Moje dijete ne želi pospremiti igračke!
Od djece očekujemo da sakupe svoje igračke i uredno ih ostave na za to predviđeno mjesto. Ako ne urade tako, majka misli da problem može riješiti prijetnjom i galamom. Pogrešno je očekivati da dijete bude uredno poput odrasle osobe. Dijete je u procesu učenja da postane uredno, a majka ga tome može naučiti jedino kroz igru i lijep način komunikacije.
Dječije nepospremanje svoje sobe u kući izaziva krize koje su, uglavnom, manjeg intenziteta. Uzajamni inad, majčino naređivačko obraćanje i prijetnje proživljavaju se skoro svaki dan. Kada su gosti u kući, kriza poprima drugu dimenziju. Zato što je svjesno da ih nakon odlaska gostiju mora sakupiti, dijete pruža otpor, trudeći se da ne dozvoli djeci gostiju da koriste i razbacuju njegove igračke. Majka zasipa dijete kritikom, međutim, na kraju ove rasprave ona ostaje bespomoćna i zbunjena. Specijalista psiholog, Mehmet Akif Aydın, kaže da prema djetetu ne treba nastupiti naređivački pa odmah reći: “Hajde sada pokupi svoje igračke!“ Aydın kaže da pospremanje sobe treba pretvoriti u zajedničku igru, a to se može postići kada se potrudimo da na dijete djelujemo podsticajno, na način: “Hajde da budemo vojnički tim i da pospremimo sobu!“
Mehmet Akif Aydın smatra da je normalno da se dijete inadi oko pospremanja svojih stvari u periodu od 2 i pol do 5 godina života. Također prenosi da odrasli ovo stanje ne smiju posmatrati kao tvrdoglavost odrasle osobe, jer će time još više podstaći otpor djeteta kod pospremanja svojih stvari. Aydın kaže: “Osamostaljivanje djece od roditelja na zdrav i prihvatljiv način važno je za razvoj zdrave ličnosti i njihovog identiteta. Inad u uzrastu od 2 i pol do 5 godina predstavlja njegov prvi napor osamostaljivanja od roditelja. Međutim, ukoliko to roditelji doživljavaju kao tvrdoglavost odrasle osobe, dijete će s jedne strane biti duboko uvrijeđeno, a s druge strane nastaviti raditi suprotno od onoga što se od njega zahtijeva. Čak će i učvrstiti to ponašanje. Ovaj prkos, koji znači osamostaljivanje od majke i individualizaciju djeteta, veoma je važan za razvoj sposobnosti korištenja vlastite volje. U svakom slučaju, ovo stanje je prolazno, dijete će s uključivanjem u društvo sasvim sazrijeti i prilagoditi se pravilima društvenog ponašanja. Dovoljno je da ga roditelji znaju motivirati da ide u tom smjeru.“
Aydın kaže da se iz djeteta koje je bilo podvrgnuto pritisku oko pospremanja svojih stvari može razviti osoba rasijanog karaktera. Druga greška koju majka pravi tokom privikavanja djeteta na uredno održavanje svojih stvari jeste to što ona djetetu sasvim prepušta odgovornost i očekuje da ono samo uspostavi red i poredak. Nakon dužeg praćenja mnogih postupaka koji su ukorijenjeni, Aydin prenosi da se bolji rezultati postižu sistemom uvođenja djeteta u posao načinom kao što je “hajde da pospremamo zajedno“. Prema Aydinu, ukoliko je majka pretjarano uredna tako da od djeteta očekuje natprosječnu urednost, moguća reakcija na to je da se dijete opredijeli za neurednost. Osim toga, majke koje očekuju da će odgojiti “izuzetno dijete“, žure da kod njega uvriježe željeno ponašanje u najkraćem mogućem roku. Ne treba zaboraviti da je najjače oružje majke upravo strpljivost.
Neka se djeca ustručavaju ili čak ne dozvoljavaju drugoj djeci da se igraju njihovim igračkama, zato što znaju da će sami morati pospremati nered. U ovakvim situacijama majka će razgovarati sa svojim djetetom prije dolaska gostiju, s njim će odrediti neke igračke koje će ono dijeliti s drugovima. Treba obećati djetetu da će mu se pomoći oko sakupljanja igračaka i održati dato obećanje.
Zajedno sakupite igračke i rasporedite ih prema vrstama
Tokom navikavanja djeteta na održavanje urednosti sobe, majka će se potruditi da, zajedno s njim, što više učestvuje u pospremanju. Ukoliko se urednost očekuje samo od djeteta, to će kod njega stvoriti pritisak.
Korpama za igračke u kojima su one nabacane jedna preko druge dijete se navikava na neurednost. Zajedno sakupite igračke i rasporedite ih prema vrstama. Naprimjer, na jednu stranu stavite autiće, a na drugu kockice za sklapanje.
Napravite kutiju “ne znam“ u koju dijete može ubacivati ono za što ne zna gdje mu je mjesto. Zatim, zajedno s njim, stvari iz kutije smjestite gdje inače treba da stoje.
Razvijte takmičarski duh među djecom podstičući ih rečenicama kao što su: “Ko će nakupiti najviše crvenih igračaka? Ko sakupi pet igračaka, dobija poen. Da vidimo, ko će postati šampion?“ Čak im možete organizirati i vremenski ograničeno takmičenje.
Kada dijete pospremi svoju sobu, izvrši zadatak i svojim pomaganjem olakša posao majci, to treba ispričati ocu i dijete pohvaliti. Ovo će dati trajnije rezultate u njegovom ponašanju.
Akos.ba
