Da li snovi mogu biti dokaz u ustanovljenju šerijatskih pitanja? (II dio)

Snovi su samo radosni nagovještaji ili upozorenja

Snovi su samo radosni nagovještaji ili upozorenja koji imaju za cilj učvrstiti vjerničko srce ili pojačati njegovu odlučnost. Snovi nisu sredstvo kojima neki ljudi pokušavaju obuzdati ljude, podstaći ih na bježanje od realnosti, odvratiti ih od borbe protiv anarhije i nereda, suprotstavljanja nasilju i nepravdi. Takvi ljudi ako u snu vide da će neki nasilnik pasti, da će neki režim biti uništen, da će neka skupina pobijediti, oni samo izgovaraju šehadet i tekbire, smiju se i raduju i tu staju. Ne čine nimalo svog pozitivnog truda da iščekivanu budućnost pretvore u opipljivu realnost, zadovoljivši se da sve prepusti sudbini u kojoj Uzvišeni samo kaže budi i ono biva.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi nisu na snove gledali kao na nešto što je više od radosnih vijesti. Nakon toga bi nastavljali sa svojim planovima i u svojoj borbi, ustrajavši i ne malaksavši nimalo, ne očekujući da će Allahovi zakoni biti zaobiđeni.

Ovo se jasno vidi u Poslanikovom, s.a.v.s., životopisu nakon što je usnio san da će on i ashabi sigurno i spokojno ući u Mesdžidu-l-haram.

Ovdje, također, treba imati na umu i razliku između Poslanikovih, s.a.v.s., snova koji su potpuno i nesumnjivo istiniti i snova običnih ljudi u kojima mogu postojati primjese želja i onoga o čemu se razmišlja u trenucima budnosti, a što se onda, noću, odražava na snove. Što bi i narodna umotvorina kazala: „Gladni sniva da je na pijaci.“

Snovi nisu šerijatski dokaz

Druga stvar koju je bitno apostrofirati jeste da se snovi ne mogu tretirati kao šerijatski dokazi. Na osnovu njih se ne može donositi sud o dozvoli ili zabrani nečega, o pokuđenosti ili pohvaljenosti nekog postupka i to zbog sljedećih razloga:

1. Šerijat je definirao argumente na temelju Kur’na i sunneta, i na ono što ova dva izvora ukazuju, kao što su konsenzus i zdrava analogija. Za argumente u donošenju propisa islam nije odredio snove bilo kog čovjeka, jer ljudi nisu bezgriješni. Uzvišeni Allah kaže: Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika![1]

Uzvišeni također kaže:I budite poslušni Allahu i budite poslušni Poslaniku i oprezni budite! A ako glave okrenete, onda znajte da je Poslanik Naš dužan samo jasno obznaniti.[2]

I: Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam on zabrani, toga se klonite.[3]

2. Izvori snova mogu biti raznovrsni. Tako su nekada od Uzvišenog Allaha, nekada su psihološke prirode, a nekada od šejtana. Kako, onda, razlučiti da li su od Allaha, ili su psihološke prirode ili od šejtana?

Allahov Poslanik,s.a.v.s., je rekao: Tri su vrste snova: snovi od Allaha, snovi od šejtana kojima čovjeka čini tužnim i snovi o onome o čemu čovjek razmišlja dok je budan, pa to i usnije.

U drugim riječima stoji: Snovi mogu biti istina i tada su udio u vjerovjesništvu, mogu biti od šejtana a mogu biti i od onoga o čemu čovjek razmišlja.

Ibn Madže bilježi merfu’ predanje sa dobrim senedom kako to stoji u Fethu: Tri su vrste snova: jedno su šejtanske varke kojima rastužuje sina Ademovog. Nekada je to ono o čemu čovjek razmišlja dok je budan pa o tome i sanja, a ima i snova koji su četrdeset šesti dio vjerovjesništva.

Istiniti snovi, koji su znak upute dolaze od Uzvišenog Allaha i kako je moguće napraviti razliku između ove tri vrste snova izuzev ako ih ne usporedimo na osnovu drugih kriterija, a to je šerijat. Snovi vjerovjesnika su objava i oni su istiniti jer u objavi nema neistine jer je objava zaštićena od šejtana. Ovo je konsenzus ummeta. Zbog toga je Ibrahim, a.s., i htio žrtvovati svoga sina Ismaila jer je tu naredbu dobio u snu.

Kad su snovi drugih ljudi u pitanju, treba znati da oni nisu zaštićeni devijacija. Te snove treba usporediti sa principima objave, ukoliko se s njom slažu, po njima treba i raditi, ukoliko ne slažu, onda ne.

3. Osoba koja spava nije podložna odgovornosti. Nije obavezan činiti ono što usnije i zbog toga nije obveznik.
4. Veoma često snovi nisu onakvi kakvi izgledaju već se sastoje od niza simbola i znakova, koje može razumjeti samo mali broj ljudi. Zbog toga je i Jusufova osobenost bila ta što ga je Uzvišeni Allah podučio tumačenju snova. To je on kazao za sebe, obraćajući se Uzvišenom Allahu: Gospodaru, Ti si mi vlast dao i tumačenju snova me podučio.[4]

Ko je mogao protumačiti snove vladaru Egipta onako kako je to učinio Jusuf, a.s.? Tumači snova njegovog vremena nisu bili u stanju to uraditi već su kazali: To su zbrkani snovi a mi takve snove ne znamo tumačiti.

