Islamske teme

Život i smrt: Dar života nalazi se u duši

 POČECI ŽIVOTA

Mnogo je naučnika koji su na razlčite načine poku­šavali da nam predstave početke života. Neki su kazali da je život počeo s jednoćelijskim organizmima te da se potom ćelija dijelila i razvijala sve dok živi organizmi nisu poprimili sadašnji oblik.

Odgovorit ćemo tim naučnicima tvrdnjom da život dugujemo isključivo našem Stvoritelju. Samo nas Stvoritelj nečega može obavijestiti o načinu kako je to nešto nastalo. Uzvišeni Allah nas je obavijestio da je stvorio čovjeka od ilovače. Savremena nauka koju je Uzvišeni otkrio ljudima uspjela je potvrditi da je ilovača supstanca koja se sastoji od 18 elemenata. Znanost je također potvrdila da se svi ti elementi nalaze u ljudskom tijelu.

Procenat prisustva tih elemenata se: razlikuje. U nekim ti­jelima ima manje željeza, magnezijuma ili kalcijuma. Kada to ljudi potvrde savremenim analizama onda odlaze ljekaru i uzi­maju sredstva koja će nadomjestiti te nedostatke. Međutim 18 elemenata ostaje prisutno u svakom tijelu. Uzvišeni Allah nas je obavijestio da je stvorio čovjeka od ilovače od blata ustaja­log o čemu Uzvišeni Allah kaže: “I kad je melekima Gospo­dar tvoj rekao: ‘Stvorit ću čovjeka od ilovače.”’ (Sad, 71)

“I kad Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog. I kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!”’ (El-Hidžr, 28-29)

Tako nam je Uzvišeni Allah ukazao na elemente ljudskoga tijela i faze stvaranja. Uzvišeni je milostiv prema nama. Zbog toga nam kada govori o stvarima koje se tiču nevidljivoga svi­jeta nudi druge vidljive stvari kako bi to bilo primjetnije za naš razum.

Mi nismo bili svjedoci stvaranja, ali smo svakodnevno svjedoci smrti koja je vidljiva. Rušenje bilo čega je radnja su­protna njegovoj izgradnji. Kada počinješ graditi zgradu poči­nješ s prvim spratom a završavaš s posljednjim. Kada je rušiš počinješ sa zadnjim spratom. Kada ideš u Aleksandriju tvoje zadnje odredište je Aleksandrija. Kada se želiš vratiti prvo što napuštaš jeste grad Aleksandrija. Dakle smrt je suprotnost ži­vota jer ga ona na neki način ruši.

Shodno Allahovim obavijestima posljednja stvar koja je ušla u tijelo čovjeka bila je njegova duša a ona ga prva i napušta. Po­tom se tijelo čovjeka ukruti i postane kruto kao ustajalo blato a onda se raspadne, pa postane kao ilovača. Zatim se voda izdvoji iz zemlje i postane prašina. To je istina koju spominje Kur’an.

Čovjek želi spoznati smrt? Kazat ćemo mu da prvo spo­zna život. Duša daruje život tijelu a nalazi se u čovjeku. Ona mu je nevidljiva i ne poznaje je po vanjskim formama i oblič­jima već po njenim utjccajima. Ona je ta koja čovjeku daje osjećaj i život.

 

DAR ŽIVOTA NALAZI SE U DUŠI

Postavlja se pitanje gdje je duša? Da li se ona nalazi u razumu pomoću kojeg razmišljamo, u rukama kojima prihvatamo stvari, u srcu koje nam kuca u grudima ili u stopalima pomoću kojih hodimo?

 

Gdje je ona i kako izgleda?

Kada ne znaš tajnu Allahovog stvorenja koje živi u tvome tijelu da li si onda u stanju da poznaješ tajnu Njegovog sveu­kupnog stvaranja? To je nemoguće!

Ti priželjkuješ da prvo rješiš problem koji se nalazi u tebi prije nego što izneseš sud o cjelokupnom čovječanstvu. Čo­vjek nije uspio u nastojanju da otkrije tajnu Aliahovog stva­ranja u njemu samome. Postavlja se pitanje da li onda može otkriti tajne Allahovog, dž.š., stvaranja u univerzumu? Čovjek to ne može ali se uzoholi i pokušava da dadne sud o stvarima koje su ljudskom umu nedokučive.

Ljudski razum ima svoje granice. On je sredstvo ljudsko­ga izbora na osnovu kojega se čovjek razlikuje od ostalih stvo­renja. Zadatak razuma je da bira između dobra i zla. Ali ljudski razum nije u stanju da prodre u ono što je Uzvišeni Allah učinio nepoznatim i skrivenim.

 

POSTOJANJE I NJEGOVA SPOZNAJA

Filozofi su zamorili svoje umove u pokušaju da shvate ono što je nadosjetilno ali se nikada ni za trenutak nisu zausta­vili i zapitali ko ih je obavijestio da postoji nešto što je nado­sjetilno. Obavijestila ih je urođena vjernička priroda čovjeka koja zna i osjeća da postoje i nadosjetilne stvari. Postavlja se pitanje da li se te stvari mogu spoznati ljudskim umom?

Odgovor je negativan, osim kada Uzvišeni Allah želi da nekom od Svojih stvorenja otkrije jednu od zemaljskih tajni. Uzvišeni svakoj generaciji ljudskoga roda otkrije neke od ze­maljskih tajni koje čovječanstvo prije nje nije poznavalo. Kada naučnik naiđe na tu tajnu u svome istraživanju Uzvišeni mu je otkrije. Ukoliko pak na tu tajnu ne naiđe naučnik Uzvišeni Allah nam je otkrije putem onoga što mi nazivamo zakonom slučajnosti. Međutim sud o slučajnosti nečega je plod mašte i prisutan je samo u ljudskom umu. Sve što se dešava na ovom svijetu, bilo malo ili veliko, uređeno je odredbom Uzvišenog Allaha. Njemu nije skriveno ništa što se dešava ma koliko to beznačajno bilo. Sve sc u univerzumu dešava s Njegovom do­zvolom. Na veličinu Uzvišenog Allaha ukazuje i činjenica da su sva događanja od stvaranja Zemlje do Sudnjega dana zapi­sana u Knjigu prije samoga stvaranja. Pročitajmo riječi Uzvi­šenog: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi… ” (El-Hadid, 22)

“U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne otpadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.” (El-En’am, 59)

Uzvišeni Allah je u Knjizi zapisao sva događanja u Uni­verzumu što nam kazuje da nema nečega što se zove slučaj­nost. Sve se dešava s preciznim poretkom i savršenim ustroj­stvom ali mi zbog nemogićnosti spoznaje tajni egzistencije to nazivamo slučajnošću.

Ustvari Uzvišeni Allah našem umu postepeno otkriva stvari što su bile zemaljske tajne koje nismo poznavali ali su one i uprkos našeg neznanja o njima postojale. Stoga može­mo zaključiti da postoji razlika između postojanja i spoznaje samoga postojanja. Milioni stvari postoje oko nas i vrše svoje životne uloge ali mi ne osjećamo njihovo prisustvo i pored tuga što se njima koristimo. To što mi ne poznajemo neke stvari ne znači da one ne postoje*.

Sažet ćemo ono o čemu smo govorili u ovom poglavlju riječima: Uzvišeni Allah je učinio da život nastaje od muške i ženske jedinke. Od svega je stvorio po par i razmnožavanje se ne može odviti putem jedinke jednoga spola već putem dvije jedinke različitih spolova. Allahova moć lije ograničena materijalnim uzrocima.

 

Život se u koninuitetu produžava od Adema, a.s., do Sud­njeg dana. Prenosi se s čovjeka na čovjeka. Kada dođe smrt život pojedinca se prekida.

Objasnili smo također da čovjek ne može doprijeti do taj­ne života ili načina početka stvaranja, jer tome nije prisustvo­vao. Čovjek nije uspio da spozna tajne svoga tijela odnosno svoju dušu kako će onda spoznati tajnu stvaranja cjelokupne planete.

Uzvišeni ljudskom razumu nije predodredio da bude sredstvo za spoznaju tajne života već je učinio da se putem razuma razmišlja o Allahovim dokazima na Zemlji da bi se čo­vjek uvjerio da je Uzvišeni Allah Stvoritelj univerzuma. Kada je dolazio poslanik donoseći Allahovu uputu trebalo je da ljudi prihvate i uzvjeruju u poslanstvo tog poslanika. Među­tim mnogi u uputu nisu vjerovali, neka nas Allah toga sačuva. Kada že*limo saznati tajnu života i smrti, potrebno je da znanje

o tome uzmemo od Allaha, dž.š., Koji je stvorio i život i smrt. Mi svakodnevno prelazimo iz života u smrt kada spavamo i iz smrti u život kada se budimo. Međutim mi ne obraćamo pažnju na to zbog našega nehaja i ograničenosti našeg uma. Čovjek se u svome životu pokorava najmanje dvjema zakoni- tostima — zakonitostima jave i sna.

Ovdje nam se nameće pitanje šta je to život? Tom temom ćemo se, ako Bog da, baviti u sljedećem poglavlju.

 

Odlomak iz knjige: Život i smrt

Autor: Muhammed M. Ša’ravi

Sarajevo 208.

Narudžbe na tel: 061 757 652

 

 

Akos.ba

Povezani članci

Provjerite također
Close