Smutnje pred kraj svijeta

Govor o iskušenjima i smutnjama (fitnama) pred Sudnji dan, te o ispravnom stavu muslimana kako da ih izbjegne i sačuva se njihovog zla — izuzetno je važan. To je tema koja nije samo korisna, nego nužna za spas, posebno u danima kakve živimo, kada se iskušenja nižu jedno za drugim, mijenjaju oblike, šire se i zahvataju mnoge.

Čista vjera nas je upozorila na smutnje koje će nastupiti pred kraj vremena. Poslanik ﷺ je rekao:
Kada se vrijeme primakne svome isteku (na Ovom svijetu), nestat će znanja, pojavit će se smutnje, u srca će biti ubačena škrtost i umožit će se herdž. A šta je to herdž? – upitali su. Ubistva – odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s.. (Muslim)

Zbog mnoštva fitni i njihove opasnosti za čovjeka, došlo je mnogo tekstova koji upozoravaju na njih. Učenjaci su im posvetili posebna poglavlja u svojim knjigama, pojašnjavajući njihovu prirodu i puteve spasa.

Poslanik ﷺ je također rekao:
„Veličina nagrade dolazi s veličinom iskušenja. Veličina nagrade je u skladu sa veličinom kušnje! Kada Allah zavoli nekoga – On ga stavi na iskušenje, pa ko bude zadovoljan – steći će naklonost i zadovoljstvo Božije, a ko se naljuti i rasrdi – steći će srdžbu Božiju!“ (Tirmizi, Ibn Madže)

Zašto postoje iskušenja, posebno ona u vjeri?

Allah je stvorio ljude s uzvišenim ciljem:
„Džine i ljude sam stvorio samo da Mi robuju.“ (Ez-Zarijat, 56)

Ibadet obuhvata sve što Allah voli: riječi i djela, vidljiva i skrivena. Zato ga treba učiti, razumjeti i iskreno činiti.

Jedan od Allahovih zakona na ovom svijetu jeste da ljude iskušava — kako bi se pokazalo ko je iskren u vjeri, a ko slab ili lažan.
„Misle li ljudi da će biti ostavljeni, ako kažu: “Vjerujemo”, i da neće biti iskušavani? (El-Ankebut, 2.)

Allah ne kažnjava na osnovu znanja prije djela, nego nakon što se djelo pojavi.
„Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.“ (El-Enbija, 35)

Šta su fitne?

Fitna jezički: ispit, kušnja, provjera.
U stvarnosti: sve ono što zadesi čovjeka — u vjeri ili dunjaluku — pa otkrije njegovo pravo stanje.

Poslanik ﷺ nas je upozorio na njihovu težinu:
„Požurite sa činjenjem dobrih djela prije pojave smutnji koje će biti poput najmračnijih noćnih tmina! Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik. Isto tako, omrknut će kao vjernik, a osvanut će kao nevjernik. Prodavat će vjeru za sitni dunjalučki interes.”“ (Muslim)

Kako izgledaju fitne?

U brojnim hadisima došlo je opisivanje smutnji (fitni) različitim svojstvima, zbog njihove raznolikosti, promjenjivosti i različitih stanja u kojima se pojavljuju. Od tih opisa izdvajaju se sljedeći:

Prvo: opisane su kao dijelovi tamne noći — kao u riječima Poslanika ﷺ:
„Požurite sa činjenjem dobrih djela prije pojave smutnji koje će biti poput najmračnijih noćnih tmina.“ (Muslim)
Time su fitne upoređene s tamom noći: zamagljuju vid, zbunjuju čovjeka i otežavaju razlikovanje istine od zablude.

Drugo: dolaze poput ljetnih vjetrova — odnosno brzo, uzastopno i u različitim oblicima.

U hadisu Huzejfe, radijallahu anhu, Poslanik ﷺ spominje fitne i kaže:
„a među njima su i smutnje poput ljetnih vjetrova — od njih ima malih i od njih ima velikih.“ (Muslim)

Treće: jedna drugu čine „lakšom“ — tj. fitne se vremenom pojačavaju, pa prethodna izgleda bezazleno u odnosu na onu koja dolazi poslije.

U hadisu stoji:
„Doći će smutnja, pa će jedna drugu činiti lakšom. Dođe smutnja, pa vjernik kaže: ‘Ova će me uništiti’, zatim prođe, pa dođe druga, pa kaže: ‘Ova, ova!’“ — misleći: ova će biti presudna. (Muslim)

Četvrto: uzburkane su poput morskih valova — kako je preneseno od Omera, radijallahu anhu, kada je govorio o velikim fitnama koje „valjaju poput mora“.

