Musi Ćazimu Ćatiću u spomen: Zaljubljen u sunce
Zaljubljen u sunce
Radovao se dodiru mlaku
kupao obraze rosom
da mu na čiste kane
zraka što prva niče
i sklanja zastor mraku
nad zelenom kosom
rumenim prvom nakapane
da bulbul u njoj kliče
Sanjao kako ljubi od zlata niti
što kao kose plete
njegovog oka sunce malo
uzdasima čežnje prošarane
Znao je kako najbolje skriti
u sebi veliko dijete
kad mu je srce zaiskalo
da mu u oko stane
Život je tačaka zbroj
k’o tespih što se veže
samo je Stvoritelj Vječni
što suncu pozlati zraku
Ko ne zna ljubavi poj
kada na čula liježe
gutljaj prvi, mliječni
taj sjenku ljubi u mraku
Ostade krčmaru dužan
zadnjim korakom, pješke
dok je koračao u snove
svjedoče nišani bijeli
Dan je svanuo tužan
za tuđe korake, teške
to sunce pjesnika zove
na nebu, da bi se sreli
Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda
Pjesniku, Musi Ćazimu Ćatiću u spomen
