Ukratko o dobrovoljnim (nafila) namazima

Nafila namaz predstavlja dobrovoljni namaz koji je u svojoj osnovi pohvalan, jer nas je časni Poslanik a.s. podučio mnogim dobrovoljnim namazima, ali nam i od sebe preporučio da što više rekata klanjamo dobrovoljno i to sa ljubavlju, predanošću i skrušenošću.

U osnovi, dobrovoljni namazi se klanjaju samostalno, ali ih je dozvoljeno klanjati i u džematu. Sama ramazanska noćna nafila, poznata kao teravija, koja se širom muslimanskog svijeta klanja u džematu, dokaz je da je nafilu dozvoljeno klanjati džematile. Jedan dio islamskih učenjaka smatra da je ramazansku noćnu nafilu (teraviju) bolje klanjati u džematu, dok ima i onih koji smatraju suprotno.

Nafila je obično dvorekatni namaz, ali ima i onih učenjaka koji smatraju da je određene nafile dozvoljeno klanjati i sa četiri rekata odjednom. Kao naprimjer, četiri rekata sunneta prije podne, prije ikindije, prije jacije ili pak sama teravija kao noćni namaz.

Dnevni sunneti, kao pohvalni dobrovoljni namazi, se uvijek klanjaju samostalno, dok je dnevne propisane namaze (farze) za 25 puta sevapnije klanjati u džematu (zajednički).

Bez obzira da li teraviju klanjali samostalno ili u džematu, propisi su isti. Poslanik a.s je preporučio da se noćni namaz klanja dva po dva rekata, onoliko koliko želimo, te da svoje noćno klanjanje završimo sa vitr-namazom koji je po hanefijskom mezhebu vadžib (drugostepena dužnost).

Ukoliko klanjamo teraviju po četiri rekata odjednom onda je klanjamo kao ikindijski (i jacijski) sunnet.
Ispravno je klanjati na oba načina (i sistem 2 plus 2, ali i sistem 4 plus 4).

Ako teraviju klanjamo u džamiji gdje se tradicionalno klanja 20 rekata pohvalno je ostati do kraja, ali je dozvoljeno i ranije izaći ukoliko za to imamo potrebu. Bitno je da svaki svoj namaz i svaki svoj rekat klanjamo polahko i sa skrušenošću.
Čovjek će od namaza imati onoliko koliko je bio u njemu misaono prisutan i predan.

Za Akos.ba piše: Admir Iković, prof