Svjetska unija islamskih učenjaka: Koncept hilafeta gubi svoju veličinu zbog jednostranih odluka!

Povodom posljednjih dešavanja u Iraku, Svjetska unija islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars) smatra da proglašavanje islamskog hilafeta od strane tzv. „Islamske države“ u Iraku nema nikakve šerijatske, niti stvarne pretpostavke. U vezi s tim, Unija je izdala Proglas, koji potpisuju prof. dr. Ali el-Karadagi, generalni sekretar Unije i prof. dr. šejh Jusuf el-Karadavi, predsjednik Unije, u kojem se kaže:

Hvala pripada Allahu, blagoslov i spas na Allahova Poslanika, na njegovu porodicu, ashabe i one koji njih poštuju.

Svjetska unija islamskih učenjaka pratila je saopćenja koja je izdavala tzv. ”Islamska država” koja se pojavila u Iraku, sa drugim iračkim snagama, u cilju odbrane sunnija u Iraku i potlačenih u ovoj zemlji. U početku, mislili smo da se radi o jednoj formaciji koja se bori protiv nepravde i tiranije. Međutim, ta formacija je ubrzo objavila svoje odvajanje od svih i proglasila “islamski hilafet” i proglašavanje nekoga koga su oslovili “halifom muslimana”, tražeći od muslimana u svijetu da mu daju prisegu, te da prihvate njegove naredbe. Sve to je, smatra Unija, bez ikakvih šerijatskih i stvarnih kriterija, te je njegova štetnost veća od njegove korisnosti.

 Svjetska unija islamskih učenjaka u ovom slučaju smatra i potvrđuje slijedeće:

Prvo: svi mi sanjamo o Islamskom hilafetu, na metodologiji vjerovjesništva, i želimo ga iz dubina našeg srca da bude uspostavljen još danas, prije sutra. Međutim, islam nas je naučio i životna škola nas je naučila da je za velike šerijatske poduhvate neophodno dugo promišljanje, velika priprema, objedinjavanje snaga, te provjera onoga šta imaju naši neprijatelji i šta imamo mi; dakle, mora se znati ko je sa tobom i ko je protiv tebe, ko će ostati sa tobom i ko će te napustiti.

Za nas je neophodno uspostavljanje država koje će vladati po islamskom vjerozakonu (šerī’at), njihova međusoban uvezanost, te posjedovanje materijalnih, ljudskih i duhovnih resursa koji će čuvati njihovu unutrašnju strukturu, štiti ih od vanjskih neprijatelja i pripremati čovječanstvo za takvo što putem heurističkog prosvjetljavanja kako bi ljudi znali šta je to stvarno islamska država, šta je njen cilj, te njen odnos prema ljudima; miroljubivim muslimanima i oponentima nemuslimanima koji su nemiroljubivi.

Hilafet sa šerijatske i pravne strane znači zastupništvo. Halifa, u šerijatu i jeziku, je zastupnik islamskog ummeta, te njegovo opunomoćenik putem prisege koja je odobrenje da bude halifa. Ovo zastupništvo, šerijatski, razumski i običajno, moguće je jedino uspostaviti tako da ga sav ummet odobri halifi, ili putem predstavnika koji su imenovani ranije kao ljudi struke i odlučivanja, od strane učenih, dostojnih, odgovornih, ljudi koji se pitaju i islamskih skupina. Stoga, proglašavanje hilafeta od jedne skupine nije dovoljno za ustoličenje halife, jer je to suprotno ovoj šerijatskoj činjenici.

