Korištenje telefona kod djece između potrebe i opasnosti

U vremenu u kojem je tehnologija zavladala gotovo svim aspektima života, pametni uređaji više nisu sredstvo zabave samo za odrasle, već su postali stalni pratilac djece u njihovim domovima, školama i slobodnom vremenu.

A s ovim širenjem pojavila su se ozbiljna pitanja o utjecaju mobilnih telefona na dječiju psihu i ponašanje, na njihov školski uspjeh i mentalni razvoj, kao i na njihov vjerski odgoj i izgradnju identiteta.

Da li je telefon nužnost od koje se ne može pobjeći? Ili opasnost od koje treba biti oprezan?

U ovom tekstu „Korištenje telefona kod djece između potrebe i opasnosti“ detaljno ćemo razmotriti ovu temu sa odgojnog, ponašajnog i intelektualnog aspekta, uz predstavljanje šerijatskih i praktičnih smjernica za pravilno korištenje ovog sredstva.

Prvo: Psihološki utjecaji korištenja mobilnih telefona

Mobilni telefon postao je sastavni dio života mnoge djece u ovom vremenu, ne samo kao sredstvo za učenje ili zabavu, nego kao brz i uvijek dostupan izvor razonode i okupacije.

Međutim, ovako snažno prisustvo telefona u životu djeteta nije bez dubokih psiholoških i ponašajnih posljedica, koje se postepeno pojavljuju s vremenom, posebno kada se dijete prepusti korištenju uređaja bez nadzora i kontrole.

A – Vezanost i povlačenje u sebe

Vezanost za telefon kod djece jasno se primjećuje kroz njihovo svakodnevno ponašanje; postaju tužni ili nervozni kada im se zabrani korištenje telefona, insistiraju na njemu kao da je neodvojivi dio njih samih, a neka djeca čak reagiraju napadima plača i vike čim im se uređaj oduzme.

S vremenom telefon prestaje biti samo alat i postaje glavni centar pažnje. Dijete se povlači u sebe, udaljava od porodice, gubi interes za igru s vršnjacima i razgovor s roditeljima, a virtualni svijet počinje oblikovati njegovo stvarno ponašanje. Takvo udaljavanje od stvarnog svijeta slabi djetetove društvene vještine i sposobnost komunikacije s drugima.

Najizraženiji oblici ovog utjecaja su:

• bolesna vezanost za telefon i odbijanje odvajanja od njega,
• slabljenje emotivne i društvene povezanosti s porodicom,
• zanemarivanje prirodnih aktivnosti poput razgovora, igre i posjeta.

B – Psihološki i emotivni poremećaji

Nekontrolirano i stihijsko korištenje telefona može izazvati stvarne psihološke poremećaje kod djeteta, poput anksioznosti, promjena raspoloženja, nagle razdražljivosti, pa čak i dječije depresije.

Digitalni sadržaj prepun je psiholoških utjecaja koje dijete često nije sposobno razumjeti, poput scena nasilja, površnih takmičenja ili sadržaja koji izazivaju strah i tugu.

Pretjerano korištenje telefona noću remeti san djeteta i smanjuje kvalitet odmora, što negativno utiče na njegovo raspoloženje i koncentraciju u školi.

Također, dijete može biti izloženo elektronskom nasilju i uznemiravanju, a da ne razumije ono što vidi niti zna kako da se s tim nosi, pa se u njemu razvijaju osjećaji straha, nesigurnosti i nemoći.

Najčešće psihološke posljedice su:

• iznenadni napadi straha ili anksioznosti,
• poremećaj sna zbog dugog boravka uz telefon,
• promjene raspoloženja zbog neprimjerenog sadržaja,
• mogućnost izloženosti digitalnom nasilju i traumama bez zaštite.

Drugo: Utjecaj na mentalne sposobnosti i školski uspjeh

Aktivan i organiziran um jedan je od najvažnijih temelja zdravog razvoja djeteta. To se postiže kroz uravnoteženo obrazovno okruženje zasnovano na koncentraciji, postepenom razumijevanju i mentalnoj disciplini. Međutim, ulazak mobilnih telefona u svakodnevicu djece promijenio je mnogo toga.

Umjesto da informacije usvajaju kroz razmišljanje i analizu, djeca se navikavaju na brzo i površno primanje sadržaja, stalno prelazeći s jednog videa ili aplikacije na drugu bez jasne povezanosti, što dugoročno slabi njihove mentalne sposobnosti.

A – Rastresenost i slabija koncentracija

Ovo se manifestira kroz više oblika ponašanja:

• dijete naviknuto na brzo digitalno pregledanje teško prati školske aktivnosti koje zahtijevaju strpljenje i kontinuitet,
• pažnja mu slabi jer je mozak naviknut na stalno prebacivanje između tema,
• teško razumije složene upute ili zadatke koji zahtijevaju logičan slijed koraka.

B – Slabljenje pamćenja i sposobnosti razumijevanja

Dugoročno pamćenje, logičko razmišljanje i obrada informacija razvijaju se kroz organizirano čitanje i odgoj. Kada se to zamijeni brzim sadržajem s telefona, te sposobnosti postepeno slabe.

Među negativnim posljedicama su:

• informacije ostaju površne i kratkotrajne,
• slabi sposobnost povezivanja misli i ideja,
• smanjuje se jezički fond i sposobnost izražavanja zbog manjka kvalitetnog čitanja i slušanja.

Sve to na kraju dovodi do slabijeg školskog uspjeha, poteškoća u izvršavanju školskih obaveza i odbojnosti prema učenju.