Može se desiti da jedna te ista osoba u kratkom vremenskom roku usnije dva slična sna i da oni budu sasvim suprotno protumačeni.

Zbog svega toga, učenjaci su složni da se san ne uzima kao dokaz niti argument u šerijatu. Snovi su radosna vijest, upozorenje ili opomena, zbog toga ih je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., nazvao mubešširatima – donosiocima radosnih vijesti.

Oni se tumače i primjenjuju onda kada su u skladu sa šerijatskim dokazima, kao što se prenosi da je Ibn Abbas govorio o temetu’ hadžu, jer je potvrđen na osnovu argumenata Kur’ana i sunneta. Kada je saznao da su neki ashabi usnili snove koji se podudaraju sa njegovim stavom, to ga je obradovalo. Ovakav oblik radovanja nije problematičan, već je problematično argumentovanje šerijatskih stavova snovima.

Autoritet Ibn Kajjim je kazao: „Snovi su početak objave i njihova istinitost je shodno iskrenosti onoga ko ih sanja. Ljudi najistinitijih snova su oni koji su najistinitijeg govora. U periodu pred Sudnji dan snovi skoro da neće griješiti nikada. To je kazao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i to će biti zbog toga što je to period dugo nakon vremena objave i nedostatka njenih tragova. Tada će vjernici snivati istinite snove. Što se tiče vremena kada je svjetlo vjerovjesništva bilo jako i blistavo, tada nije bilo potrebe za takvim vrstama snova.

Primjer ovoga su kerameti koji su se javljali generacijama nakon ashaba, a njima ne u tolikoj mjeri.

Ubade b. Samit je rekao: „Snovi vjernika su riječi kojima se Uzvišeni Allah obraća Svojim robovima u snu.“

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Od vjerovjesništva su ostali samo lijepi nagovještaji.“

„Šta su to lijepi nagovještaji – upitali su ashabi.

Lijepi snovi, koje će vjernik usniti ili koji će mu biti prikazani – reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Kada se snovi vjernika ustale, onda oni nisu laž. Allahov Poslanik,s.a.v.s., je rekao ashabima koji su sanjali da je lejletu-l-kadr u deset zadnjih dana mjeseca ramazana: Vidim da su se vaši snovi ustalili u deset zadnjih dana ramazana, pa ako je neko od vas bude tražio, neka je traži u deset zadnjih dana.

Snovi su kao i kešf. Mogu biti od Milostivog, mogu biti posljedica čovjekove duše i želja, a mogu biti i od šejtana. U tom smislu su i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Tri su vrste snova: snovi od Allaha, snovi kojima šejtan žalosti čovjeka i snovi o onome o čemu čovjek razmišlja dok je budan.

Snovi koji dolaze od Uzvišenog Allaha su jedino snovi koji ukazuju na nešto.

Snovi vjerovjesnika su objava, jer su oni zaštićeni od šejtana i to je konsenzus cijelog ummeta. Zbog toga je Ibrahim, a.s., i htio zaklati svoga sina nakon što je dobio naredbu u snu.

Što se tiče snova drugih ljudi, oni će biti uspoređeni sa objavom, po njima će se postupati ako su u skladu sa objavom, a neće se postupati ukoliko nisu u skladu sa objavom.

Postavlja se pitanje, kako doći do istinitih snova i snova koji će se ponavljati?

Takvi snovi ne mogu biti u suprotnosti sa objavom, već su uvijek u skladu sa njom, ukazuju na nju, ili ukazuju na neko pitanje vezano za njene propise što onaj koji sanja nije znao i na taj način mu se na njih i ukazuje. Ko želi da mu snovi budu istiniti, neka bude iskren, neka jede halal-imetak, čuva ono što je naređeno, a kloni se zabranjenog, neka spava potpuno čist, okrenut kibli i spominjući Uzvišenog Allaha dok ga san ne savlada. Snovi takvih ljudi skoro da nikada nisu netačni.

Najistinitiji snovi su snovi zadnje trećine noći, jer je to vrijeme božanskog silaska, vrijeme u kojem se približava Allahova milost i oprost. Suprotno tome su snovi u vrijeme akšama i prve pomračine, jer u to vrijeme se šejtani prošire. Ubade b. Samit je rekao: Snovi vjernika su govor kojim se Uzvišeni Allah obraća Svojim robovima u snu.“

Za snove postoji melek koji je zadužen da ih predočava čovjeku u obliku u kojem je to potrebno. Imam Malik je govorio: „Snovi su objava.“ Zabranio je njihovo tumačenje bez znanja, kazavši: „Zar se igraš objavom.“

Propisi, odredbe, detalji i tumačenje snova su posebna tema, čije elaboriranje ovdje bi nas odvelo od našeg cilja, a Allah najbolje zna.

[1] El-A’raf, 3.

[2] EL-Ma’ide, 92.

[3] El-Hašr, 7.

[4]Jusuf, 101.

Piše: Šejh dr. Jusuf el-Karadavi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba