Znate li koji je islamski učenjak autor najveće knjige u historiji čovječanstva?
Islamska civilizacija je iznjedrila mnoge velikane, a da li ste znali da je među njima i autor najveće knjige u historiji ljudskog roda?
Ime tog mnogima nepoznatog islamskog učenjaka je Ali ibn Akil El-Bagdadi, rahimehullah, čije djelo Funun je napisano u više od 800 tomova!
Nadamo se da ćemo nakon čitanja ovog teksta poželjeti da slijedimo njegov primjer i ustrajnost na putu traženja korisne nauke.
Hafiz Ibn Redžeb el-Hanbeli u prvom tomu svog djela ‘Zejlu habekati-l-hanabile’, govoreći o biografiji Ali ibn Akila el-Bagdadija kaže: „Rođen je 431., a preselio je na ahiret 513. godine po Hidžri. Bio je jedan od čestitih ljudi ovoga svijeta, jedan od najpametnijih među sinovima Ademovim, čovjek velikog kapaciteta koji je posjedovao veliko znanje iz mnogih naučnih oblasti.“
Ovaj učenjak je napisao više od dvadeset djela iz više naučnih disciplina. Najveće djelo mu je Funun, koje se prema mišljenju više učenjaka, smatra najvećim djelom u historiji ljudskog roda jer ima preko 800 tomova. Ono sadrži veoma dragocjene podatke i napisano je u obliku predavanja iz oblasti tefsira, fikha, usulu-l-fikha, teologije, sintakse, jezika, poezije i historije. U djelu se spominju i rasprave i sastanci na kojima je Ibn Akil, rahimehullah, učestvovao, kao i njegova promišljanja o brojnim temama.
Hafiz Zehebi, rahimehullah, kaže: „Na svijetu nije napisana veća knjiga od ‘Fununa’. O ovome me je obavijestio čovjek koji je vidio još jedan tom poslije četiristotog toma ovog djela.“
Hafiz Ibn Redžeb kaže: „Imam Ibn Akil je uvijek bio zauzet naukom. Imao je sposobnost najvišeg stepena razmišljanja i vrlinu istraživanja tajanstvenih tema. Djelo Funun je posvetio svojim mislima i događajima iz života.“
Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: „Neki učenjaci su rekli da se ovo djelo sastoji iz više od osam stotina tomova.“ (Izvor: El-Kifti, Inbahur-ruvat ala enbahi-n-nuhat, Daru-l-kutubi- l-misrijje, 1374., III/79.)
Ibn Akil, rahimehullah, u predgovoru svog ‘Fununa’ govori o ljepotama i slasti traganja za naukom, pa kaže: „ Najljepša stvar na koju se može potrošiti vrijeme, kojom je duša zauzeta i približava se Allahu, ‘azze ve dželle, je traženja i stjecanje nauke. Traženja znanja čovjeka izvodi iz tame neznanja u svjetlost šerijata. Ono s čime je moja duša bila zauzeta i s čime sam vrijeme provodio je bila nauka. Nastavljam zapisivati sve podatke koje koristim, skupljajući i hvatajući svaku trenutnu misao posijanu u riječima učenjaka, u knjigama, na sastancima uleme i na skupovima dostojanstvenih ljudi. Dok radim ovaj posao, želja mi je da samo jedan dio časti pređe na men, jer se na ovaj način udaljavam od neznanja. Možda ću, ako tako nastavim, stići do stepena do kojih su dospjeli prijašnji učenjaci. Bavljenje naukom, iako možda odmah ne donosi korist, dovoljno je odstranjuje sve ono što je uzrok uludog trošenja vremena i na taj način čisti čovjekov odnos prema tim stvarima. Molim Uzvišenog Allaha da nas ne odvoji od Pravog puta. On mi je dovoljan, a kako je On divan Zaštitnik!“ (Izvor: Ebu-l-Vefa ibn Akil, El-Funun, El-Mektebetu-š-šarkijje, Bejrut, 1406.)
Ibnu-l-Dževzi, rahimehullah, u djelu El-Muntazam prenosi: „Kad se približila smrt i pojavili se njeni predznaci kod imama Ebu-l-Vefa ibn Akila, žene su počele plakati. Na to im je on rekao: „Pedeset godina sam stavljao svoje potpise na fetve u ime Allaha, ‘azze ve dželle. Ostavite me da se radujem mom odlasku ka Njemu.“
Nakon preseljenja na ahiret, ovaj veliki alim nije iza sebe ostavio ništa drugo, osim knjiga i jednog odijela koje je oblačio. Odijelo je vrijedilo taman onoliko koliko su košta ćefini u koje je umotan. Allah mu se smilovao i nagradio ga na najljepši način zbog njegovog doprinosa nauci!
Pripremio: Nedim Botić – Izvor: El-Asr
