Igra predstavlja važan „posao” za dijete

Na riječi: „Odmah odlazi odavde, da te više ne vidim!“, srušio se sav Alijev svijet. Govorio je: “Ali ja nju volim više od bilo čega.“ Uplakan je izašao iz sobe. Uzeo je svoj auto. Ona mu je bila najvjerniji prijatelj… Pritisnuo je papučicu gasa i pojurio ne obazirući se na gužvu u saobraćaju. Nije želio stati na crvenom svjetlu semafora. Vozila su mu trubila, ali on se nije obazirao na to. U ušima mu je samo odzvanjalo: „Odmah odlazi odavde, da te više ne vidim!“

S jedne strane je plakao, a s druge stalno pritiskao papučicu gasa. Jecajući je odgovarao tom glasu u glavi: „Neću, neću otići, eto. Ja te mnogo volim, čak iako ti mene ne voliš. Nedostaje mi otac. Kamo sreće da je sada pored mene.“

Želja mu se ispunila. Odjednom je osjetio toplinu ruke na svojoj glavi. „Sine! Zašto plačeš?“, upitao ga je otac.

Suznih očiju, Ali se okrenuo i nijemo gledao u oca, koji ga je milovao po glavi. Otac mu je govorio: „Hajde, dođi mi u krilo.“ Dijete je svoj autić polahko parkiralo pored trpezarijskog stola i sjelo ocu u krilo. Govorio je: „Oče, mama mene ne voli. Rekla mi je: ‘Idi, da te više ne vidim!’“

Otac mu je toplom rukom brisao suze s lica i tješio ga govoreći: „Sine, majka te mnogo voli.“ Baš u tom trenutku u sobu je ušla Alijeva majka. Čula je šta se govori. Odmah je htjela da se iskupi, govoreći: „Ali, sine, ti si me izbezumio. Imala sam mnogo posla u kuhinji, a ti si stalno od mene tražio nemoguće.“

Vidjevši Alijev tužan pogled, dodala je: „Oprosti mi, upravu si. Nisam trebala vikati, dragi moj sine.“ Aliju je odmah bilo bolje. S osmijehom na licu već je bio u majčinom krilu.

Igra nije samo igra

Igra je prva terapijska metoda kod djece koja dožive emocionalnu prazninu, kao što je to bilo u slučaju s Alijem i njegovom majkom. Iako odrasli smatraju da se djeca igraju, za djecu igra nije samo igra. U djetetovu svijetu igra je veliki svijet mašte (kao put na koji je Ali krenuo kada se rastužio).  Tamo je skriveno mnogo osoba i stvari koje vi ne poznajete, a s kojim se vaše dijete druži. Oni imaju objekte koje vi ne vidite, pjesme koje vi ne čujete.

Za dijete igra ponekad predstavlja utočište, ponekad pokusnog kunića na kome će primijeniti sve što jr naučilo, a ponekad svijet tajni u kome se dijete osjeća najslobodnije.

„Hajde idi i igraj se malo”

Iako mnogi roditelji podstiču svoju djecu na igru kako bi lakše obavili svakodnevne poslove, igra za jedno dijete ni u kom slučaju nije nešto što se može ostavriti naredbom: „Hajde idi i igraj se malo.“

Igra zahtijeva koncentraciju.

Igra se ostvaruje sjedinjenjem djeteta i duha same igre.

U igri dijete mašta i stvara sebi svojstven svijet.

Autić u njegovoj ruci, mali točkovi tog autića, putnici koje vi ne vidite, a koje on vidi i s kojima razgovara, putevi namijenjeni samo njegovu autiću, semafori koji se pale i gase sami po potrebi, pješaci koji čekaju na semaforima i slično. Sve su ovo magični junaci koji tokom igre ožive u dječijem svijetu. Baš kao i oni na Alijevu putovanju, na koje je krenuo nasred sobe za dnevni boravak.

Igra ili zavaravanje?

Roditelji uglavnom glume da se igraju sa djecom. Međutim, ono što djeca nikako ne podnose su oni koji glume da se igraju sa njima.

