Sultan Sulejmanova Atik džamija u Bijeljini – najstarija sačuvana građevina u Semberiji i Posavini

Bijeljina je bosanski grad, smješten u Semberiji na krajnjem sjeveroistoku naše domovine. Bijeljina je nekada bila bošnjačka i muslimanska kasaba sa velikim brojem alima i hafiza, kao što je i većina urbanih sredina u Bosni nekada bila. Primjera radi 1939. godine Bijeljina je imala čak 15 živućih hafiza iako je imala samo 9 000 Bošnjaka, od 13 000 tadašnjih stanovnika Bijeljine. U Bijeljini je postojalo 9 džamija (6 istovremeno), 2 tekije, muška medresa, ženska medresa, ruždija, više turbeta, pet mekteba, mala kiraethana, velika kiraethana, hamam, veliki broj vakufskih dućana i zemljišnih posjeda, nekoliko imamskih kuća i drugih objekata. Bijeljinski vakuf je počeo nestajati za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Vrhunac urbicida nad bijeljinskim muslimanima dostignut je za vrijeme komunsitičkog jugoslovenskog režima, da bi svoj epilog dobio u Agresiji na Republiku BiH 1992-1995.

Treba naglasiti da je i većina profanih objekata bijeljinske muslimanske kulturne baštine nestala do danas u tom urbicidu. Na primjer, dvor Ali-paše Fidahića, jedan od najvelelepnijih stambenih objekata u Bosni, kuća Imamovića, najstariji stambeni objekat u Bijeljini iz 1820-ih. godina, hanovi i brojne druge stare begovske i aginske kuće – sve je to porušeno, što milom što silom, ipak više silom.

Danas MIZ Bijeljina obnavlja porušene vjerske (sakralne) objekte, ali ne samo to. MIZ Bijeljina sprječava, onoliko koliko je u mogućnosti, uništavanje preostalih profanih objekata. O tome najbolje svjedoči kupovina stare velelebne Pašića kuće u centru Bijeljine kojom je MIZ Bijeljina ne samo sprječila njeno moguće rušenje u budućnosti, već je uključila u budući kompleks Bošnjačkog školskog centra u Bijeljini.

Među vjerskim objektima koji se obnavljaju treba istaći obnovljenu Sultan Sulejmanovu Atik džamiju. Povodom svečanog otvorenja Sultan Sulejmanove Atik džamije, inače najstarijeg sačuvanog objekta na područje Posavine i Semberije. Otvaranje će se zbiti 16. avgusta 2014. godine, te bi bio red kazati koju riječ o historijatu same džamije i njenoj obnovi.

Sultan Sulejmanova džamija je ujedno najstarija džamija u Bijeljini i najstarija građevina na području Posavine i Semberije. Izgrađena je u razdoblju između 1521. i 1566. godine. Moguće da je izgrađena odmah po zauzimanju Bijeljine 1521. godine. Budući da je najstarija, u dokumentima, a i među narodom zvana je Atik džamija. Po svom vakifu sultan Sulejmanu Veličanstvenom dobila je ime Sulejmanija. U narodu je poznata i kao Carska džamija. Od njenog postanka pa do iza II svjetsko rata oko džamije je bilo mezarje u kome su ukopavani bijeljinski uglednici. Mezarja oko džamije danas nema, jer je na njemu komunistička vlast nakon II svjetskog rata sagradila trg sa šetalištem i parkom, asfaltni put, zgradu suda, te nekoliko poslovnih objekata. Samo je preostalo nekoliko kaburova na južnoj strani džamije.

Hazburško-osmanski rat 1716-1718. godine jedan je od najcrnjih razdoblja postojanja Atik džamije. Naime, nakon herojskog petodnevnog otpora Bijeljina je 1716. godine pala u hazburške ruke, a njeni Bijeljinci, jer su bili muslimani, poubijani ili protjerani. Tom prilikom je džamija teško oštećena. Najvjerovatnije je tada džamija ostala bez svoje kupole. Džamije je odmah pretvorena u katoličku crkvu, te je za vrijeme hazburške okupacije, sve do 1739. godine služila kao katolička crkva. Beogradskim mirom 1739. godine Bijeljina i njena Sultan Sulejmanova Atik džamija ponovo dolaze u ruke Osmanlija. Muslimani se polahko vraćaju u Bijeljini, tako da je džamija 1758/59. godine ponovo vraćena u džamiju.

