Krajišnici u K.u.K vojsci

Malo ko u Bosni je odrastao a da kroz djetinjstvo nije slušao priče o junaštvu Bošnjaka u austrougarskoj vojsci.

Kod nas u Krajini je ta historijska tema posebno zastupljena i gotovo je nemoguće naći nekog ko nije čuo za Šerifa Miljkovića i njegov herojski podvig prilikom osvajanja Monte Meletta. Oni upućeniji i oni koji vole istraživati imali su prilike čitati knjige „Bošnjaci dolaze” od autora Wernera Schachingera, „Bošnjak“ od Hansa Fritza, „Sa Bošnjacima u svjetskom ratu“ od Pere Blaškovića,“Kajzerovi Bošnjaci“ od Christopf Neumayera i dr.

Sva ova djela tematiziraju I svjetski rat i junaštvo vojnika iz bosanskohercegovačkih pješadijskih regimenti koje su bile u sastavu  austrougarske vojske (kaiserlich und königliche Armee).

U njima se vjerodostojno potvrđuje da su Bošnjaci bili izuzetno hrabri, požrtvovani i pouzdani vojnici, te kako je već samo njihovo pojavljivanje na linijama fronta izazivalo strah u protivničkim redovima. BH regimente su  imale i napadačku ulogu i zbog postignutih rezultata smatrale su se jednim od najelitnijih dijelova austruogarske armije, zajedno sa tirolskim carskim stijelcima i nekim austro-njemačkim i hrvatskim (dalmatinskim) regimentama. Bošnjaci su se pored uniformi isticali i posebnim oružjem. Pored pušaka u borbi su rado koristili noževe i buzdovane. Kako u svojoj knjizi ističe Werner Schachinger: „u borbi prsa u prsa  bili su nepobjedivi“. Nažalost, puno ih je i stradalo na frontu širom monarhije. Neki od njih bili su na Galiciji, Soči, Piavi, Karpatima i regionu Alpa. To najbolje potvrđuju Verlustliste – službene popisne liste ranjenih, zarobljenih i poginulih austrugarskih vojnika između 1914. i 1919. godine koje je objavljivalo c. i kr. Ministarstvo rata a koje su danas dostupne na češkom, mađarskom i austrijskom digitalnom arhivu.

U domaćoj i stranoj štampi iz tog vremena također nailazimo na puno podataka o vojnicima iz Bosne i Hercegovine. U nastavku vam donosimo dvije zanimljive biografije dvojice Krajišnika pripadnika austrougarske vojske čija hrabrost je ostala zapisana u zagrebačkim novinama: Ilustrovani list i Jutarnji list.

Hilmija Šehić je zarobio 358 ruskih vojnika

„Dana 01. juna ove godine poginuo je slavnom i junačkom smrću svršeni pravnik i pričuvni zastavnik Hilmija Šehić, sin Muhamed ef. iz Bosanskog Petrovca. Po opisu nadporučnika Mihajla Lukića kao i njegovih brojnih drugova i zapovjednika, jurišao je mladi zastavnik Šehić sa 30 momaka na ruske položaje i pri tom zarobio 8 oficira i 350 Rusa te osvojio jednu strojopušku, ali je pri tom zadobio od šrapnela ranu u desnu ruku i desnu stranu prsa, te je uslijed prevelikog gubitka krvi za kratko vrijeme ispustio svoju plemenitu dušu. Svoju srčanost pokazao je Hilmija još godine 1914. u Zagrebu kada je uz pogibelj vlastitog života spasio ispred jurećeg tramvaja jednu djevojčicu, za koji je čin dobio pismenu zahvalu gradskog poglavarstva u Zagrebu.

 Hilmija Šehić rođen je u Bosanskom Petrovcu od oca Muhamed ef., imama i vjeroučitelja te majke Hadžere, rođene Eškić. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, gimnaziju u Sarajevu i Tuzli a pravne nauke (studij) pohađao je na Univerzitetu u Zagrebu. Dana 2. jula 1914. godine prije podne položio je s dobrim uspjehom pravosudni ispit, a već poslije podne krenuo je ka svojoj četi. Sredinom aprila ove godine promaknut je na čast pričuvnog zastavnika, a koncem aprila je krenuo sa svojom četom na bojno polje. Ostavlja iza sebe rastužene roditelje, tri brata i pet sestara.“

Neustrašivi Hasan-beg

U red hrabrih i pouzdanih vojnika svakako se ubraja i Krupljanin Hasanbeg S. Krupić. Zanimljiv prilog posvećen ovom heroju nalazimo na naslovnoj strani  Jutarnjeg lista iz decembra 1915. godine.

 „Ovaj junak-musliman rodio se  1883. godine u Bosanskoj Krupi, starom junačkom gnijezdu krajiških junaka po kojima se i zove Krajina „krvava haljina“. Po zvanju je bio gruntovničar koji je kao vrstan i rodoljuban činovnik uživao ljubav i poštovanje naroda i pretpostavljenih. U vojsci je bio nadlovac Bos. – herc. poljsko – lovačkog bataljona koji se posebno istakao u ratu dobivši i naziv „elitni bataljon“. Hasanbeg se u svim bitkama, posebno na ruskom ratištu, istakao kao neustrašiv junak. Kod juriša ga je bilo teško suzdržati od prvih borbenih redova. Više puta je pohvaljivan. Odlikovan je velikom srebrenom kolajnom za hrabrost i njemačkom kolajnom za ratne zasluge. Ranjen je 11. maja 1915. godine u bojevima na Visli“.

Piše: Asmir Crnkić

Akos.ba