Dijete u skladu s moći svoje mašte, u potpunosti kontrolira prostor na kome se igra. Iako dijete u tom trenutku u ruci drži samo malu lutku, njena je majka vjerovatno otišla u market da djeci kupi mlijeko. Otac vjerovatno čeka u nekom ćošku kako bi doktoru odveo bolesno dijete. Ukratko, tokom igre, djetetova mašta radi neograničeno.

Pokušaji igranja sa djetetom, bez znanja i razumijevanja svega ovoga, neće doprinijeti ničemu osim što će namučiti i obezvrijediti dijete. „Pogledaj, već sat vremena se igram s tobom”, za dijete to nije igra , nego samo zavaravanje.

Za igru s djetetom potreban je talent

Imajući u vidu sve ove činjenice, igru možemo definirati kao „ulazak u svijet dječije mašte, upoznavanje s njegovim tajnim junacima, učenje i povinovanje zakonima tog dječijeg svijeta”. Jer igrati se s djetetom ne znači biti uz njega i voziti jedan od njegovih autića, govoreći brmm brmm.

Prvi i osnovni uvjet igranja s djetetom jeste da dijete vas vidi kao osobu „sposobnu” da se igra i da vas primi u svoj tajni svijet, makar u pitanju bili njegov otac ili majka.

Dijete je vladar igre koju igra

Bez obzira na to što ste stekli pravo da uđete u dječiji svijet, ako zanemarite samo jednu od ključnih tačaka igre, dijete će vas istog trenutka izbaciti s tog specijalnog mjesta u svijetu mašte. Ključna točka igre je pravilo da je „svako dijete vladar svoje igre”. To što ste vi njegovi otac ili majka važi samo u vašoj kući. U dječijem svijetu mašte to ne igra važnu ulogu.

Ukoliko ste prihvatili da se igrate s djetetom, vi ne trebate biti ti koji će postavljati pravila. Morate poštovati djetetova pravila. Naprimjer, dok polahko vozite autić po stolu i primijetite da je vaše dijete odjednom stalo, ne smijete zaboraviti da je u tom trenutku upaljeno crveno svjetlo na semaforu. Ni slučajno nemojte upitati: „Gdje je semafor?“, jer će dijete biti mnogo razočarano takvim pitanjem.

Igra nema cilja

Kada se dijete počne igrati, ono niti ima neki cilj, niti ranije napisan scenarij. Sve se razvija u datom trenutku. Ovakva situacija s jedne strane nevjerovatnom brzinom razvija djetetov svijet mašte, a s druge strane povećava djetetovu sposobnost rješavanja problema. Dijete koje se tokom igre suoči s neočekivanim problemom stječe sposobnost da jednom brzom odlukom ririještaj problem. Naprimjer, kada saobraćajni policajac koji zaustavi vaše dijete koje brzo vozi svoj autić pita: „Zbog čega vozite ovako brzo?“, svaki alternativni odgovor koji će vaše dijete dati povećava moć analitičkog razmišljanja.

Igračke koje su u skladu s djetetovim uzrastom, a ne u skladu s trendom

Kada je upitanju izbor igračaka, roditelji padaju pod utjecaj vrtoglavog razvoja tehnologije. Prilikom odabira igračaka za svoju djecu, roditelji veoma često biraju igračke vođeni magijom tehnologije (utjecajem koji reklame imaju na podsvijest), a ne potrebama djeteta. Ili, pak, sa željom da otklone dugogodišnju čežnju iz djetinjstva, djeci kupuju poklone i igračke koje oni nisu mogli imati i tako usrećuju sebe. U oba slučaja pažnju privlači nastojanje da se odgoji dijete koje odgovara igračkama, a ne da se kupe igračke koje odgovaraju djetetu.

Nažalost, igračke koje podstiču intelektualni, motorički (fiziološki) i emocionalni razvoj djeteta u prodavnicama igračaka tužno stoje na nekoj zabačenoj polici. Prema tome, veoma je bitno znati kojoj je uzrasnoj fobi potrebna koja vrsta igračaka.

