti si ponos grada Livna, a onda i cijele domovine!

Razgovor obavila: Šejla Mujić Kevrić

Akos.ba/divithana.com

Povezani članci