Džamije je renovirana 1893. godine. Tada je sazidana nova munara od opeke, visine 20 metara, a iznad džamije postavljen je tarih na osmanskom turskom jeziku koji govori o obnovi iz 1893. godine: Ova časna Sultan Sulejmanova džamija obnovljena je 1311. godine. Munara je povišena za desetak metara 1912. godine, kada je dodata druga šerefa, čime je munara dobila sadašnju visinu od 30,5 metara. Zanimljivo je za spomenuti da je Atik džamija od te 1912. godine, pa sve do kraja Drugog svjetsko rata bila jedina džamija sa dva šerefeta u Bosni, i jedna od najviših. Inače, Unutrašnje dimenzije džamije iznose 11,5×21, m sa zidovima debljine 1 metar. Visina džamije do strehe je 7,55 metara.

O Atik džamiji rah. hafiz Abdulah Budimlija, rodom Fočak, a dugogodišnji bijeljinski imam, hatib i glavni imam, u knjizi Moja sjećanja je zapisao:

S obzirom da je Atik džamija bila glavna džamija u gradu Bijeljini, austrougarski car Franjo Josip poklonio je toj džamiji dva ćilima, koja su pokrivala cijelu džamiju, kao što je poklonio i Aladža džamiji u Foči, koji je bio težak oko 300 kg i od jednog komada. U Atik džamiji bilo je još vrijednih ćilima i sedžada. Po pričanju mog predhodnika, imama Atik džamije rahmetli Hajdar ef. Tešnjakovića, da je fabrika ćilima iz Sarajeva nudila da zastre cijelu džamiju u zamjenu za jednu sedžadu, koja je imala veliku vrijednost. U džamiji su bila dva veća sanduka, u jednom su bilo pohranjeni stari kitabi i rukopisi, među kojima je bio jedan rukopis Kur’ana od prije 400 godina, velike vrijednosti. Sve je to bilo pod ključem, a u drugom sanduku su bili pohranjeni kamenčići, koji su se nosili na Drinu prilikom učenja kišnih dova. Bilo je i jedno sanduče, koje je stajalo na mimberu, u kojima su stajali džuzovi Kur’ana iz kojih se učila mukabela, koje je uvakufio rahmetli hadži Alibeg Zulfikarpašić iz Foče, a živio u Istanbulu.

Sultan Sulejmanova Atik džamija barbarski je srušena u razdoblju od 13. do 15. marta 1993. godine po direktivi najviših organa vlasti u Republici Srpskoj. Tačnije, tri jutra Bijeljinom su odjekivale eksplozije detoniranog eksploziva kojim su barbarski rušene i na kraju srušene sve bijeljinske džamije. Sve starine Atik džamije, uključujući i one koje su spomenute u gorecitiranom zapisu hafiza Budimlije, su uništene.

Na kraju rata od prijeratnih 26 000 bijeljinskih Bošnjaka ostalo je njih manje od 2000, većim dijelom starih, iznemoglih i zaboravljenih. U ratu i prvim poslijeratnim godinama imamsku dužnost u Bijeljini obavljao je Hasan ef. Okanović, bijeljinski imam u penziji.

Prvi od bošnjačkih zvaničnika koji je posjetio Bijeljinu bio je Husein ef. Kavazović, tadašnji muftija tuzlanski. Posjeta je pala na 23. februar 1997. godine. Sa muftijom bio je tadašnji njegov saradnik hfz. Abdulah ef. Budimlija i njegov zamjenik Besim ef. Čanić, inače predratni glavni imam MIZ Bijeljina. Prva poslijeratna sjednica Izvršnog odbora MIZ Bijeljina održana je 14. februara 1998. godine i na njoj se govorilo o aktuelnim problemima. Islamska zajednica je time obnovila svoj rad na području Bijeljine. Nizali su se dopisi, zahtjevi i sastanci – desetine sastanka i stotine sati pregovora da se muslimanima vrati ono što im pripada i što je silom oteto, srušeno, opljačkano.

