Razumijevanje pojma profesionalne orijentacije 

Pojam profesionalne orijentacije nekada se definisao kao pomoć u izboru zanimanja ili pomoć u napredovanju u zanimanju, pri čemu se vodi računa o ličnim osobinama pojedinca u vezi s mogućnostima njegova zaposlenja, a u skladu sa društvenim potrebama za kadrovima. (Mandić/Gajanović/Babić/Rakić, 1981)

Ovaj pristup je još uvijek gledao na ličnost prilično jednostrano, i statično, kao i na svijet rada, odnosno strukturu zanimanja. Postoje društvene potrebe takve kakve jesu, i neko ih treba zadovoljiti.

Savremeno shvatanje pojma „profesionalna orijentacija“ podrazumijeva:

• „trajno i dinamično pripremanje, osposoljavanje i prilagođavanje ličnosti izabranom zanimanju.“ (Isto: 25, označila E.A.). 
• nalaženje posla, zanimanja ili pravca tokom obrazovanja, koji najviše odgovara psiho-fizičkim mogućnostima, interesovanjima i aspiracijama pojedinca. Zasniva se na naučnom saznanju da „niko nije za sve sposoban, ali da svako jeste za nešto sposoban.“(Isto) 
• Super definiše profesionalnu orijentaciju kao „proces pomoći ličnosti da razvije i prihvati integrativnu i adekvatnu sliku o sebi i svojoj ulozi u svijetu rada, da ispita ovaj koncept u odnosu na realnost, da ga poveže sa realnošću, ostvarujući zadovoljstvo samim sobom i dajući svoj doprinos društvu.“ (Isto: 26)
• Čehić navodi da je to “naučno – stručni postupak pomoću kojeg se pojedinci usmjeravaju na područja rada koja najbolje odgovaraju njihovim psihofizičkim sposobnostima, osobinama ličnosti i društvenim potrebama i u kojima imaju najviše izgleda da uspiju.“ (Husremović, 2006, označila E.A.)
• Podržavanje pojedinca prikupljanju informacija o svijetu rada i usvajanju vještina koje su neophodne za gotovo svakodnevno donošenje zrelih i racionalnih odluka o nastavku školovanja ili razvoju karijere. (Isto)

Kako tvrde Mandić, Dizdarević, Gajanović, Rakić i Babić, profesionalna orijentacija se ne sastoji samo u davanju validnih informacija učeniku o njegovim sposobnostima, interesovanjima, crtama ličnosti, naročitostima preferiranog zanimanja kako bi uvidio prihvatljivost, i realnost svoje odluke. Pojam profesionalne orijentacije danas ima prošireno značenje, koje polazi od činjenice da se ličnost i struktura zanimanja mijenjaju tokom vremena, te je potrebno pripremiti je tokom obrazovanja za promjenjivi svijet rada, što je moguće ako se postave preduslovi da učenik stvaralački aktualizira sebe, postane samosvjesna osoba, koja postavlja ciljeve i ostvaruje ih, istovremeno bogateći svoju ličnost, doživljavajući njen stalni rast. 

U jednom historijskom pregledu, rad na profesionalnoj orijentaciji na našim prostorima tekao je sljedećim redom: od 1954 do 1960 formirane su službe za zapošljavanje: savjetodavni rad i vannastvane aktivnosti. Godine 1956 osnovano je Jugosolovensko udruženje za profesionalnu orijentaciju. Godine 1962 formirane su stalne zajedničke komisije za profesionalnu orijentaciju. Od 1973.godine glavni sadržaj rada komisija činili su – konstrukcija, adaptacija i standardizacija instrumenata. Krajem 70-ih i u 80-im profesionalna orijentacija dobiva značajnije mjesto u osnovnim školama u okviru formiranih pedagoških službi. Uvodi se kolegij Profesionalne orijentacije na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju. Krajem 80-ih i početkom 90-ih razvija se i model profesionalne orijentacije za učenike osnovnih škola. (Husremović, 2006)

Prema izvještaju dr.Ronalda Sultane direktora, Euro-Mediterranean Centre for Educational Research (2005) trenutno stanje nije ni blizu zadovoljavajućem. Profesionalna orijentacija je neadekvatna i u obrazovnom sektoru i u sektoru zapošljavanja. U obrazovnom sektoru ukoliko se i provodi ima karakter jednokratne aktivnosti u kojoj se ne naglašava cjeloživotna perspektiva. Nema dovoljno eksperata za savjetovanje u oblasti razvoja karijere. Koriste se neprovjereni i nelicencirani testovi. (Isto)

