Uspjeh bilećke mljekare Pađeni: Pokrivaju prostor od Trebinja do Višegrada

Biti mljekar u BiH danas i nije tako lako. Pomoć države je slaba, tržište je, prema riječima proizvođača, neuređeno, konkurencija je velika i teško je naći svoje mjesto. Sve su to znali vlasnici mljekare Pađeni iz Bileće kada su 1999. godine odlučili da ostave svoje poslove u državnim firmama i krenu u nešto sasvim novo.

 “Počeli smo sa radom 1999. kada smo bili na nekoj raskrsnici u životu i upitali se šta dalje. Supruga i ja smo radili u državnim firmama (Jugoprevoz i Jugomontaža), koje su bile na izdisaju, te smo odlučili da krenemo u privatni posao i ta odluka se pokazala dobrom. Krenuli smo sa malim početnim kapitalom i sa malom proizvodnjom od 130 litara. Koliko god ta proizvodnja iz današnje perspektive izgledala mala, za naš početak je bila itekako velika”, kazao je za Oslobođenje direktor i vlasnik mljekare Pađeni Nenad Vukoje.

Kooperanti

Prvi proizvod bio je jogurt u maloj čaši od 0,2 litra, a prvi proizvodi prodavali su se u Bileći i okolini.

“Onda smo se polako širili i uz podršku porodice i svih koji su bili u okruženju izrasli smo u jednu modernu mljekaru, koja danas može preraditi preko 50.000 litara mlijeka na dan. Imamo trenutno oko 70 zaposlenih radnika, te kapital oko 6 – 7 miliona maraka koji je uključen u proizvodnju, dostavu i distribuciju proizvoda”, naglasio je Vukoje.

A proizvodi su 100 posto domaći. Mlijeko, prema njegovim riječima, nabavljaju od kooperanata iz Bileće, Berkovića, Gacka, Nevesinja, Trebinja, Foče, Kalinovika, Rudog, Rogatice, Sokoca, Pala, Višegrada, ali i sa područja FBiH, iz Čapljine.

“Mljekara trenutno prerađuje oko 25.000 litara mlijeka na dan, počeli smo sa jogurtom, a danas  proizvodimo i mlijeko, pavlaku, polutvrdi sir, meki sir, mliječni namaz, a proizvodnju uglavnom baziramo na tradicionalnim proizvodima kao što su mladi kajmak, sir iz mješine i kajmak iz mješine, koji su izrazito traženi”, naglasio je Vukoje.

On je dodao kako je na tržištu BiH teško naći svoje mjesto.

“Teško je u bilo kojem okruženju, a naročito našem poslovati sa nekim dobrim rezultatima. Međutim, ukoliko želite da napredujete, da se razvijate, morate svake godine povećavati proizvodnju. Tako smo mi i ove godine planirali povećanje proizvodnje za 30 posto u odnosu na prošlu godinu, a samim tim i uvođenje novih proizvoda, što je neophodno za osvajanje novih tržišta, novih područja bar u BiH ako ne možemo dalje, te ćemo se u narednom periodu fokusirati i na veću zastupljenost naših proizvoda u sarajevskoj regiji”, kazao je Vukoje.

Konkurencija

Upravo je, prema njegovim riječima, najveći problem mljekara nemogućnost plasmana svojih proizvoda u inostranstvo, a s druge strane, previše smo otvoreni za uvozne proizvode.

“Nelojalna konkurencija je kod nas jedan od razloga lošeg poslovanja. Naime, mljekare koje dolaze iz EU od svojih zemalja dobijaju subvencije, što dovodi do toga da bh. proizvođači na našem tržištu nisu nimalo konkurentni. Nismo zaštićeni, jer BiH kao država nikad nije reagovala na bilo koji način kako bi zaštitila domaću proizvodnju. Također, mljekare iz BiH su ugrožene i na način što nemamo gdje da izvozimo. Ne možemo izvoziti u EU, ne možemo ni za Rusiju jer moramo preći preko EU za što nemamo dozvolu, ista situacija je i sa Turskom. Znači, ostalo nam je samo malo okruženje Srbija, Makedonija, Kosovo, Crna Gora, gdje možemo izvoziti, a za neki veći razvoj jednostavno nemamo prostora”, naglasio je Vukoje.

On je istakao kako BiH ima dobre potencijale za razvoj mljekarske industrije, međutim, kako kaže, mljekare ne mogu same, u razvoj se moraju uključiti svi koji su u lancu, prije svega, država i resorna ministarstva.

Oslobođenje