Prednost farzi-ajna nad farzi-kifajom

Kao što su farzovi, nedvojbeno, na većem stupnju nego nafile, tako se i sami farzovi, međusobno, razlikuju.

Nesumnjivo je da je farzi-ajn ispred farzi-kifaje. Za farzi-kifaje može se naći onaj ko ga može obaviti, pa da grijeh spadne sa ostalih, dok za farzi-ajn nema zamjene i niko ga ne može obaviti umjesto onoga ko je njime zadužen.

Vjerovjesnički hadisi ukazuju na to da je farzi-ajn iznad farzi-kifaje. Najbolji primjer za to je davanje prioriteta roditeljima u odnosu na džihad na Allahovom putu kada se radi o džihadu farzi-kifaje, a ne odbrambenom džihadu (džihadut-talebi). Džihadut-talebi je borba na Allahovom putu protiv neprijatelja koji nije u zemlji. To je džihad u kojem mi krećemo u napad radi preventivne zaštite od neprijatelja kod koga se uočavaju znakovi spletkarenja i gramzivi apetiti spram nas. Dakle, u situaciji džihadut-talebi, pomaganje roditelja i dobročinstvo prima njima, preče je nego pristupanje džihadu. Na to je ukazao Poslanik, s.a.v.s.

Buharija i Muslim bilježe da je Abdullah ibn Omera, r.a., rekao: „Allahovom vjerovjesniku, s.a.v.s., došao je čovjek i tražio dozvolu da ide u džihad, pa mu je rekao: „Jesu li ti živi roditelji?“ „Jesu“, rekao je čovjek. Poslanik, s.a.v.s., reče: „Idi njima i to je tvoj džihad.“

U Muslimovom predanju stoji: „Prišao je čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Dajem ti prisegu i obećanje da ću obaviti hidžru i ići u džihad, a time želim samo zadobiti Allahovu nagradu.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘A je li ti živ jedan od roditelja?’ On reče: ‘Da, živa su oba.’ Poslanik, s.a.v.s., rekao je: `A želiš li zadobiti Allahovu nagradu?’ ‘Da, odgovori čovjek.’ Poslanik, s.a.v.s., reče: `Vrati se svojim roditeljima i nastoj da tvoj boravak s njima bude što ljepši.“[15]

Od njega se, također, prenosi sljedeće: „Došao je jedan čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Došao sam da ti dam prisegu na vjernost i da ću obaviti hidžru, a ostavio sam iza sebe roditelje uplakane.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Vrati se njima i nasmij ih kao što si ih rasplakao.“[16]

Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: „Došao je jedan čovjek Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: `Želim ići u džihad, a nemam za to mogućnosti.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče mu: ‘A je li ti ostao i jedan od roditelja?’ On reče: ‘Moja majka.’ Allahov Poslanik reče: „Sretni se s Allahom u činjenju dobročinstva njoj. Učiniš li to, ti si i hadžija i mu’temir i mudžahid.”[17]

Od Muavije ihn Džahimela prenosi se da je Vjerovjesniku dodao čovjek i rekao mu: „O Allahov Poslaniče, htio sam ići u borbu pa sam došao da se s tobom posavjetujem“, na šta mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘A imaš li majku?’ Rekao je: ‘Da.’ A on reče: ‘Pa budi uz nju, Džennet je pod njenom nogom.”[18]

Et-Taberani ga bilježi s dobrim lancem prenosilaca[19], a njegov tekst glasi: „Došao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., da se s njime posavjet­ujem o džihadu, pa mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Imaš li ti roditelje?’ Rekao sam: ‘Da.’ On je na to dodao: ‘Budi uz njih. Džennet se nalazi pod njihovim nogama.“

Farzi-kifaje se međusobno razlikuje

Ovdje želim pojasniti da se i farzi-kifaje međusobno razlikuju.

Postoje farzovi koje je obavila nekolicina ljudi te je, možda, ob­aveza već ispunjena. Druge farzove nije obavio dovoljan broj osoba ili se njima nije niko posvetio. Imam El-Gazali korio je svoje suvremenike što su se mnogi opredjelili za studiranje fikha čije je izučavanje farz-kifaje, dok su istovremeno ostavili veliku prazninu u drugom farzu, kao što je izučavanje medicine. U jednom gradu bilo je i po pedeset stručnjaka za fikh, a da u njoj nema ni jednog ljekara osim među nemuslimanima, iako je medicina ovosvjetska nužnost i uz to je vezana za mnoge šerijatske propise i ovosvjetske probleme.

Tako je zaokupljenost farzi-kifajetom koji niko nije obavio, preča od zaokupljenosti farzi-kifajetom koji je obavila nekolicina, pa i ako njime nije iscrpljena sva potreba. A zaokupljenost farzi­kifajetom koji je obavio nedovoljan broj osoba preča je od zaokupljenosti farzi-kifajetom koji je obavio dovoljan broj ljudi ili, pak, i veći od potrebnog.

Katkada farzi-kifaje prerasta u farzi-ajn na nekoga od ljudi, jer su se samo u njemu našla potrebna svojstva za određeni zadatak, te ga mora on lično obaviti ako za to ne postoji opravdana zapreka.

Primjera radi možemo uzeti jedno mjesto kome je potreban muftija koji će ljudima donositi fikhsko-pravna rješenja, a samo je on studirao fikh ili je samo on u stanju da ga izuči.

Isti je slučaj i s učiteljem, predavačem, ijekarom i svakim ko posjeduje znanje ili zanat koji ljudima treba, a to nema niko osim njega. Tako je i s onim ko posjeduje određeno vojničko iskustvo po­trebno muslimanskoj vojsci. Njemu postaje obaveza da se posveti vojničkom zadatku, jer niko drugi nije u stanju da ga obavi.

Poglavlje iz knjige: RAZUMIJEVANJE PRIORITETA, Autor: dr. Jusuf El-Karadavi, Izdavač: Bemust, Sarajevo, 2000. godine

akos.ba