Nosioci rada na profesionalnoj orijentaciji su stručni tim profesionalne orijentacije kojeg čine: psiholog, liječnik, pedagog, socijalni radnik, referent za profesionalnu orijentaciju i po potrebi, druga stručna lica, zatim Zavod za zapošljavanje, Komisija za profesionalnu orijentaciju (uloga koordinatora), različite nevladine organizacije, te formalne, odgojno-obrazovne ustanove. Iako na jednom krupnom i zahtjevnom problemu, kao što je profesionalna orijentacija, moraju sarađivati svi njeni navedeni nosioci, nama su dakako, za razmatranje najzanimljivije odgojno – obrazovne ustanove, s obzirom da govorimo o efketima primjene projekta profesionalne orijentacije – u školama.

Kako se primjenjuje profesionalna orijentacija?

Kako se primjenjuje profesionalna orijentacija školi,  tema je za sebe, pa bi dublji upliv u istu, prevazišao namjene ovog rada. Na osnovu pročitane literature možemo zaključiti da je potrebno da u implementiranju profesionalne orijentacije, pored stručnog tima za profesionalnu orijentaciju, učestvuju i svi nastavnici, roditelji, te direktor škole i njegov pomoćnik. Stručnu službu za profesionalnu orijentaciju, kao što smo naveli, čine pedagog, psiholog, ljekar, socijalni radnik i druga stručna lica. Potrebna je i bitna njegova saradnja sa Zavodom za zapošljavanje, u kontekstu informisanja učenika o potražnji za zanimanjima na tržištu rada, informisanja o prirodi zanimanja,tj. opisu poslova, o poželjnim osobinama, uvjetima rada, te o potrebnom obrazovanju za ostvarenje istog. Stručni tim za profesionalnu orijentaciju, nadalje vrši testiranja ličnosti. Procjenjuju se psihofizičke sposobnosti, interesovanja i vrijednosti kao tri najvažnije značajke ličnosti bitne za izbor zanimanja, prema Branimiru Šverki (1999). Testiranja, savjetovanja i informisanja provode se krajem osnovnog i srednjeg školovanja. 

Pored rezultata dobivenih navedenim testiranjima, identifikuju se i „rezultati“ učeničkog dosijea kao dokumenta koji se vodi tokom cijelog školovanja, i koji, kao takav svjedoči trajnost posmatranih osobina ličnosti, te njegovo pravilno vođenje predstavlja blago neprocjenjive vrijednosti za pravilno i uspješno provođenje projekta profesionalne orijentacije.  U vođenju dosijea učestvuju nastavnici, razredni starješina, psiholog, pedagog, i ljekar. 

U svojoj knjizi “Učenički dosije i praćenje razvoja učenika”(1966), Zorica Đorđević nas prilično detaljno upoznaje sa problemom dosijea. S obzirom na njegovu važnost u kontekstu postizanja efekata profesionalne orijentacije, posvetit ćemo mu dužnu pažnju.

Dosije je instrument  praćenja razvoja cjelokupne ličnosti, navodi Đorđević, a koji omogućuje individualni pristup svakom učeniku. Nekada se isti nazivao “sveskom indiviualnih osobina“, ili pak „ličnim kartonom“.

Sadržaj dosijea čine: Lični i porodični podaci; Podaci o predškolskoj fazi razvoja; Društveno ponašanju učenika u školskoj sredini; Preduzete pedagoške mjere i vidljivi rezultati; Ispoljena interesovanja, odsustvo interesovanja, sklonosti i sposobnosti značajni za školsku i profesionalnu orijentaciju; Zapažanja o životu i aktivnosti učenika u školi i van nje; Anegdotski list; Podaci o psihološkim ispitivanjima; Pregled školskog uspjeha; Podaci o nastavnicima koji su popunjavali dosije (Đorđević, 1966). 

Nama najbitniji, pored momenta ispitivanja trajnosti osobina ličnosti, je momenat individualnog pristupa, te pokušaj obuhvaćanja promatranja ličnosti u svoj njenoj punini i dinamici, jer što se sadržaj budućeg zanimanja više „poklapa“ sa  „sadržajima ličnosti“(dosijeom), to su veći izgledi da će sutra biti „prava osoba na pravom mjestu“. Stoga, na ovom mjestu lahko uviđamo značaj i potrebu za odgovornim, stručnim vođenjem dosijea, čemu autorica navedene knjige vješto podučava, pružajući i obilje jednostavnih, konkretnih i praktičnih primjera dobro vođenog dosijea. 

