Kazandžije na Baščaršiji: Umjetnici čija vještina lagano izumire

  – Vesna Bešić – Kazandžijski zanat je dio bosanskohercegovačke tradicije koji se i danas sačuvao u jednom od najljepših i najstarijih dijelova Sarajeva, Baščaršiji.

Mnoge ulice na Baščaršiji, srcu starog Sarajeva, nose nazive po starim zanatima. Jedni izrađuju predmete od bakra, drugi tašne, papuče, ćilime… Mnogi od tih zanata su se duboko ukorijenili u Sarajevu i postali dio bosanskohercegovačke tradicije.

Predmeti od bakra, naročito posuđe se nije samo kalajisalo nego i ukrašavalo različitim ornamentima koji su sačuvani i danas. Kazandžijski zanat se uglavnom prenosio sa koljena na koljeno, sa oca na sina i tako sa generacije na generaciju.

Zanat je u BiH došao sa dolaskom Osmanlija i od 16. stoljeća, na istom  mjestu gdje se nalazi i danas, napravljena je kazandžijska čaršija. 

Kazandžije su izrađivali posuđe od bakra, ali danas prave uglavnom suvenire. Međutim, ostao je i jedan mali dio onih koji čuvaju tradiciju ručne izrade predmeta od bakra, od šećerluka, ibrika, džezvi do sahana i tacni sa različitim mustrama.

Kuckanje iz jedne od kazandžijskih radnji privuklo je ekipu Anadolu Agency (AA) da uđe i vidi na čemu radi njen vlasnik.

Kazandžija Nijaz Jažić radio je na izradi šećerluka. Radi i priča o kazandžiluku nekada i sada. Pojašnjava da se u njegovoj porodici niko nije bavio ovim zanatom, svi su električari i doktori. 

Međutim, nakon što je Nijazov sin Kenan završio umjetničku školu za obradu metala počeli su se zanimati za ovaj zanat. 

Kako kaže za AA, jednostavno “se zaljubio” u ovaj zanat. Nekada električarski, zanat kojim se bavio i njegov otac, zamijenio je za kazandžiluk.

Radnju u kojoj je Nijazov otac, a kasnije i on, radio kao električar, pretvorio je u kazandžijsku. Sada se u njoj ručno izrađuju predmeti od bakra.

“Svaki zanat se radi sa ljubavlju, nebitno šta radio. Tako i ja ovaj zanat radim sa ljubavlju. Ne radimo klasiku, ali ni ono što rade drugi, upale mašine i izbacuju po sto servisa”, ispričao je Nijaz.

Prema njegovim riječima, u njegovoj radnji se nikada ne mogu naći dva ista servisa, džezve, ibrici…

“Uvijek radimo da to bude unikatan, jedan predmet. Ovdje ne možete naći dvije iste stvari. Radimo različite servise, džezve različitih veličina, tacne, šećerluke, ibrike”, pojasnio je Nijaz.

Tokom razgovora prisjeća se i djetinjstva kada je kao dječak posjećivao oca u radnji i divio se vještini starih kazandžija.

“Ja sam u ovoj ulici više od 40 godina. Ovdje je radio moj otac, električar, od 1955. godine. Ranije sam se bavio elektrikom. Kao dijete sam dolazio ovdje. Znao sam sve zanatlije, ali većina više nije među živima”, pojasnio je Nijaz.

Danas, prema njegovim riječima, kako umiru stare kazandžije, izumire i ovaj zanat.

“Djeca od starih kazandžija su se pretvorila u trgovce. Nabavljaju stvari iz drugih zemalja. Većinom se sve svodi na trgovinu, kupuju stare stvari i preprodaju. Ne rade ručno. Gubi se tradicija kazandžija na Baščaršiji”, ispričao je Nijaz.

Međutim, kako kaže, i danas postoje prave kazandžije koje su se izgubile u ovoj trgovini.

Dok kucka po novom bakrenom šećerluku pokazuje nam na mustre koje stoje okačene pored radnog stola.

Pojašnjava da su stare više od 100 godina.

“Mustre za ukrašavanje predmeta, koje su stare više od 100 godina, poklonio mi je unuk od jednog mog komšije koji je umro. On se prije bavio kazandžilukom, međutim, njegov unuk to nije naslijedio od njega. Kada je vidio šta mi radimo i čime se bavimo donio mi je mustre i alat da koristim”, kazao je Nijaz za AA.

Dodaje da su u ulici gdje se nalazi njegova radnja, ostala samo trojica koji koriste prostore koje su im ostavili njihovi očevi.

Kazandžiluk će vremenom izumrijeti jer je danas malo ljudi koji ručno rade većinu predmeta od bakra. Izgubit će se tradicija kazandžijske čaršije u Sarajevu.

Anadolija