Iranski biser na obali Perzijskog zaljeva: Oronuli tragovi britanske okupacije u Bushehru
Bushehr je zbog svog položaja privlačio pažnju stranaca i bio je sjedište iranskog otpora kolonijalistima u 19. i 20. stoljeću, a u tri navrata je bio pod britanskom okupacijom
Bushehr je grad na obali Perzijskog zaljeva u Iranu u kojem se nalazi jedina iranska nuklearna elektrana, a posebna atrakcija u tom mjestu su zgrada nekadašnjeg britanskog konzulata i vojno groblje iz perioda britanske okupacije tih područja, javlja Aandolu.
Ovaj grad je zbog svog strateškog položaja privlačio pažnju stranaca i bio je sjedište iranskog otpora kolonijalistima u 19. i 20. stoljeću, a u tri navrata je bio pod britanskom okupacijom.
Bushehr se prvi put susreo sa britanskom okupacijom 1838. godine za vrijeme dinastije Qajar. Britanska mornarica se iskrcala u mjestu Kuti i zauzela grad. Okupacija je završena otporom mještana u Bushehru i britanski vojnici su napustili grad.
Britanija je ponovo okupirala taj grad 1856. godine kako bi izvršila pritisak na Qajar, koji je zauzeo grad Herat, koji se danas nalazi na granici Afganistana.
Ova okupacija je okončana Pariskim ugovorom potpisanim 1857. godine, koji je predviđao da će Britanci napustiti Bushehr u zamjenu za povlačenje Qjara iz Herata.
U to vrijeme britanska dominacija u Perzijskom zaljevu temeljila se na razvoju luke u Bushehru zbog njenog strateškog položaja, a od kraja 19. stoljeća povećava se interes i drugih zemalja, posebno Njemačke. Osmansko carstvo i drugi otvaraju konzulate u Bushehru.
Tokom ovog perioda, Qajar vlada u Iranu je poboljšala svoje odnose, posebno sa Njemačkom, a Britanci su željeli da iskoriste Bushehr kao vojni komandni i logistički centar u regionu u ratu protiv Osmanskog carstva te su ga ponovo okupirali 8. augusta 1915. godine.
Tokom ove okupacije, britanske snage su razoružale lokalne snage sigurnosti u Bushehru i zauzele iranske pomorske brodove stacionirane u luci. Britanske snage postavile su vlastitu zastavu na sjedište vlade Bushehr i uhapsile stanovnike grada koji su se protivili okupaciji i poslali ih u Indiju.
Narodne grupe Tengistan i Destistan u Bushehru, podržane od Nijemaca protiv okupacije, započele su otpor Britancima. Britanska okupacija je okončana nakon sedmogodišnjeg otpora.
U Bushehru se i danas nalazi zgrada konzulata koju je Britanija napustila 1913. godine i groblje na kojem su pokopani britanski vojnici koji su poginuli u ratu.
Zgrada konzulata izgrađena je u 19. stoljeću i prvobitno je služila kao sjedište Britanske istočnoindijske kompanije, a kasnije kao britanski konzulat u Bushehru.
Dvospratna zgrada konzulata, među stanovnicima grada poznata je kao “Kuti Mansion“. Na južnoj strani istočnog dvorišta zgrade nalazi se mala pravougaona crkva sa visokim krovom. Sagrađena je 1911. godine.
Kompleks konzulata je u velikoj mjeri oronuo i nikada nije obnovljen. Iako je Ministarstvo kulturnog naslijeđa, rukotvorina i turizma Irana prethodnih godina najavljivalo da planira obnoviti zgradu i otvoriti je kao Regionalni muzej Perzijskog zaljeva, do sada nisu obavljeni nikakvi restauratorski radovi.
Iranski istraživač istorije Abdulaziz Biladi za Anadolu je kazao da se tragovi britanske okupacije i danas mogu naći širom Bushehra.
Ističući kako je Bushehr u 19. i 20. stoljeću imao veći značaj od Teherana na međunarodnom planu, Biladi je kazao da su Britanci imali najveće aspiracije za taj grad zbog njegovog geostrateškog položaja.
“U to vrijeme Britanci su izgradili i pristanište na obali za svoje brodove bez dobijanja dozvole od vlade u Iranu. Kao što je poznato, bilo je velikih sukoba u Prvom svjetskom ratu i nažalost Osmansko carstvo je poraženo, a zemlje su pale u ruke Britanskog kraljevstva“, kazao je Biladi.
U Bushehru se nalazi i groblje gdje su pokopani britanski oficiri i vojnici koji su poginuli tokom iranskog otpora protiv britanske okupacije i Prvog svjetskog rata. Na ulazu u groblje nalazi se natpis “Groblje britanskih osvajača“.
Groblje je 2000. godine uvršteno na listu nacionalnih spomenika Irana, ali je trenutno veoma zapušteno i na nadgrobnim spomenicima nema križeva koji su nekada tu bili, a o čemu svjedoče starije fotografije.
akos.ba