Autorica ukazuje da unošenje podataka mora biti operacionalizirano, te bez ikakvog ličnog odnosa prema istom i bez donošenja općih sudova. Prilikom bilježenja, orijentacija treba biti na potencijal koji postoji u učeniku, na snage koje se MOGU iskoristiti i usmjeravati, a nije mjesto dosijea mjesto za puko bilježenje „problematičnih ponašanja“, kako su  mnogi nastavnici pogrešno zaključili, te ukazuje na opasnost stigmatiziranja i postizanja sasvim oprečnog efekta , od onog koji se dosijeom želio postići.

Dosije nastoji pratiti rast i razvoj čovjekovih osobina od predškolskog perioda, kroz period osnovne i srednje škole, te predstavlja značajan instrument profesionalne orijentacije.

Pored razmatranja podataka iz dosijea, testiranja i informisanja učenika o svijetu zanimanja, stručni tim za profesionalnu orijentaciju vrši intervju i savjetovanje. Gajanović, Mandić, Babić, Rakić (1981) navode da su nastavnici zakonski obavezni da obrađuju, u sklopu svog predmeta i probleme profesionalne orijentacije jer ne postoji planirana nastavna jedinica – „Profesionalna orijentacija“, pa čas biologije može biti i prilika za razgovor o zanimanjima u poljoprivredi, šumarstvu, zdravstvu.. 

Prije nego uslijedi vrijeme donošenja odluke učenika o izboru, on se tokom školovanja upućuje i na praktična saznanja o svijetu rada tako što posjećuje izravno radna mjesta različitih zanimanja. U školi bi mogao postojati i „kutak za profesionalnu orijentaciju“ (Mandić/Gajanović/Babić/Rakić, 1981) uređen na taj način da učenici mogu „opipati“ i „namirisati“ svijet rada.

Za uspješno provođenje profesionalne orijentacije i postizanje njenih efekata, nije dovoljna samo stručnost tima profesionalne orijentacije, već je potreban rad na višoj stručnosti nastavnika i rad na educiranju roditelja kao konstantno prisutnih faktora odgoja, kako u drugim sferama, tako i u ovoj, životno važnoj sferi –  sferi odabira profesije. 

Značaj medija, kao još jednog konstantno prisutnog faktora odgoja i obrazovanja, je nesaglediv i zaslužuje posebnu pažnju kada je u pitanju populariziranje problema profesionalne orijentacije, kao i obrazovanje svih svih njenih učesnika – od učenika, nastavnika, preko članova stručnog tima, do roditelja. Mediji mogu mnogo učiniti kroz kreativne umjetničke i naučne članke i TV/ internet emisije. Kako je škola onaj okvir u kojem razmatramo pojam profesionalne orijentacije, problem medija, na ovom mjestu, možemo posmatrati kao problem koji nosioci projekta profesionalne orijentacije trebaju imati u vidu, i s kojim trebaju ostvariti saradnju, usljed međuovisnosti i nužnog međudjelovanja svih faktora odgoja (porodice, škole, medija i drugih), te potrebi njihovog harmoničnog, skladnog djelovanja i saradnje kako bi efekti projekta bili postignuti na željenom nivou.

U sumiranju razmatranja pojma profesionalne orijentacije, možemo zaključiti kako je za uspješan način provođenja profesionalne orijentacije u školi, te postizanje njezinih efekata, od izuzetne važnosti sljedeće:

1) praćenje razvoja, mjerenje i procjenjivanje svih potencijalnih i manifestnih mogućnosti učenika i

2) razmatranje kriterija uspješnosti (Mandić/Gajanović/Babić/Rakić, 1981), te

3) upoznavanje učenika sa svim važnim faktorima koji utiču na izbor zanimanja.

U Prilogu, u radu nalazi se link za primjer izgleda jednog od testova profesionalne orijentacije, kao i izgled njegovog rezultata, i načina informisanja o zanimanjima, odnosno relaciji  učenik-zanimanje

Prilog:

http://mrav.ffzg.hr/zanimanja/

Piše: Emina Ašćerić

Akos.ba