Drugo: sve stvari države i legalna uprava u islamu stoje na principu dogovora ­ šure. Svevišnji kaže: “I koji se o poslovima svojim dogovaraju.” (Eš-Šura, 38); “I dogovaraj se s njima.”(Ali ‘Imran, 159). Taj princip je potreban čak i oko pitanja odbijanja djeteta od dojenja, i tu je potreban dogovor. A šta je tek sa stvarima jedne velike države i velikog hilafeta?! Sira – životopis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, svjedok je utemeljenju kulture dogovaranja, kao i izbor halife u vrijeme pravednog hilafeta (el-hilafe er-rašide) koji je završen shodno dogovoru. I kada su se razišli ensarije i muhadžiri u odmaralištu/oazi plemena Benu Sa’ide, oni su razgovarali i do izbora Ebu Bekra, r.a., došlo se putem dogovora i dijaloga, a zatim su otišli u džamiju gdje su prisegu dali najodgovorniji ljudi, tako da je prisega bila validna. Na taj način izabran je i halifa Omer ibnul-Hattab, halifa Osman i halifa Alija ibn Ebu Talib, neka je Allah od svih zadovoljan.

Stoga obznanjivanje hilafeta od jedne određene frakcije, ma ko ona bila, šerijatski je ništavno, za sobom ne povlači šerijatske posljedice, čak ima opasne konotacije za sunnije u Iraku i revoluciju u Siriji. Posebno je zabrinjavajuće što to vodi ka ujedinjavanju neprijateljskih snaga svih vrsta u obrušavanju na dvije revolucije, one u Siriji i Iraku, gdje ljudi samo traže da im se daju njihova legitimna prava. Zato, pozivamo one koji sanjaju san o hilafetu da budu realni, te da gledaju šta će se desiti njihovoj braći muslimanima u raznim dijelovima svijeta zbog takvog njihovog postupanja.

Treće: Unija potvrđuje slijedeće:

1 – Očito je da u obznani od strane formacije Islamska država onoga što nazivaju „islamskim hilafetom“ nema razumijevanja stvarnosti (fikhu-l-vaki’), te da taj postupak zapravo ima za cilj urušavanje revolucije naroda u kojoj učestvuju sunnije svim svojim kapacitetima, od plemena i različitih frakcija iz brojnih područja Iraka. Sada se pojavljuje jedna organizaciji koja individualno proglašava Islamski hilafet i između svojih pristaša postavlja halifu u skoro potpunom odsustvu islamskog ummeta, ljudi odlučivanja (ehu-l-halli ve-l-’akdi), učenih fakiha (pravnika), dostojnih stručnjaka i ostalih skupina ummeta.

2 – Ne može se prihvatiti oduzimanje legitimiteta svim islamskim organizacijama, na globalnom nivou, samo zbog proglasa jedne skupine koja je obznanila ono što oni nazivaju „hilafet i halifa“, a očito je da je u svemu tome u potpunosti ignorisan muslimanski ummet, što je apsolutno neprihvatljivo!

3 – Unija smatra da ovakve pojave otvaraju vrata haosa pred organizacijama pa, čak, i državama: da same sebe pretpostavljaju za jedno tako značajno islamsko pitanje, kao što je islamski hilafet, bez prethodne pripreme, sistematizacije, koordinacije i jedinstvenog projekta. Stoga koncept islamskog hilafeta gubi svoju veličinu među ljudima, što je velika opasnost koja služi isključivo planovima neprijatelja islamskog ummeta.

4 – Povezivanje koncepta islamskog hilafeta samo sa jednom određenom organizacijom, već je od ranije poznato među ljudima kao nešto rigidno, mentalna slika o tome je negativna, čak i među samim pripadnicima islamskog ummeta, te nikako ne koristi islamskom projektu.

5 – Islamski hilafet i njegovo ponovno uspostavljanje je krajnje ozbiljna stvar, to svi mi priželjkujemo, o tome razmišljaju naši umovi i to žele naša srca. Međutim, uspostava hilafeta ima svoje pretpostavke, veliku i dalekosežnu pripremu na svim nivoima, te neophodan konsenzus ummeta za njegovu formu, oblik i sadržaj koji znači ujedinjenje muslimana u svijetu, a ne samo puke proklamacije, koje ne uvažavaju realnost niti imaju legitimitet.

Allahu, podari nam zrele umove koji neće skrenuti sa puta i živa srca koja ne slijede prohtjeve!

S arapskog preveli: Mensur Valjevac i Safvet Halilović

akos.bA