Doprinos Ahmeda Didata i njegova metodologija u debatama sa kršćanima

Na Medinskom univerzitetu odbranjen rad na temu: “Doprinos šejha Ahmeda Didata, rhm., i njegova metodologija u raspravljanju sa kršćanima.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je govorio o dokazu Allahove ljubavi prema vjerniku, spomenuo je da Allah Uzvišeni najprije obavijesti Džibrila, alejhis-selam, o tome, te mu naredi da ga i on zavoli, a zatim se o tome obavijeste stanovnici nebesa pa im se naredi da ga i oni zavole, na šta ga zavole stanovnici nebesa, a zatim se tom robu podari kabul njegovog rada na zemlji. Kada god vidim knjigu, kasetu ili sliku šejha Ahmeda Didata, rhm., ovaj hadis mi je prva asocijacija, a kako i ne bi kada nema muslimana koji iole poznaje i brine za ovu našu vjeru, bez obzira kojem pravcu i mezhebu pripadao, a da nema pozitivan stav i otvoren gard prema šejhu Didatu i njegovom radu.

Zbog njegovog doprinosa i značaja u ummetu, 20.02.1432.h.g. / 24.01.2011.g. na Islamskom univerzitetu u Medini, student Muhammed Nur Abdullah iz Nigerije odbranio je doktorski rad na temu: “Doprinos šejha Ahmeda Didata, rhm., i njegova metodologija u raspravljanju sa kršćanima.” Tim povodom, našim čitaocima, predstavljamo osnovne životne podatke ovog velikana.

Njegovo djetinjstvo

Uvaženi šejh Ahmed Husejn Didat rođen je u Indiji 1918. godine od oba roditelja muslimana, oca Husejna i majke Fatime. Otac mu se bavio zemljoradnjom u čemu mu je pomagala supruga sve dok šejh Ahmed nije navršio devet godina kada se zajedno sa roditeljima seli u južnu Afriku, u grad Dirban.

Odrastao je u okrilju učenja ehlis-sunneta tako da je pohađao nastavu u Islamskom centru u Dirbanu gdje je učio Kur’an i kur’anske znanosti kao i propise vezane za islamsko zakonodavstvo.

Pošto je završio šesti razred osnovne škole, 1934. god. pomagao je svome ocu radeći u prodavnici za prodaju soli. Kasnije prelazi na posao u fabrici gdje provodi dvanaest godina, uspinjući se u svom poslu od vozača preko prodavača do poslovođe. U tom periodu se upisuje na Državni tehnički fakultet, Odsjek za matematiku i računovodstvo.

Misionarski počeci

Preobrazba i promjena životnog poziva u šejhovom životu desila se u četrdesetim godinama prošloga vijeka, i razlog ove promjene bio je dolazak kršćanske misionarske delegacije u posjetu kod njega u prodavnici kada su mu uputili mnoga pitanja o islamu na koje šejh nije uspio odgovoriti. Tada je šejh odlučio da se posveti izučavanju Indžila (Biblije) u što većem broju različitih štampi, čak i na arapskom jeziku, gdje se trudio da nađe nekoga ko bi mu prevodio. Bio je ustrajan u uporedbi između različitih verzija Indžila sve dok nije postigao potpunu sposobnost da se posveti misionarstvu, pozivu i suprotstavljanju kršćanskim misionarima. Donosi odluku da će ostaviti sav posao vezan za trgovinu i da će se posvetiti ovom zadatku.

Ranije, dok je šejh Ahmed još uvijek bio vezan za trgovinu i fabriku, desilo se nešto što je, također, uticalo na promjene u njegovom životu. Naime, kada je zbog radnih obaveza boravio u Pakistanu susreo se sa knjigom “Trijumf istine” od šejha Rahmetullaha El-Hindija, rahmetullahi alejhi (umro 1308. h.g.). Ova knjiga govori o nasrtajima kršćanskih misionara na domovinu šejha Ahmeda, Indiju zemlju u kojoj se rodio. Britanci, pošto su porazili Indiju, bili su ubjeđenja da će svi predstojeći problemi za njihovu vlast i interese u Indiji dolaziti od strane muslimana, pošto je priroda muslimana da su ponosni i nepokorivi, za razliku od hindusa koji su skloni predaji tako da im oni nisu predstavljali smetnju.

Sa ovim ciljem i pretpostavkom Englezi su napravili plan i program za pokrštavanje, kako bi im to olakšalo njihov ostanak u Indiji i narednih hiljadu godina. Radili su na tome da nasele što veći broj kršćanskih misionara, kojima su ciljana grupa bili muslimani, a spomenuta knjiga, koja je nastala u tom periodu kao odgovor bezuspješnim pokušajima zalutalih da za sobom povuku upućene, bila je jedan od razloga da se šejhu Didatu otvore horizonti i povećaju sposobnosti u odgovoru na kršćanske nejasnoće i napade. Knjiga “Trijumf istine” bila je početak njegove izgradnje metodologije dijaloga sa sljedbenicima knjige. Ta metodologija uspostavljena je na šerijatskim osnovama vodeći se kur’anskim principima u pozivu sljedbenika knjige, kao i potrazi za jasnim dokazom i argumentom protiv njih iz njihovih iskrivljenih knjiga.

