O obrazovanju i odgoju

Kad roditeljstvo postane “podjeliteljstvo” djeca ostaju bez privatnosti

Sasvim je jasno da je sa razvojem i modernizacijom društvenih mreža, roditeljstvo preraslo u“ podjeliteljstvo“. Sve više roditelja ne može da odoli a da ne prokomentariše nešto iz svog dnevnog roditeljskog iskustva na nekoj od društvenih mreža

 

Na putu do zubara vaše dijete je povraćalo – slijedi status o najgorem danu u zadnjih mjesec dana. Slika vaše bebe kad konačno zaspi i komentar “Mali anđeo spava”. Sve i da niste jedan od tih roditelja, sigurno svakodnevno viđate slične statuse, tvitove i slike djece.

Pravljenje rialitija od sopstvenog života je lakše nego ikad. “Podjeliteljstvo“ je nadohvat ruke, ali da li samo zbog te pristupačnosti, treba posegnuti za njim?

Posljednje istraživanje univerziteta Mičigen, otkrilo je da je više od polovine roditelja svjesno i prednosti i mana podizanja djece na društvenim mrežama. Pri tome se misli na sve, od slatkih fotografija do molbe za savjet kako se izboriti sa svojim malim čudovištima.

A sa druge strane, većina roditelja izlaže javnosti svoje roditeljstvo baš u nadi da će im to pomoći u roditeljstvu, bez bojazni da bi odsustvo privatnosti moglo da napravi više štete nego koristi.

Lahko je razumjeti popularnost djeliteljstva. Dijeljenje informacija i fotografija na društvenim mrežama je vid komunikacije. A to je baš ono čega su roditelji uvijek sa manjkom vremena željni.

Nije čudno što tinejdžeri beže sa društvenih mreža čim se njihovi roditelji uključe. Eto recimo taj Fejsbuk: roditelji su sve do puberteta čitavih 11 godina nekažnjeno dijelili privatnost svoje djece a da nikog nisu pitali. Tako da djeca dolaze u virtuelni svijet gde nemaju nikakav način da sami izgrade svoje virtuelno ja – oni su već tu, ali kroz vizuru svojih roditelja.

„U vrijeme kada su djeca dovoljno stara da koriste društvene medije sami, mnogi već imaju digitalni identitet kreiran za njih od strane njihovih roditelja“, kaže Sara Dž. Klark, saradnik istraživač na Univerzitetu u Mičigenu, Odjeljenju za pedijatriju, i još dodaje:“S jedne strane, društveni mediji danas mogu biti veoma korisni, a sa druge strane, neki su zabrinuti da podjeliteljstvo može predstavljati sigurnosni rizik za djecu. “

Prema istraživanju, roditelji znaju dosta drugih roditelja koji mnogo više od njih objavljuju privatne detalje iz života svoje djece. Više od polovine ispitanika klasifikovalo je te informacije kao sramne ili misli da otkrivaju previše o lokaciji djeteta.

Ali šta stvarno donosi previše dijeljenja na mreži? I da li umijemo da razlikujemo priče namjenjene nanama i dedama od onih koje mogu biti potencijalno blamiranje djeteta?

Da li smo jeftino prodali privatnost naše djece za instant slavu od par lajkova i komentara? I nije li paradoksalno tražiti od društvenih mreža da omogući veću privatnost a da mi sami iznosimo najdragocenije što imamo svijetu na izvol’te? Bezazleno lajkovanje i dijeljenje fotografija vrlo lahko može da krene po zlu. Treba biti veoma oprezan.

Naučnici Univerziteta u Mičigenu upozoravaju roditelje da ne odaju svoje dileme u podizanju djece, a posebno ne fizičku lokaciju svog djeteta i navike,  što može biti korisno za nastrane osobe i predatore.

„Roditelji su odgovorni za privatnost svoje djece i treba da budu pažljivi u tome koliko dijele na društvenim medijima, kako bi mogli da uživaju u prednostima, ali i da štite privatnost svoje djece i danas i u budućnosti“, zaključuje Klark.

Izvor: Vašington post

Prijevod: detinjarije.com

Obrada: Akos.ba

Povezani članci