Podgorica: Mlin napravljen prije više od 100 godina još uvijek u funkciji

Na obali rijeke Ribnice, u podgoričkom naselju Konik nalazi se posljednja vodenica u ovom gradu. Napravljen prije više od stotinu godina, mlin Petra Tokova još uvijek funkcioniše, iako posla skoro i da nema.

Zahvaljujući mlinarki Dragici Popović, koja je radni vijek provela upravo u ovom mlinu, ova vodenica još uvijek odolijeva vremenu.

Krajem 19. vijeka, kao i početkom 20., podgorički mlinovi bili su rasuti po rijekama u ovom gradu. Prema nekim zapisima, u tom vremenu, u Podgorici je bilo 22 mlina. Od tada je prošlo mnogo godina, vremena su se promijenila, ali je ostao mlin Petra Tokova. Napravljena prije više od stotinu godina, ova vodenica danas je jedina u Podgorici. Nalazi se na obali rijeke Ribnice, u naselju Konik. Petar Tokov bio je prvi vlasnik po kojem je mlinu ostalo ime. Mlin je danas vlasništvo njegovih nasljednika, Vujoševića.

-Mlinarka Dragica Popović simbol mlina-

Da bi došli do mlina, morate se spustiti strmom kaldrmom. U kamenom mlinu, niskog krova, ekipu Anadolu Agency (AA)  sačekala je mlinarka Dragica, koja je cijeli radni vijek provela upravo na ovoj vodenici. To jutro mlin nije pokrenula, jer nije bilo žita.

„Mlin je star preko 100 godina. A mi Popovići ga držimo, evo skoro 70 godina. Pokojni muž i ja smo naslijedili mlin od svekra i svekrve”, kaže na početku razgovora Dragica.

Ova starica ističe da je radni vijek provela upravo na mlinu. Sjeća se kada su ljudi pravili redove, kako bi došli do brašna.

„U red se ranije čekalo. Dovodili su ljudi žito na magarce, na konje. Rijetko je ko tada imao auto. To je davno bilo, prije 60 godina. Dešavalo se da moj pokojni svekar nema vremena kući da ode, koliko je bilo posla“, prisjeća se vremena koje je prošlo Dragica Popović.

U omalenoj kamenoj kućici gdje se nalazi vodenica, nema svijetla. U unutrašnjosti prostorije nalaze se tri mlina. Međutim, zbog nedostatka posla, dva već dugo vremena nisu u funkciji. Dragica objašnjava da se u koš stavi žito, koje prolazi ispod kamena. Na pitanje koliko je vremena potrebno kako bi se samljelo žito, Dragica kaže da sve zavisi od žita.

„Ako je žito vlažno, ostane se dosta za mlinom. Ako je žito suvo, 30 kilograma se može samljeti za sat vremena. Uglavnom sve do žita zavisi“, ističe mlinarka Dragica.

-Brašno ukusnije kad se na vodu samelje-

Kako kaže, nikada nije radila na mlin koji se pokreće na struju. A vjeruje i da je brašno bolje kada se samelje na vodenici.

„Kvalitetnije je brašno na vodu. Struja ga izgori, i uopšte nema ukus i slast kao kad se na vodu melje“, kaže Dragica.

Na vratima od kućice gdje je smješten mlin, nalazi se broj telefona mlinarke Dragice. Dođe po pozivu. Ipak, u mlin rijetko dolazi, jer posla skoro i da nema.

„ Ljudi sada i kada donesu da samelju žito, to je 20 ili 30 kilograma, rijetko ko 50 kilograma. Ali nema posla. Desi se da i po 15 dana ne uđem u mlin“, ističe Dragica.

Ako je u Podgorici nekada bilo 22 mlina, a danas postoji samo jedan, gdje ljudi rijetko dolaze, jasan je pokazatelj da se nešto promijenilo u odnosu na prije.

„Sve se ‘ugospodilo’, neće niko ništa da radi. Omladina neće, a stari po malo posiju“, odgovara Dragica.

Uprkos nedostatku posla, ona ne odustaje. Odlazi sa vodenice, ali spremna za novi poziv, da dođe i da ponovo pokrene vodenicu. Zahvaljujući baš njoj, i mlin Petra Tokova još uvijek funkcioniše i odolijeva vremenu.

Akos.ba/AA