Kako je Fatima r.a., tražila poslugu u kući

Domovi Poslanikove porodice nisu bili dvorci udobnosti niti je blizina Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, značila lagodan život bez teškoća. Bio je to život ispunjen trudom, u kojem su se odgovornosti nosile zajedno s imanom. Tamo gdje su se čestitost i teškoća susretale, a skromnost prožimala običnu svakodnevicu, vidimo kako se duše odgajaju da snagu pronalaze u sebi, umjesto da se oslanjaju samo na pomoć izvana. Iz takvog života dolazi nam događaj koji ne govori samo o umoru tijela nego i o odgoju srca.

Fatima, radijallahu anha, miljenica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, požalila se Aliji, radijallahu anhu, na iscrpljenost od kućnih poslova. Ispričala mu je da je toliko mljela žrvnjem da joj je ostavio tragove na ruci, nosila vodu u mješini da joj je ostavila tragove na vratu i mela kuću da joj se odjeća prekrila prašinom.

Alija joj je rekao: „Tvome ocu dovedeni su zarobljenici. Kada bi otišla do njega i zamolila ga za slugu!“

Fatima, radijallahu anha, otišla je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ali je kod njega zatekla ljude, pa mu se nije obratila pred njima. Aiši, radijallahu anha, povjerila je razlog svog dolaska i vratila se kući.

Kada su se ljudi razišli, Aiša je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kazala zbog čega je Fatima dolazila. Otišao je njenoj kući, a ona i Alija već su bili legli. Zatražio je dozvolu i ušao, pa im rekao: „Hoćete li da vas uputim na nešto što je vrednije i bolje od onoga što ste tražili? Kada legnete, ili kada odete u postelju, recite 33 puta ‘subhanallah’, 33 puta ‘elhamdulillah’ i 34 puta ‘Allahu ekber’, to vam je bolje od sluge.“ (Bilježe Buhari i Muslim)

To je Fatima, radijallahu anha, prvakinja žena svjetova i dio srca svoga oca: melje žito dok joj žrvanj ne ostavi tragove na ruci, donosi vodu u mješini dok joj ona ne ostavi tragove na vratu i mete kuću dok joj prašina ne prekrije odjeću. Je li išta od toga umanjilo njenu vrijednost kod muža, oca ili Gospodara?!

Naravno, nema ništa loše u tome da žena ima pomoćnicu koja će joj pomagati u kućnim poslovima. To je, tako mi Allaha, naporan i težak posao! Plemenit je muž koji, kada mu materijalne prilike dopuštaju, osigura supruzi pomoćnicu. A još je plemenitije kada otac vidi stanje svoje kćerke, sažali se na nju i sam joj osigura pomoć. Ipak, to ne poništava odgovornost supruge za kućne poslove, kao što je muž odgovoran za rad izvan kuće i njeno izdržavanje, ali i za pomaganje u kućnim poslovima, jer i to pripada lijepom bračnom životu.

Među iskušenjima našeg vremena jesu i glasovi koji, u ime ženske slobode, pokušavaju srušiti domove u kojima se živi čestito i snalazi s onim što je dostupno. Ženin rad u vlastitom domu predstavljaju kao ropstvo i ponižavanje ljudskog dostojanstva. Ne znam gdje je poniženje u tome da supruga svojoj porodici pripremi hranu vlastitim rukama, opere njihovu odjeću i očisti svoj dom!

Ako se kaže da je to naporno i teško, s tim ćemo se složiti bez ikakve zadrške. Ali takav je život: svako ima svoju ulogu i svaki posao svoje teškoće. Predstavljati to kao robovanje i ponižavanje žene besmislena je tvrdnja. Ženska sloboda ne ostvaruje se oduzimanjem njene prirodne želje da bude majka, supruga i domaćica, nego uvažavanjem i poštovanjem onoga što radi, riječima i djelima: lijepom riječju, priznavanjem važnosti njene uloge, povremenim poklonom, zagrljajem i poljupcem u čelo i ruku.

Fatima, radijallahu anha, nije bila robinja niti joj je dostojanstvo bilo poniženo zato što se umarala radeći u svom domu. Alija joj nije uskratio pomoćnicu zato što ju je želio iscrpljivati, nego zato što nije imao novca. A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije joj dao slugu jer je bio pravedan: da je dao svojoj kćerki, morao bi isto dati i svakoj drugoj ženi u Medini.

Budite ponosne na sebe! Bez vas domovi ne bi ni nastali ni opstali. U svakom poslu nadajte se nagradi. Ako je zalogaj koji muž stavi u usta svojoj supruzi sadaka, kakva li tek nagrada pripada onoj koja kuha da bi nahranila porodicu i pere odjeću da bi je čistu obukli!

A vi, muškarci, nemojte im i vi otežavati uz sve teškoće života. Pomozite im! Nije sramota oprati tanjir umjesto nje niti je poniženje pokupiti veš. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomagao je svojoj porodici, krpio odjeću, popravljao obuću i muzao ovcu, a bio je prvak među ljudima.

Aiša, radijallahu anha, o njegovom ponašanju u kući kazala je: „Pomagao bi ukućanima. A kad bi nastupilo vrijeme namaza, otišao bi na namaz.“ (Bilježi Buhari)

Postupak Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prema kćerki iznova nas uči značenju dostojanstva i pravde u našim domovima. Dostojanstvo nije uvijek u lahkim obavezama, nego i u velikoj nagradi kada se odgovornost izvršava s iskrenom namjerom. Pravda nije samo u jednakosti vidljivog davanja nego i u mudroj raspodjeli i brizi za sve.

Domovi koje vode ljubav i samilost, u kojima svako ulaže trud u okviru svoje odgovornosti, imaju više snage da opstanu i bliži su vjerovjesničkoj uputi. Ko u svakodnevnim poslovima bude svjestan nagrade i bude njegovao lijepe odnose riječima i djelima, svoj će trud pretvoriti u ibadet, dom u smiraj, a život u približavanje Allahu.

Edhem Sharkavi

Prijevod i obrada: akos.ba