Naime, prenosi se od Huzejfe b. Jemana, r.a., da su ashabi jedanput sjedili kod halife Omera bin Hattaba, r.a., pa je Omer upitao: ”Ko je od vas zapamtio riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o smutnjama (fitnama)?” Huzejfe je rekao: “Namaz, sadaka, naređivanje dobra i odvraćanje od zla otklanjaju od čovjeka iskušenja i smutnje u pogledu porodice, imetka, djece i komšiluka.” Omer, r.a., reče: ”Ne pitam te o tome, već te pitam o smutnji koja će nadirati poput morskih valova?” Huzejfe reče:”Ona tebi ne može naštetiti, između tebe i te smutnje su zatvorena vrata.” Onda je Omer, r.a., upitao: ”Hoće li se ta vrata razbiti ili normalno otvoriti?” Huzejfe je odgovorio: ”Razbit će se.” Omer, r.a., je dodao: ”To znači da se više nikada neće zatvoriti?””Tako je!”, odgovori Huzejfe. Poslije su pitali Huzejfu: ”Da li je Omer znao o kojim je vratima riječ?” Odgovorio je:”Da, kao što je znao da nakon dana dolazi noć, zato što sam mu ja prenio hadis o tome koji nije nikakva izmišljotina.” Ljudi su se ustručavali pitati Huzejfu, r.a., o tim vratima, pa su zadužili Mesruka (jednog od tabiina), koji ga je pitao: ”Ko zapravo simbolizira ta vrata?” Huzejfe je odgovorio: ”Ta vrata simbolizira Omer.” (Buharija i Muslim)
Ova usporedba ukazuje na njihovu silinu, nestabilnost i stanje u kojem se ljudi gube, kolebaju i teško održavaju pravac.

Peto: izlažu se srcima postepeno — fitna po fitna, malo po malo.

Poslanik ﷺ je rekao: „Iskušenja će dolaziti na srca jedna za drugim kao što je satkana hasura, prut po prut. Srce koje ih prihvati ostavit će na njemu crnu tačku, a koje ih odbije na njemu će ostaviti bijelu. Tako da će postojati dvije vrste srca: čisto kao glatki kamen kome smutnja neće moći naštetiti sve dok postoje nebesa i Zemlja i crno srce kao ispražnjen vrč, koje neće prepoznavati dobro niti će odbijati zlo. Poznavat će samo strasti koje su ušle u njega.” (Muslim)

Zašto ljudi upadaju u fitne?

1. Neznanje

Neznanje je velika pošast i teška bolest. Ono je, zajedno s nepravdom, korijen svakog zla i svake nesreće, kao što Uzvišeni kaže: (Mi smo ponudili emanet nebesima i Zemlji i planinama, pa su se sustegli da ga ponesu i pobojali su ga se, a ponio ga je čovjek. Uistinu, on je uveliko zalim, neznalica)  (El‑Ahzab, 72).

Ovdje se misli na neznanje o Allahu, Njegovoj vjeri, Njegovom zakonu, Njegovom Poslaniku ﷺ i sunnetu. Neznanje znači nepoznavanje istine onakvom kakva jeste, i nerazumijevanje vjere onako kako su je razumjeli ispravni prethodnici – ljudi znanja, bogobojaznosti i ustrajnosti na Pravom putu.

Pa ko ne poznaje istinu – kako će je slijediti? Ko ne zna sunnete – kako će ih primjenjivati? Kako može imati namjeru slijeđenja, a ne zna šta treba slijediti?

Neznalica hoda bez upute i bez jasnog puta.

2. Strast (el‑heva)

Slijeđenje strasti vodi čovjeka u Džehennem, jer on tada nema pravog imama kojeg slijedi, nego slijedi ono što njegova duša poželi, bez ikakvog mjerila. A duša naređuje na zlo, osim onoj kojoj se Allah smiluje.

Uzvišeni kaže: „Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio? (Edž Džasije, 23.)

I kaže: (Slijede samo pretpostavku i ono šta žele duše, a već im je došla Uputa od Gospodara njihovog!) (En‑Nedžm, 23.)

Vjernik slijedi uputu, a ne strast. Uzvišeni kaže: „A nemaju oni o tome nikakvo znanje. Slijede samo pretpostavku, a uistinu, pretpostavka ništa ne koristi Istini.” (En Nedžm, 28.)

3. Pretjerivanje i fanatizam u vjeri

Ovo je jedan od najvećih uzroka upadanja u novotarije i fitne. Pretjerivanje i sužavanje široke, lahke i milostive šerijatske vjere vodi čovjeka u teškoću i tjeskobu, i suprotno je pravoj vjeri.

Uzvišeni kaže: „…i nije vam u vjeri načinio nikakvu teškoću.“ (El‑Hadždž, 78). „Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža…“ (El‑Bekara, 185). „Allah nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti“ (El‑Bekara, 286).

