Za one koji vole da razmišljaju
Potrebujem uvodno spomenuti svoj slučaj ovog pisanja i uporediti ga sa kur’anskim kazivanjem o Zul-Karnejnu. Ono što pišem neka ne bude uzeto kao de facto, jer moje ubjeđenje ne mora nužno biti i tvoje. Zul-Karnejn je na svome putovanju naišao na narod od kojih je one koji su bili loši kaznio a dobre nagradio, a onda je naišao i na narod koji nije imao adekvatnu zaštitu od sunca, moglo bi se reći primitivan narod, njih je pustio na onome na čemu su, nije ih dirao. Tako i sam, mogu biti podvrgnut ili prvom ili drugom. Allah je najbolji sudija.
Razmišljajući o poslanicima a.s. i njihovim narodima, o aroganciji naroda koje su poslanici pozivali na ispravan put, put spasa, postavio sam sebi pitanje „kako je moguće da su ljudi, iako vidješe poslaničke mu’džize i jasne dokaze od Allaha, kako je moguće da su zanijekali, i još uz to ismijavali se, smijali se, poigravali se sa Allahovim ajetima-dokazima?“
Od onoga što mi je Allah podario od razuma i razumijevanja, zaključio sam, a Allah zna najbolje, sve što su ljudi vidjeli i osvjedočili se, a nama što je preneseno Kur’anom i sunnetom, Allah je to davao u skladu sa prirodnim tokom, razumljivim čovjeku i dostižnim opusu njegova shvatanja i poimanja toga što mu je predočeno. Čovjeku je jasno i razumno iako ne može odgovoriti zašto Sunce izlazi sa istoka, ili možda će vama naumpasti bolja usporedba. Tako je i Musaovu narodu bilo razumno kada su vidjeli razdvojeno more, koje je Allah za njih razdvojio da bi prošli i pobjegli faraonovoj vojsci, iako to nisu u stanju objasniti kako se desilo i šta je uzrok. Svi ti veliki znakovi na očevid naroda, imali su prirodan tok. To je za vjernika bilo nešto ogromno, vjerniku srce poigrava kada opazi i najmanji znak od Allaha, ali za kolebljivca, to je samo nešto što bi svakako bilo i desilo se, bez obzira na vrijeme i povod. Jedino na ovakav način interpretacije moj razum može dokučiti razlog zašto su mase i nakon osvjedočenja Allahovih znakova nedugo potom zanijekali i uznevjerovali. A Allaha molim za oprost ako griješim i za ispravno poimanje.
والذين كفروا وكذبوا بآياتناأولئك أصحاب النار هم فيها خالدون „Oni koji su zanijekali i lagali na naše dokaze, oni su stanovnici vatre, oni će u njoj vječno boraviti.“ Nisu li svojim očima vidjeli, pa potom zanijekali i uzeli sebi za boga drugog, mimo Allaha, mimo Onoga koji je radi njih učinio to što je učinio? لَا تَعْمَى الْأَبْصَار وَلَٰكِن تَعْمَى الْقُلُوبُ الَّتِي فِي الصُّدُورِ فَإِنَّهَا „A zaista nisu slijepe oči, ali slijepa su srca u grudima.“ Zato nisu bili u stanju ispravno poimati ono što su vidjeli. Ovaj ajet se ništa manje ne odnosi na generacije koje danas posmatraju, čitaju i izučavaju. Sljepoća srca zamračuje i razum, baš kao i jednom od dvojice kada je rekao يا ليتني لم اشرك بربي احد „Kamo sreće da svome Gospodaru nisam širk učinio.“ U suri El-Kehf je ovaj ajet kao i kratak pomen o dvojici, od kojih je jedan imao više od drugog, a oba su jezicima svjedočili Allaha za gospodara, ali ovaj imućniji je imao sljepilo srca i oholost u njemu, pa ga zadesilo što ga zadesilo.
فَلَمَّا جَاءَهُم بِآيَاتِنَا إِذَا هُم مِّنْهَا يَضْحَكُونَ „A kada im je došao sa našim dokazima, oni su im se smijali.“
ثُمَّ كَانَ عَاقِبَةَ الَّذِينَ أَسَاءُوا السُّوأَىٰ أَن كَذَّبُوا بِآيَاتِ اللَّهِ وَكَانُوا بِهَا يَسْتَهْزِئُونَ „Kobno skončanje je zadesilo one koji su zlodjela činili, lagali na Allahove dokaze i s njima se izrugivali.“
مَثَلُ الَّذِينَ حُمِّلُوا التَّوْرَاةَ ثُمَّ لَمْ يَحْمِلُوهَا كَمَثَلِ الْحِمَارِ يَحْمِلُ أَسْفَارًا ۚ بِئْسَ مَثَلُ الْقَوْمِ الَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِ اللَّهِ ۚ وَاللَّهُ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ „Primjer onih koji su bili povjereni Tevratom ali su iznevjerili, je kao primjer magarca koji nosi tovar knjiga. Loš je primjer onih koji lažu na Allahove dokaze. Allah neće uputiti zulumćare.“ Hoće li i ummet Muhammeda a.s. biti kao nosioci objave Tevrata? Ili će srca ipak progledati nakon što shvate ajet وَنَزَّلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ تِبْيَانًا لِّكُلِّ شَيْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً وَبُشْرَىٰ لِلْمُسْلِمِينَ „Objavili smo ti (Muhammede) Knjigu kao objašnjenje za sve stvari, vodilju, milost i radosna vijest muslimanima (onima potpuno predanim).“
Onaj koji ovo čita, mogao bi s pravom upitati za poentu, ili „šta je ovim pisac htio reći?“ Neka se vjernici potrude da svoje živote usklade sa Allahovim zakonom سُنَّةَ اللَّهِ فِي الَّذِينَ خَلَوْا مِن قَبْلُ ۖ وَلَن تَجِدَ لِسُنَّةِ اللَّهِ تَبْدِيلً „Allahov zakon i način sa onima pređašnjima, i nećeš naći zamjenu za Allahov zakon.“ Ako nećeš uskladiti svoj život po Allahovu zakonu, čekaj svoju sudbinu, i drugi je čekaju, tada će svako saznati na čemu je. A život po Allahovu zakonu otklanja mrenu sa srčanog vida, a srčani vid otklanja zamračenje razuma, a razum će ti pomoći kada vidiš Allahov dokaz da ga ispravno poimaš i budeš ako Bog da od spašenih. Pa ako se pitaš, šta su ti dokazi, gdje su? To su obećani dokazi iz Kur’ana i sunneta poslanika Muhammeda a.s., oni govore o blizini polaganja računa. Pa kada ti dođu na očigled, bit će ti možda sasvim prirodni baš kao što je to bio slučaj sa pređašnjim narodima pa ih nećeš moći ispravno poimati.
يَهْدِي اللَّهُ لِنُورِهِ مَن يَشَاءُ A, „Allah vodi Svome svjetlu onoga koga On hoće.“
Za Akos.ba piše: Sedin Duranović
