Ne pripisuj sebi ono što ti je Allah podario

Tvoj sin je dobar, čestit i uspješan.

Ne zato što si ti otac kojem nema ravnog, već zato što ga je Allah uputio i ukazao Svoju blagost tebi i tvome djetetu.

Tvoja supruga te voli, nastoji da ti udovolji i poslušna ti je.

Ne zato što si ti najbolji među muškarcima i osvajač ženskih srca, već zato što je Allah Svojom blagošću spustio smiraj u njeno srce, omilio joj tebe i dao joj da kod tebe prihvati ono što mnoge druge žene možda ne bi prihvatile kod svojih muževa.

I to što ti je Allah dao da budeš prihvaćen kod svoga nadređenog ili među kolegama na poslu nije zato što si najsposobniji među zaposlenicima niti zato što znaš osvojiti srca svojih šefova.

To može biti Allahova zaštita kojom je prekrio tvoje nedostatke, a možda i uslišana dova tvojih roditelja.

Nekada zaboravimo ova značenja, pa nas Allah prepusti nama samima.

Tada se iskrivi ono što je bilo pravo i pokvari ono što je bilo dobro.

Nisi bolji od Nuha, a.s., niti si Allahu bliži od njega, pa ipak su među članovima njegove porodice bili supruga koja je živjela uz njega, a nije povjerovala, i sin za čiji je spas učinio sve što je mogao.

Nisi ni kod Allaha počašćeniji od Luta, a.s., čija je supruga ustrajala na putu koji ju je odveo među stanovnike Vatre, iako je pred sobom gledala čovjeka koji je živio životom Allahovog poslanika.

Svi smo mi siromašni i nemoćni pred Allahom.

Allah nad nama provodi Svoje odredbe i mudrosti, a nama pokazuje onoliko uzroka koliko naši umovi mogu razumjeti.

Ali kada čovjek kojem je Allah sačuvao porodicu počne gledati onoga ko je iskušan kao nekoga ko ne zna ono što on zna i nije sposoban učiniti ono što on čini, tada počinje opasnost.

To je znak da u srcu postoji nešto što još nije očišćeno. Uputa dolazi s neba. Prihvaćenost među ljudima, opskrba i čestitost čisti su Allahovi darovi.

Mi smo samo vidljivi uzroci. Ovo govorim zato što često primjećujem prikrivenu nadmenost koja izbija iz nečijih riječi dok govori o iskušenju kćerke svoga prijatelja, teškoj naravi supruge svoga komšije ili sinu svoga rođaka koji je krenuo pogrešnim putem.

Brzo počnu poređenja i prikrivene opaske kojima se tuđa kuća spušta, a vlastita uzdiže. Kao da je čovjek uputu izvadio iz vlastitog džepa i podijelio je svojoj supruzi i djeci.

Bez Allaha mi smo ništa. Da Allah nije ukazao Svoju blagodat Ibrahimu, a.s., ne bi mu podario sina obdarenog znanjem.

Da, moraš ulagati trud. Moraš odgajati svoju djecu i lijepo brinuti o svojoj porodici.

Ali sve to čini sa čvrstim uvjerenjem da si ti samo uzrok. Hoće li taj uzrok donijeti rezultat ili neće, nije u tvojim rukama, već u rukama tvoga Gospodara.

Onaj ko je danas krenuo pogrešnim putem sutra može postati dobar. A onaj ko je danas dobar sutra može krenuti pogrešnim putem.

Zato budite skromni i držite se Pravoga puta, Allah vam se smilovao, vi koji u sebi nosite prikrivenu zadivljenost samima sobom.

Jer da nije Allaha, uputa ne bi sišla ni u jednu kuću niti bi pronašla put do ijednog srca.

Halid Hamdi
Prijevod i obrada: akos.ba