U porodici su rahmet (milost) i zahmet (teškoća) međusobno povezani

U posljednje vrijeme sve više se susrećemo sa jednim velikim problemom, a to je razvod braka. Porodica kao osnovna ćelija društva je ugrožena, ne samo kod nas, nego svugdje u svijetu. Ljudi postaju sve više sebični i sa drugima ne žele dijeliti ni dobro ni zlo. Porodica postaje sve više socijalni odnos, što znači – zajedno smo dok imamo interes, kada toga nema porodica se razilazi, a prije svega se brak raspada.

Prva porodica je nastala u Džennetu. Brak između hazreti Adem, alejhis-selama, i hazreti Have, naše majke sklopljen je u Džennetu. Zbog toga, svaki brak koji se sklopi radi Uzvišenog Allaha postoji izvjesna slast Dženneta. Porodica prestavlja primjerak Dženneta na ovome svijetu; u njoj se, jednim dijelom, kušaju slasti džennetskog života.

Porodica je temelj ljudske zajednice. Život cjelokupnog čovječanstva na ovome svijetu utemeljen je na bračnoj zajednici i uređen u skladu sistema porodice. U svim Objavama porodica se smatrala osnovnom ćelijom, temeljom čovječanstva. Bez porodice i potomstva život nema smisla, jer u porodici su rahmet (milost) i zahmet (teškoća) međusobno povezani, i ko Allaha radi bude podnosio teškoće porodice, u njoj će naći Božiju milost.

Uzvišeni Allah je obavezao svakoga u ljudskoj zajednici nekim zaduženjem, a isto tako i u porodici. Ko je čime zadužen Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je slijedećim primjerom: „Svako od vas je pastir i svako od vas je odgovoran za svoje stado. Vladar (imam) je odgovoran za svoje stado (narod/džemat kojim upravlja); muškarac je odgovoran za svoju porodicu (i njen odgoj); žena je odgovorna za kuću svoga muža (njegovu čast i potomstvo); radnik je odgovoran za imetak svoga domaćina. Svako od vas je pastir i svako je odgovoran za svoje stado!“

Jedan učenjak veli: „Formula za sreću u porodičnom gnijezdu su zadovoljstvo, vjernost, ljubav i strpljivost.“

Ljubav je milost koju je Uzvišeni Allah podario muškarcu i ženi kao sredstvo koje ih međusobno zbližava. Upravo ta ljubav i milost su ono što treba da održava postojanje porodice, zbližava majke i očeve i olakšava im nošenje tereta porodice.

Prije svega treba znati da dvoje koje stupe u brak – jedno drugom su sudbina. To je u Allahovom znanju već izrečena odredba. Biti zadovoljan svojim određenim udjelom dolazi od vjerovanja. Nositi teret voljene osobe, strpiti se na njenoj zlovolji, opraštati njene pogreške, moliti se i upućivati dove za nju, samo su neke od neophodnih stvari za harmoniju i sklad u porodici. U biti, slast ljubavi je upravo skrivena u tim teškoćama.

U posljednje vrijeme svjedoci smo sve učestalijim brakorazvodnim parnicama. Mnogi ljudi su tokom razvoda ljuti i uzrujani, ne vode se logičnim razmišljanjem pa često ne zaštite svoje i interese svoje djece od nepovoljne brakorazvodne pogodbe.

U prošlosti su tuga i žaljenje bile emocije koje su prevladavale u periodu razvoda, no danas ljutnja itekako dominira. Svi su tada ljuti: vi, vaši roditelji i rođaci, njihovi rođaci, rođaci rođaka… Uslijed sve te ljutnje razvod postaje skuplji, stresniji, još više frustrirajući, predugačak te općenito nesnošljiv.

Ne odlučujmo se odmah na razvod, nego se strpimo i znajmo: „Moguće je da baš u onome prema čemu odbojnost osjećate Allah veliko dobro dao.“ (En-Nisa, 19.)

Razvesti se bez opravdanog razloga i istinske potrebe je posao koji Uzvišeni Allah ne voli i na koji se srdi. U hadisu se kaže: „Neka se vjernik ne ljuti odmah na svoju ženu (možemo reći i vjernica na svoga muža o.p.) zbog nekog njenog nedostatka. Ako mu se ne sviđa neka njena osobina, neka pogleda njenu drugu osobinu kojom je zadovoljan i koja mu se sviđa.“

Muž i žena trebaju, prije svega, misliti na dobre osobine koje posjeduju. Svako od njih treba zahvaljivati na dobrim osobinama koje posjeduje njegov bračni drug, a na lošim se trebaju strpiti i nastojati održati vezu, jer će za očuvanje zajednice imati nagradu kod Uzvišenog Allaha.

PORUKA

Najljepši svjedok jedne žene je njen muž, a svjedok jednog muškarca je njegova supruga.
Gospodaru naš, podari nam u našim bračnim drugovima i djeci radost očima našim i učini nas vođama bogobojaznim.

N.N.

Akos.ba