Poslanik ﷺ je rekao: „Vjera (islam) je lahka. U ovoj vjeri neće se niko prenapregnuti, a da ga ona neće savladati. Budite umjereni i radite ispravno (bez pretjerivanja i bez zanemarivanja)! Obveseljavajte i tražite pomoć od Allaha jutrom, popodne i nešto krajem noći!” (Buharija, 39).“ (Buhari)

I rekao je: „Olakšavajte, a ne otežavajte; obveseljujte, a nemojte rastjerivati!” (Muttefekun alejhi)

Pretjerivanje u vjeri vodi u propast, kao što je rekao ﷺ: „Propali i stradali su cjepidlake!“ – rekao je to tri puta. (Muslim)

Primjeri pretjerivanja: – brzoplet tekfir, tefsik i tebdī‘ (proglašavanje novotarom) bez dokaza i bez ispunjenih uvjeta i uklonjenih prepreka – brzopleti pokušaja otklanjanja zla iako nije u njegovoj moći, ili je mimo njegovih granica odgovornosti, čak i ako to vodi većem zlu – pretjerano uzdizanje nekih mustehaba na nivo vadžiba – ili uzdizanje nekih mekruha na nivo harama.

4. Spletke Allahovih neprijatelja protiv ovog ummeta

To uključuje Jevreje, kršćane, munafike, smutljivce, sljedbenike strasti i druge. Uzvišeni kaže: „Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu.“ (El Bekara, 120)

Također, Gospodar u Kur’anu, kaže: „Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike.“ (El Bekara 109.) i kaže „Neki sljedbenici Knjige govore: “Pokažite da i vi vjerujete u ono što se objavljuje vjernicima, i to na početku dana, a pri kraju dana to porecite ne bi li i oni svoju vjeru napustili.“ (Ali Imran, 72.)

Sljedbenici laži žele zlo istini i njenim sljedbenicima. Oni im postavljaju zamke, javno i tajno, napadaju vjeru, sumnjiče je, napadaju njena uvjerenja, propise i sunnete, šire sumnje i zavaravajuće propagande kako bi odvratili muslimane od njihove vjere i uljepšali im lažne religije i pokvarene ideologije.

Uzroci spasa od ovih velikih fitni

Naš Poslanik ﷺ ostavio nas je na jasnom, osvijetljenom putu — čiji su dan i noć jednaki — i s kojeg ne skreće osim onaj ko je propao. U njegovom savjetovanju nama bilo je i to da nam je pojasnio uzroke spasa i zaštite od fitni. Među uzrocima spasa od fitni su sljedeći:

Prvo: Čvrsto držanje za Kur’an i Sunnet, i njihovo razumijevanje prema razumijevanju ispravnih prethodnika

To znači poznavanje Allahove vjere, rad po tom znanju i ustrajnost u njemu, nakon što se ispravno shvati prema razumijevanju ispravnih prethodnika, Allah njima bio zadovoljan. Time razum ostaje ispravan i uravnotežen, a put čvrst i pravilan.

Držanje za Kur’an i Sunnet najveći je uzrok zaštite i spasa od fitni.

Uzvišeni kaže: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.“ (Ali Imran, 103)

I kaže: „One koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se Njegovih propisa pridržavali – On će, sigurno, u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputiti.“ (En‑Nisa’, 175)

Poslanik ﷺ je rekao: „“Ostavljam vam dvije stvari, i nećete zalutati sve dok se njih budete držali: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegova Poslanika.” (Hakim,)

Drugo: Uzimanje znanja od učenih, bogobojaznih učenjaka

To su učenjaci poznati po slijeđenju Sunneta, po ispravnosti i ustrajnosti. Od njih treba tražiti odgovor, uzimati od njih, okupljati se oko njih i poštovati ih.

I rekao je, ukoravajući one koji šire vijesti bez znanja: „I kad im dođe stvar o sigurnosti ili strahu, razglase je. A da to prenesu Poslaniku i nosiocima vlasti između njih, sigurno bi to otkrili oni od njih koji to ispituju. A da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, sigurno biste slijedili šejtana, izuzev malo (vas)”. (En‑Nisa’, 83)

Obaveza je uzimati od učenjaka čvrstih u znanju — onih koji veličaju Sunnet, šire ga i pozivaju u njega, i koji se trude da ujedine muslimane. Njihova poslušnost je ispravna, a uzimanje od njih je uputa i dobro.

Kur’an kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim…” (En‑Nisa’ 59.)

„Predstavnicima vašim“ — kako su rekli mnogi ashabi i drugi — jesu učenjaci i vladari: – učenjaci vode brigu o vjeri – vladari vode brigu o dunjaluku i time se uređuju stvari.

Treće: Bogobojaznost (takva) i pokornost Allahu

Ovo je jedan od najvećih uzroka zaštite i spasa od fitni.

Uzvišeni kaže: „a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et‑Talak, 2)

I kaže:  “A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.” (Et‑Talak, 4.)

I kaže: „O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti…”  (El‑Enfal 29.)

To znači: jasnoću, pronicljivost i sposobnost razlikovanja istine od laži, dobra od zla, upute od zablude.

Takva znači da čovjek postavi između sebe i Allahove kazne zaštitu — tako što izvršava Njegove naredbe i ostavlja Njegove zabrane.

Izvor: islamonline.net

Prijevod i obrada: akos.ba