Uzimajući upute iz navedene knjige, organizirao je sedmična sijela sa kršćanima u njihovim kućama i to svake nedjelje poslije njihova povratka iz crkve. U vrijeme kada je napuštao grad Dirban već je bio poznat kao najveća ličnost koja se suprotstavila velikom broju kršćanskih misionara vodeći rasprave sa njima.

Godine 1949. otputovao je u Pakistan radi obezbjeđivanja materijalnih sredstava za svoje životne potrebe koje su ga odvraćale od misionarstva. U tom periodu radio je u fabrici, ali se nakon tri godine morao vratiti u Afriku kako ne bi ostao bez boravične dozvole, jer nije rođen u njoj. Po povratku u Dirban nastavlja sa radom u istoj fabrici u kojoj je ranije radio, ali ovaj put kao direktor, i tu ostaje sve do 1956. godine kada se ponovo vraća misionarskom angažmanu.

Pedesetih godina u gradu Dirban, Allahovom odredbom i pomoći desile su se novine koje su mu olakšale misionarski rad. Počeo je sa redovnim predavanjem svake nedjelje izutra, na kojem je prisustvovalo od 200 do 300 slušalaca sa konstantnim povećavanjem.

Par mjeseci od početka ovih događanja, Englez Firfaks koji je primio islam, predložio je šejhu da počnu sa projektom “Uporedba između različitih vjerovanja.” Zamisao je bila da izdvoje 15-20 ljudi od onih koji redovno prisustvuju spomenutom predavanju nedjeljom i da ih poduče kako da koriste Bibliju za poziv u islam. Predavanja su išla konstantno par sedmica, skoro dva mjeseca poslije čega su stala zbog odsustva Firfaksa koji je bio predavač. Ovo odsustvo predavača izazvalo je kod slušalaca razočarenje i na njihovim licima se primjetilo gubljenje nade i motivacije.

U nedjelju, treće sedmice od odsustva gospodina Firfaksa, šejh Didat predložio je da on popuni slobodan prostor koji je ostao i da nastavi ondje gdje je Firfaks stao. Šejh Didat već tada je bio enciklopedija u toj oblasti ali je i sam prisustvovao predavanjima Firfaksa radi duhovnog uzdizanja. Tada je šejh proveo tri godine držeći redovna predavanja svake nedjelje. Stvarne koristi ovih predavanja su isplivale tek kasnije, a šejh Didat je ovaj period i ovaj način smatrao najboljim sredstvom za širenje znanja, a to ga je istovremeno tjeralo da se, zbog obaveze prenošenja informacija, stalno nadograđuje i nadopunjuje.

Šejh Ahmed Didat postao je poznat po svojoj hrabrosti i odvažnosti u odbrani islama i odgovoru na zablude i sumnje koje su širili neprijatelji islama a posebno vezano za Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a taj njegov rad prouzrokovao je da islam primi na hiljade kršćana iz različitih dijelova svijeta, neki od njih su sada i sami pozivači u islam.

Godine 1959. šejh Didat stao je sa svojim redovnim aktivnostima kako bi iskoristio slobodno vrijeme radi pripreme za ono u čemu će provesti ostatak života, a to je organizovanje javnih debata i rasprava. Radi ovih aktivnosti posjetio je značajan broj zemalja, a pročuo se po raspravama koje je organizovao sa vodećim misliocima kršćanstva, poput: Klark, Džimi Svagart, Enis Šruš… Osnovao je Institut Selam za osposobljavanje daija i Državni centar za da’vu u gradu Dirban u južnoj Africi.

Šejh Ahmed Didat napisao je više od dvadeset knjiga, od kojih su neke štampane i dijeljene u milionskom tiražu, a organizovao je na stotine tribina u različitim dijelovima svijeta.

Zbog svog značajnog truda i doprinosa dobitnik je prestižne nagrade Kralja Fejsala za doprinos islamu. Nagrada mu je dodijeljena 1986.g. i tada dobija zvanje profesora.

Godine 1996., poslije povratka sa puta iz Australije, razbolio se bolešću koja će ga paralizirati narednih devet godina. Inače, šejh Didat je daleko prije toga bio bolestan od povišenog šećera u krvi tako da mu nisu savjetovali putovanje i izlaganje naporu, na šta se nije osvrćao. Otputovao je u Australiju radi organizovanja debata i tribina što je izazvalo veliku pažnju tamošnjih medija. Šejh nije organizirao debate izuzev sa onima koji javno ispoljavaju neprijateljstvo i netrpeljivost prema islamu, a po povratku sa ovog putovanja obolio je od tumora na mozgu.

U ponedjeljak ujutro, 3. redžepa 1426.h. / 5. avgusta 2005. muslimani su ostali bez velikog islamskog daije i mudžahida, provjerenog borca i intelektualca, šejha Ahmeda Didata.

Priredio: Mithad R. Ćeman

(akos.ba/nur-islam.com)