Mlađi od 6 mjeseci

Igračke koje se biraju za bebe iz ove skupine trebaju imati karakteristike koje ubrzavaju njihov intelektualni i motorički razvoj. Za bebe mlađe od šest mjeseci potrebno je birati igračke koje proizvode zvuk, boju i svjetlo. Na ovaj će se način osigurati veći protok signala prema pet osjetnih organa. Osim toga, mogu se kupiti igračke koje ne sadrže hemijske boje te igračke različite tvrdoće. Cilj treba biti da se poveća djetetova sposobnost dodira i osjećaja.

Do 2 godine

Slagalice koje dijete rasklapa, punjenje i pražnjenje kutija, pravljenje jednostavnih mostova, zgrada i kula doprinose intelektualnom i motoričkom razvoju beba. I u ovom razdoblju treba birati igračke koje se kreću te proizvode zvuk i svjetlo.

Nakon 3 godine

Može se odabrati tricikl, s obzirom na to da se zahvaljujući njemu podstiče jačanje nožnih mišića kod djece, usmjerava pažnja na jednu tačku i harmonično koristi cijelo tijelo. Pored toga, djeca ovakvog uzrasta volr koristiti drvene blokove i od pojedinačnih dijelova stvarati cjelinu. Igre poput ovih ne samo da podstiču  intelektualni razvoj nego imaju i pozitivan utjecaj na produbljenje svijeta mašte kod djece.

Uz to, igračke koje dijete može oblikovati i koristiti sposobnosti svojih ruku, kao što je pijesak i plastelin, idealne su za djecu ovog uzrasta.

Uzrast 3-5 godina

Za djecu ovog uzrasta treba birati igre i igračke koje podstiču fantaziju i istraživanje (alati kojima se mogu igrati kuće, lutke, setovi za kuhinju, setovi za doktora i majstora i sl)  i razvoj govora ( klavir sa dirkama u boji, slušalice i CD-ovi s muzikom i bajkama i sl) te igračke za aritmetičku pripremu (igre spajanja slika i brojeva, domine, ne ljuti se čovječe, kartice sa brojevima i td).

Djeca do osme godine života nisu dovoljno svjesna izbora igračaka i ne mogu pojmiti koje su im igračke potrebne. Ponekad zvučna i svjetlosna  privlačnost određenih igračaka može dijete odvesti ka pogrešnom izboru igračaka. Prema tome, uzimajući u obzir proces djetetova razvoja, roditelji umjesto da djeci ovog uzrasta pruže neograničenu mogućnost izbora igračaka, trebaju formirati svjestan i ograničen izbor igračaka.

Uzrast 6-8 godina

Za djecu iz ove skupine, koja su u procesu socijalnog razvoja, treba birati igračke kojima se mogu igrati u grupi i na taj način pratiti porast djetetova kapaciteta za saradnju. Primjer za to može biti pantomima, pogađanje imena stvari, biljaka i životinja, zagonetke, igre loptom (npr. Između dvije vatre), školica, dama, mini autići i sl.

Potrebno je kupiti igračke koje povećavaju intelektualne sposobnosti i moć spoznaje (npr. minijaturne makete i puzle). Mogu se odabrati i lutke i figure junaka iz priča, koje podstiču produktivnu sposobnost kod djece.

Uzrast 9-11 godina

Za ovu uzrasnu skupinu idealne su igre i igračke koje su usmjerene ka povećanju sposobnosti rješavanja problema (memori-kartice, različite igre na ploči i kompjuterske igre), zatim igre i igračkr koje razvijaju finu motoriku (različite slagalice sa sitnim dijelovima, 3D modeli aviona, jednostavni setovi motora, vozila na daljinsko upravljanje, bojenje tkanina, obrada drveta i briga o akvariju), kao i igre i igračke fokusirane na strateškr sposobnosti (igre riječima, monopol, tenis, stoni tenis i golf).

12 godina i više

Igre u kojima djeca ove uzrasne skupine uživaju  su igre i igračke usmjerene na apstraktno razmišljanje i racionalizaciju (npr.jednostavni mikroskop ili teleskop te hemijski ili elektronički setovi), zatim igre i igračke koje podstiču stjecanje sposobnosti samostalnog života (šetnja, vožnja bicikla), te porodični izleti, šetnje i igre loptom na otvorenom.

Izvor: Greške u odgoju djece koje smatramo ispravnim

Autor: Adem Guneš

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva