7 praktičnih savjeta kako se osloboditi oholosti
Da, oholost je zaista čudna pojava, i definiše se smatranjem sebe boljim od drugog. A kada uzmemo zaozbiljno riječi Poslanika s.a.w.s. da "neće uči u džennet onaj ko ima trunku oholosti" onda zaista imamo problem. Pa evo i nekoliko praktičnih savjeta kako se osloboditi ove opake bolesti:
Smeta mu ona sestra što se nije propisno pokrila jer joj viri cenat vrata. Smeta mu onaj što pije pivu jer zaboga “kako može?” Smeta mu i onaj što drugačije misli od njega po nekom vjerskom pitanju, jer samo je njegov stav ispravan i to ne može nikako da bude nikako drugačije iako je ulema podjeljena. A da i ne spominjemo onoga koji ne praktikuje islam nikako, jer on je ćafir, i u velikoj zabludi, i on će u džehenem i treba mu svakom prilikom to otvoreno reći. Što je ovdje čudno je da taj isti nikada neće za sebe reći da je bio ćafir (poricatelj), nego džahil (neupućeni) donedavno kad nije bio u islamu!
Da, oholost je zaista čudna pojava, i definiše se smatranjem sebe boljim od drugog. A kada uzmemo zaozbiljno riječi Poslanika s.a.w.s. da “neće uči u džennet onaj ko ima trunku oholosti” onda zaista imamo problem. Pa evo i nekoliko praktičnih savjeta kako se osloboditi ove opake bolesti:
1. Sjetiti se sopstvenih grijeha i stanja u kakvom smo bili dok nas Allah nije uputio. Zahvaliti na uputi i spoznati da uputa nije nešto što možemo sebi pripisati, nego je Allahova blagodat koju nam on daje i koju može uskratiti.
2. Zahvaliti se što nas Allah nije iskušao sličnim grijehom, jer ne znamo u kakvim je okolnostima druga osoba. Možda on ili ona nisu imali nekoga da im objasni neke stvari, a u velikim su iskušenjima bili.
3. Gledati na tuđe grijehe kao bolest, prehladu, jer u biti oni to zapravo i jesu. A nećemo nikada napasti nekoga ko kašlje i kiše nego mu probati pomoći (mada ima i takvih :=) Dakle gledati na tog čovjeka kao slabog, a ne kao zločinca.
4. Pokušati u svakom čovjeku vidjeti dobro. Primjer: ta sestra koja je “nepropisno pokrivena” je ipak 95% pokrivena, i ne privlači na sebe pažnju, a neki vide samo nedostatak. Ili taj čovjek koji pije možda je upravo donirao krvi i spasio nečiji život 😉 Dakle ne znamo i nije naše da sudimo.
5. Raditi nešto što čini da volimo sebe i lijepo se osjećamo. Idealno bi bilo kada bi čovjek imao i dunjalučki i ahiretski posao koji redovno obavlja, jer tada čovjek voli i cijeni sebe i, osjeća se korisno. Potreba za omalovažavanjem nekoga često proizlazi iz sopstvenog nezadovoljstva, a kada počnemo cijeniti sebe lakse je cijeniti drugog.
6. Učiti Kur’an redovno. Kur’an je prepun primjera ljudi koji su mnogo gori, a i mnogo bolji od nas samih. Šta je moj namaz u usporedbi sa ashabima koji su se borili i uspostavili Allahov zakon na zemlji? Ili, šta je nečiji grijeh u usporedbi Faraonom i njegovim djelima, a bilo je i onih koji su počinili ubistvo pa im se Allah smilovao. U časnome kur’anu nam Allah dž.š. također navodi brojne primjere, kako smo bili kapljica, i nismo ništa znali, kako smo bili neupućeni, siromašni, nejaki, pa nam je On dao i uputu, imetak, snagu i sve što imamo, a naš je samo trud koji uložimo!
7. Doviti, doviti, doviti. Da nas Allah oslobodi ovoga i popravi stanje sviju nas!
Na ovo bih još dodao da ni u čemu ne bismo smjeli pretjerivati i uvijek treba ostaviti prostora za razonodu. Često iz dobre namjere opteretimo sebe suvišnim ibadetima i stvorimo tegobu i zamor koju prenosimo na druge. Također, moramo shvatiti, da koliko god mislimo da znamo, (a možda i ne znamo), uvijek će biti neko ko će drugačije razmišljati. Blagodat je u razilaženju, i to što se ne slažemo, recimo, po pitanju dozvoljenosti muzike u islamu ne znači da ne možemo kafu popiti.
“Uistinu je ova vjera lahka, pa ko god ide protiv njene prirode i pretjeruje, biće od nje nadvladan. Uzmite, dakle, srednji put, nalikujte savršenstvu i budite dobre volje.” (Buhari)
Piše: Djulbey
akos.ba
