Djeca Gaze: Između šatora i redova za vodu

Dolaskom ljeta ponovo se produbljuje patnja hiljada palestinskih porodica u Pojasu Gaze. Nije riječ samo o teškim ekonomskim i humanitarnim uslovima, već i o velikoj praznini u kojoj žive djeca, usljed gotovo potpunog nedostatka mjesta za igru, zabavu i sigurnih prostora gdje bi mogla provoditi vrijeme daleko od svakodnevnih životnih pritisaka.

Po završetku školske godine porodice se suočavaju s ozbiljnim problemom. Nema uređenih javnih parkova niti odgovarajućih sadržaja za djecu, dok teška ekonomska situacija i rast troškova života onemogućavaju bilo kakve alternativne aktivnosti koje bi djeci olakšale svakodnevicu.

Praznina bez izlaza

„Umm Halid“, majka četvero djece iz izbjegličkog kampa Nuseirat, kaže da je ono što je najviše brine tokom ljetnog raspusta upravo nemoć da svojoj djeci pruži bilo kakav prostor za odmor i razonodu.

U razgovoru za Palestinski informativni centar kaže:

„Djeca se probude ujutro i nemaju šta raditi. Nema mjesta za igru niti organizovanih aktivnosti. Čak i najjednostavniji izlazak danas zahtijeva troškove koje ne možemo podnijeti. Svaki dan gledam kako njihovi sati prolaze između četiri zida kuće ili uskih ulica kampa i osjećam se bespomoćno.“

Smatra da ne bi smjelo postati normalno da djeca svoje dane provode čekajući u redovima za vodu ili tražeći obrok u humanitarnim kuhinjama.

„Djeca imaju pravo da žive svoje djetinjstvo u miru“, naglašava ona.

Slično govori i „Ebu Imad“, otac petero djece, koji ističe da djeca najveći dio vremena provode između šatora i prenapučenih domova, što ostavlja ozbiljne posljedice na njihovo psihičko stanje i ponašanje.

„Dijete treba kretanje, igru, prijatelje i otvoren prostor. Naša djeca danas su lišena i najosnovnijih prava. Sve češće primjećujemo nervozu, dosadu i napetost, a nemamo stvarna rješenja za taj problem“, kaže on.

Čak je i more postalo nedostižno

Iako je obala Gaze prije i poslije rata predstavljala gotovo jedini prirodni prostor za predah mnogim porodicama, odlazak na more danas više nije dostupan svima.

„Umm Salim“, koja živi u kampu Maghazi u centralnom dijelu Gaze, objašnjava da je čak i pomisao na jednostavan porodični odlazak na plažu postala finansijski teret.

„Samo troškovi prevoza predstavljaju veliko opterećenje, posebno za porodice s više djece. Djeca često požele otići na more, ali mi smo primorani odbiti ih zbog teške finansijske situacije i nedostatka sigurnog i pristupačnog prevoza“, kaže ona.

Njeno mišljenje dijeli i otac Samer, koji ističe da se većina porodica nalazi u tako teškoj ekonomskoj situaciji da je sva pažnja usmjerena na osiguravanje osnovnih životnih potreba.

„Kada prihod porodice jedva pokriva hranu i najnužnije troškove, svaka zabavna aktivnost postaje luksuz o kojem se ne može ni razmišljati. A djeca su ta koja najviše ispaštaju“, kaže on.

Sve veći teret i zabrinjavajući podaci

Stručnjaci upozoravaju da dugotrajna nekativnost djece, posebno u sredini koja godinama prolazi kroz krize i ratna razaranja, može dovesti do ozbiljnog pogoršanja njihovog psihičkog stanja, povećanja osjećaja anksioznosti, izolacije i gubitka motivacije za učenje i društveni život.

Naglašavaju da su djeci potrebni organizovani programi, aktivnosti i sigurni prostori za igru i druženje, jer su oni sastavni dio zdravog razvoja i psihološke podrške.

Prema najnovijim podacima koje je u maju 2026. godine objavio UNICEF kroz „Procjenu stanja djece u Gazi“, mala djeca odrastaju bez sigurnog i podsticajnog okruženja neophodnog za njihov razvoj, dok starija djeca trpe dugotrajne prekide obrazovanja i gubitak prilika za društveni i emocionalni razvoj.

UNICEF navodi da većina djece u Gazi i dalje živi posljedice višestrukih raseljavanja i uskraćenosti osnovnih usluga, te da postoji hitna potreba za osiguravanjem obrazovnih i sigurnih prostora koji bi djeci pomogli da se oporave i vrate barem dio normalnog života.

U drugom izvještaju UNICEF je upozorio da oko 800.000 djece u Gazi i dalje živi u veoma teškim uslovima raseljenosti, dok programi „Povratka učenju“ i sigurni prostori za djecu ostaju među najvažnijim humanitarnim potrebama.

S druge strane, Agencija Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice (UNRWA) saopćila je da je tokom proteklog perioda pružila stotine hiljada sesija psihološke i socijalne podrške djeci i raseljenim osobama, što jasno pokazuje razmjere psiholoških posljedica koje rat i dugotrajna kriza ostavljaju na najmlađe.

Između teške svakodnevice i gotovo  potpunog nedostatka prostora za igru i odmor, djeca Gaze ulaze u još jedno ljeto lišeno najosnovnijih obilježja normalnog djetinjstva. Istovremeno se nastavljaju apeli roditelja i društvenih organizacija da se osiguraju programi i sigurni prostori koji bi djeci omogućili da se igraju, uče i barem djelimično vrate izgubljeno djetinjstvo.

Izvor: palinfo.com

Prijevod i obrada: akos.ba