Treće: Utjecaj na fizički i zdravstveni razvoj

Djetinjstvo nije samo faza intelektualnog i emocionalnog razvoja, nego i veoma važan period fizičkog razvoja organizma. U toj osjetljivoj fazi djetetu su potrebni kretanje, kvalitetan san, kontakt s okruženjem i zdrava ishrana.

Pretjerano korištenje telefona narušava ovu prirodnu ravnotežu i uzrokuje zdravstvene posljedice koje možda nisu odmah vidljive, ali se kasnije jasno odražavaju na ponašanje, energiju i svakodnevne navike djeteta.

Dugotrajno sjedenje pred ekranom utiče na oči, mozak, mišiće i motorički razvoj.

A – Problemi s vidom i nervnim sistemom

• Dugotrajno gledanje u ekran uzrokuje zamor očiju, suhoću i zamagljen vid.
• Zračenja pametnih uređaja, iako slaba, i dalje izazivaju zabrinutost zbog mogućeg utjecaja na dječiji nervni sistem.
• Noćno korištenje telefona remeti lučenje melatonina, hormona odgovornog za san.

B – Slabljenje fizičke aktivnosti

Dijete je po prirodi aktivno biće koje voli trčanje, istraživanje i igru. Međutim, telefon često zamjenjuje te aktivnosti.

Posljedice su:

• smanjena fizička aktivnost,
• slabija kondicija i povećanje tjelesne težine,
• sporiji razvoj motoričkih sposobnosti.

Četvrto: Utjecaj na vrijednosti i vjerski identitet

Jedna od najvažnijih zadaća odgoja jeste usađivanje vrijednosti i izgradnja vjerskog i moralnog identiteta. Dijete se postepeno oblikuje kroz ono što sluša, vidi i proživljava.

Porodica, škola, društvo i džamija tradicionalno su bili glavni odgojni oslonci. Međutim, mobilni telefoni postali su snažan konkurent tim odgojnim sredinama, pa čak i prijetnja kada se koriste bez nadzora.

Dijete je putem telefona izloženo sadržajima koji mogu nositi ideje, ponašanja i vrijednosti koje ono nije sposobno kritički procijeniti.

S vremenom ono što vidi preko ekrana može postati snažnije od savjeta roditelja ili učitelja, a upravo je to jedna od najvećih opasnosti za njegov vjerski i moralni identitet.

A – Izloženost zbunjujućim idejama

Dijete može naići na sadržaje koji ismijavaju vjeru, promovišu pogrešne vrijednosti ili uljepšavaju grijeh i nemoral.

Neke igre i aplikacije prenose iskrivljene predstave o porodici, muškarcu i ženi, ili promovišu neograničenu slobodu bez moralnih granica.

Ako se s djetetom ne razgovara o onome što gleda, takve ideje se postepeno ukorjenjuju u njegovom razmišljanju.

B – Odsustvo roditeljskog usmjerenja

Opasnost nije samo u telefonu, nego i u odsustvu roditelja koji će razgovarati, pojasniti i usmjeriti dijete.

Ako dijete ostane samo sa svojim telefonom, uređaj postaje njegov odgajatelj, učitelj i vodič.

Peto: Odgojne i šerijatske smjernice za korištenje telefona

Pristup telefonima ne smije biti zasnovan ni na potpunoj zabrani ni na potpunoj slobodi, nego na uravnoteženom pristupu.

Telefon sam po sebi nije ni apsolutno zlo ni apsolutno dobro; njegova vrijednost zavisi od načina korištenja.

A – Ravnoteža između zabrane i dozvole

• Dijete ne treba dobiti telefon samo zato što insistira ili zato što ga imaju druga djeca.
• Ne treba ga ni potpuno izolirati od tehnologije, već ga postepeno učiti pravilnom korištenju.
• Roditelji trebaju pratiti sadržaj kojem je dijete izloženo i vrijeme koje provodi uz uređaj.

B – Praktični koraci

• odrediti ograničeno dnevno vrijeme korištenja,
• pratiti sadržaje i aplikacije,
• razgovarati s djetetom o onome što gleda,
• koristiti roditeljske kontrole,
• povezati korištenje telefona s odgovornim ponašanjem.

Šesto: Odgojne alternative telefonima

Kada roditelji ograniče korištenje telefona, dijete često pita: „A šta onda da radim?“

To pitanje zahtijeva stvarne alternative koje će zadovoljiti njegove psihološke, društvene i intelektualne potrebe.

A – Aktivnosti koje mogu zamijeniti digitalnu okupaciju

• zajedničko čitanje priča,
• crtanje, bojenje i kreativni radovi,
• sportske aktivnosti,
• edukativne radionice i druženja,
• učenje Kur’ana i aktivnosti u džamiji.

B – Uključivanje djeteta u porodični život

• davanje jednostavnih odgovornosti,
• učenje organizacije vremena,
• jačanje porodičnih odnosa i zajedničkog vremena bez uređaja.

Ako dijete pronađe ispunjen, zanimljiv i topao alternativni svijet, mnogo će lakše ostaviti telefon bez prisile.

Zaključak

Prisustvo mobilnih telefona u životu djece zahtijeva budan odgoj, svijest o opasnostima tehnologije i razumijevanje njenog utjecaja na psihu, razum i vjeru.

Rješenje nije ni potpuna zabrana ni slijepo prepuštanje, nego mudro usmjeravanje, stalni nadzor i stvaranje zdravih alternativa koje će pomoći djetetu da koristi tehnologiju svjesno, a ne da tehnologija oblikuje njega bez kontrole.

Prijevod i obrada: akos.ba