Prvi zajednički bajram namaz i to ramazanski klanjan je 19. januara 1999. u kući porodice Kamarašević. Hutbu je održao i bajram-namaz predvoio gorespomenutiHasan ef. Okanović, a ezan proučio Damir Salkanović, sadašnji sekretar MIZ Bijeljina. Dom za ljudska prava BiH 6. decembra 2000. objavio je odluku kojom se nalaže RS da najkasnije u roku od tri mjeseca izda dozvole za gradnju svih pet džamija u Bijeljini i Sulejmanije džamije u Janji. To, naravno, nije ispoštovano. Dozvole su dodjeljene tek 23. januara 2002. godine. Tako je obnova džamije počela decembra 2002. godine. Pošto su prilikom iskopavanja temelja pronađeni srednjovjekovni stećci, gradnja je pod pritiskom općinskih vlasti obustavljena. Mirko Babić, direktor Muzeja Semberije, poznat po svojim historijskim neutemeljenim i nacionalistički obojenim stavovima, izašao je u javnost sa tvrdnjom da su ti pronađeni stećci srpski srednjovjekovni spomenici i da je Atik džamija izgrađena na temeljima srpske pravoslavne crkve. Naravno, marta 2003. godine, međuentitetski tim arheologa na čeu sa dr. Enverom Imamovićem je dokazao da Atik džamija nije izgrađena na temeljima nekakve pravoslavne crkve. Dio arheološko tima iz RS je prilikom arheoloških iskopavanja grubo oskrnavio preostale kabure pored Atik džamije, ali su uz trud MIZ Bijeljina ponovo pokopani. Njihova imena je dobro upamtio hfz. Abdullah Budimlija, a navest ćemo ih u nastavku onakvim redoslijedom kojim su kasnije ponovo pokopani pored džamijske munare: Mujaga Hadžibeganović, Abdullatif Bulić, muallim, Hadži Mešo, imam Atik džamije, Hasan ef. Muslimović, muderris, rođen u Orahovici kod Gračanice, preselio 1905. godine, Salih Rifki ef. Hadžijusufović, muderris, rođen u Zvorniku, preselio 1933. godine, Haso Muradbegović, Nepoznata osoba, pronađena u kaburu sa santračem od zelenog kamena, zatim Nepoznato dijete, a potom Muradbeg Pašić, ubijen u Zagonima 1943. godine, ukopan pored Atik džamije 1944., Hasan-beg, sin Salih-begov, Begzadić, 1284 h.g. (1867), Omer-beg, sin Salih-begov, Salihbegović, 1320 h.g. (1902), Zija-beg, sin Omer-begov, Salihbegović, 1330 h.g. (1912), Fadil-beg, sin Omer-begov, Salihbegović, 1336 h.g. (1917).

Gradnja je nastavljena. Temelj je završen do 5. maja 2003. godine, kada je temelj kurbanjen. Nedugo iza toga, tačnije 12. maja Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je donijela Odluku o proglašenju Sultan Sulejmanove Atik džamije nacionalnim spomenikom BiH. Gradnja je nastavljena tako da je već 8. maja 2014. godine klanjan i prvi namaz u još uvijek nedovršenoj džamiji. Većina unutrašnjih radova i spoljašnjih radova, završena je tokom 2005. godine. Od 2005. godine do 2014. godine rađeni su uglavnom popratni objekti (sofa, turbe, ograda, šadrvan, uređenje dvorišta i sl.)

Donatora koji su pomogli obnovu Atik džamije je bilo mnogo. Mi ćemo samo spomenuti neke: vlada RS (10 000 KM), sergija Rijaseta IZ (120 000 KM), Bijeljinac Hasan Talović, koji je donirao svu svoju staru deviznu štednju (100 000 KM), Državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, sa ministrom Safetom Halilovićem (40 000 KM), Federalno ministarstvo za izbjegle i raseljene osobe, sa ministrom Adilom Osmanovićem (40 000 KM), Ministarstvo za izbjegle i raseljene osobe RS, sa ministrom Davorom Čordašom (10.000 KM), Općina Bijeljina sa načelnikom Mićom Mićićem (40.000 KM) i dr.

Na kraju, zahvaljujemo se Emiru Musliju i Ibrahimu Imširoviću na dragocjenim podacima koji se tiču obnove Sultan Sulejmanove Atik džamije i pozivamo sve one koji su u mogućnosti da dođu na otvaranje Sultan Sulejmanove Atik džamije, poznate i kao Carska džamija, Sulejmanija, koja danas predstavlja najstariji ne samo vjerski, nego uopće sačuvan objekt na području posavskih i semberskih krajeva, te najstariju džamiju na širem području od Bihaća do Bijeljine.
 

Piše: Jusuf Džafić

Akos.bA