Lijepa i ružna riječ

„Čovjek izgovori neku riječ kojoj ne pridaje veliku važnost i s njom stekne visoki stepen i zadovoljstvo kod Allaha Uzvišenog. A čovjek može izgovoriti riječ kojoj ne pridaje neku važnost a s njom navuče na sebe Allahovu mržnju i mjesto u Džehennemu.“ (1: 551)

Porijeklo hadisa

Ovaj hadis prenose Buharija, Ahmed, Nesai i Hakim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

Povod nastanka

Bio je jedan mladić koji se neobično volio šaliti. U toj svojoj šali znao je i pretjerati. Često je odlazio i kod ljudi, a posebno nekih uglednika s namjerom da ih nasmije i razveseli. Njegov prijatelj Alkama upozorio ga je na te njegove šale i citirao mu prednji hadis.

Komentar

Šala je lijepa ako je umjerena i ako se neko drugi ne vrijeđa. I Poslanik se znao šaliti sa svojim ashabima, a i oni sa njim. O tome ima dosta podataka. Ali ovaj slučaj koji je iznesen u povodu pojavljivanja hadisa upozorava nas na ozbiljnost te da pazimo na svoje riječi i kontrolišemo jezik. Jer zbog jedne riječi može čovjek da izgubi i dunjaluk i ahiret, a opet zbog druge može da lijepo živi na dunjaluku i da zasluži Džennet. Navest ćemo jedan primjer kako su se ashabi šalili. Jednom su sjedili sa Posanikom, alejhisselam, u noćnim satima i jeli hurme. U međuvremenu ugasila se svijeća, pa dok su je upalili, ashabi su sakupili sve košpe od hurmi i stavili ih pred h. Aliju. Kada je donešena ili upaljena svijeća rekli su: „ O Allahov Poslaniče! Pogledaj koliko je hurmi pojeo Alija!“ Alija je tada rekao: „Ja sam jeo hurme a vi ste izgleda i košpe i hurme zajedno.“ Tada se Poslanik nasmijao tako da su mu vidjeli bijele zube. Dakle šala nije zabranjena, naprotiv prava je blagodat imati u blizini čovjeka koji ima smisla za šalu, kako bi oraspoložio društvo. Naravno, u svemu treba imati mjeru i ne pretjerivati. Poslušajmo šta Allah Milostivi u Svojoj Knjizi kaže o lijepoj i ružnoj riječi:

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer, lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, grane prema nebu. Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi, a Allah  njima navodi  primjere da bi pouku primili. (Ibrahim, 24-25).

„Lijepa riječ“, je Allahova riječ, ili Njegova Objava, odnosno poruka. Ali to obuhvata svako dobro, riječ dobra i prijateljstva koja proističe iz velikog vrela mudrosti. Riječ je ustvari“sve“, jer sve je počelo od riječi. A šta je onda „ružna riječ“? Pa valjda suprotnost lijepoj riječi. To obuhvata laž, potvoru, huljenje vjere i Boga, neistinu, drskost, ukratko sve što je loše. Allah, dželle šanuhu, kaže: A ružna riječ nalik ružnu drvetu: drvetu iščupanom iz zemljina tla nema opstanka. ( Ibrahim, 26).

Ovdje „ riječ“, upućuje na pogrešne misli koje se uzimaju kao osnova istine ili osnova života. To može biti ateizam ili pogrešan nauk, ili pogrešno interpretiranje vjere ili bilo što upućuje na razne izmišljene pojmove.

A Muhammed, alejhisselam, kada je  preporučivao svojim ashabima da dijele sadaku i pomažu ljudima, govorio je i ovo: „ Čuvajte se vatre, pa makar sa pola hurme, a ako nemate onda pružite lijepu riječ.“ (Buhari).

IZVOR: Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa

Autor: Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba pripremila: Arnela Mujezinović